Divovski armadil
| Divovski armadil | |
|---|---|
 Divovski armadil u zološkom vrtu Villavicencio, Kolombija | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Osjetljivi[1] | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Mammalia |
| Red: | Cingulata |
| Porodica: | Dasypodidae |
| Potporodica: | Tolypeutinae |
| Rod: | Priodontes |
| Vrsta: | Priodontes maximus |
| Raspon | |
 Raspon divovskog armadila | |
Divovski armadil ili divovski pasanac (Priodontes maximus) je najveća živuća vrsta armadila. (iako je izumrli glyptodonts bio mnogo veći). Obitava na širokom području, većinom u prašumi od Venezuele na sjeveru do sjeverne Argentine na jugu. Divovski armadil voli jesi termite i neke mrave te često konzumira cijelu populaciju termitskog humka. Također je poznato da jede crve, ličinke te pauke, zmije te biljke.[2]
Ima od 11 do 13 redova preklopa na oklopu, te još tri ili četiri na vratu.[3] Tijelo mu je tamno smeđe boje, svjetlije žućkaste na pojasu za trčanje uz strane, te blijedo žuto bijele glave. Ima u prosjeku od 80 do 100 zubi, što je više od bilo koje druge vste sisavaca na zemlji. Oni također imaju iznimno duge prednje šape, treća pandža im je u obliku srpa.[4] Divovski armadil obično težiti oko 28–32 kg kada je potpuno odrastao, ali poznati su i uzorci teški 54 kg u divljini dok u zatočeništvu primjerci mogu težiti i 80 kg.[5][6] Tipična duljina vrste je od 75 do 100 cm bez repa koji je dugačak oko 50 cm.[7]
Iako ova vrsta obitava na širokom području smatra se vrlo ugroženom te joj prijeti izumiranje. Divovski armadil zakonom je zaštićen u Kolumbiji , Gvajani , Brazilu, Argentini , Paragvaju , Surinamu i Peruu.[8][9] Lov za hranu i prodaja na crnom tržištu i dalje se javljaju na cijelom rasponu obitavanja. Zaštićena područja poput Parque das Emasa u Brazilu i Rezervata prirode središnjeg Surinama pomažu u određenoj mjeri ublažiti opasnost od gubitka staništa , ali akcije ciljanog očuvanja populacije su potrebne kako bi se spriječilo daljnje propadanje ove vrste.[10]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Anacleto, T.C.S. (2014). "Priodontes maximus". IUCN Red List of Threatened Species 2014 Pristupljeno 13. veljače 2020.
- ↑ Animais em Extinção. hábitos alimentares do Tatu Canastra. sites.google.com. (port.)
- ↑ Burnie, D. (2001). Animal, London: Dorling Kindersley
- ↑ (1999) Animals of the Neotropics: The Central Neotripics. Vol. 3: Ecuador, Peru, Bolivia, Brazil, Chicago and London: University of Chicago Press
- ↑ Armadillos, Armadillo Pictures, Armadillo Facts. Animals.nationalgeographic.com.
- ↑ GIANT ARMADILLO Priodontes maximus (Kerr, 1792)(PDF). faunaparaguay.com.
- ↑ Burnie D and Wilson DE (Eds.), Animal: The Definitive Visual Guide to the World's Wildlife. DK Adult (2005), ISBN 0789477645
- ↑ Superina, M. (2000). Biologie und Haltung von Gürteltieren (Dasypodidae). [Biology and maintenance of armadillos (Dasypodidae)], Zürich, Switzerland: Institut für Zoo-, Heim- und Wildtiere, Universität Zürich
- ↑ Environmental Law Information. Ecolex. Arhivirano s izvorne stranice 7. rujna 2008. Pristupljeno 21. ožujka 2014.
- ↑ The Central Suriname Nature Reserve. Conservation International. Arhivirano s izvorne stranice 2. listopada 2011. Pristupljeno 21. ožujka 2014.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Priodontes maximus: informacije. Animal Diversity Web.
- Priodontes maximus. UNEP World Conservation Monitoring Centre. Arhivirano s izvorne stranice 20. kolovoza 2009. Pristupljeno 21. ožujka 2014.
- Genus Priodontes. MSU.edu.