Divovski armadil
| Divovski armadil | |
|---|---|
 Divovski armadil u zološkom vrtu Villavicencio, Kolombija | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Osjetljivi[1] | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Mammalia |
| Red: | Cingulata |
| Porodica: | Dasypodidae |
| Potporodica: | Tolypeutinae |
| Rod: | Priodontes |
| Vrsta: | Priodontes maximus |
| Rasprostranjenost | |
 Raspon divovskog armadila | |
| Baze podataka | |
Divovski armadil ili divovski pasanac (Priodontes maximus) je najveća živuća vrsta armadila. (iako je izumrli glyptodonts bio mnogo veći). Obitava na širokom području, većinom u prašumi od Venezuele na sjeveru do sjeverne Argentine na jugu. Divovski armadil voli jesi termite i neke mrave te često konzumira cijelu populaciju termitskog humka. Također je poznato da jede crve, ličinke te pauke, zmije te biljke.[2]
Ima od 11 do 13 redova preklopa na oklopu, te još tri ili četiri na vratu.[3] Tijelo mu je tamno smeđe boje, svjetlije žućkaste na pojasu za trčanje uz strane, te blijedo žuto bijele glave. Ima u prosjeku od 80 do 100 zubi, što je više od bilo koje druge vste sisavaca na zemlji. Oni također imaju iznimno duge prednje šape, treća pandža im je u obliku srpa.[4] Divovski armadil obično težiti oko 28–32 kg kada je potpuno odrastao, ali poznati su i uzorci teški 54 kg u divljini dok u zatočeništvu primjerci mogu težiti i 80 kg.[5][6] Tipična duljina vrste je od 75 do 100 cm bez repa koji je dugačak oko 50 cm.[7]
Iako ova vrsta obitava na širokom području smatra se vrlo ugroženom te joj prijeti izumiranje. Divovski armadil zakonom je zaštićen u Kolumbiji, Gvajani, Brazilu, Argentini, Paragvaju, Surinamu i Peruu.[8][9] Lov za hranu i prodaja na crnom tržištu i dalje se javljaju na cijelom rasponu obitavanja. Zaštićena područja poput Parque das Emasa u Brazilu i Rezervata prirode središnjeg Surinama pomažu u određenoj mjeri ublažiti opasnost od gubitka staništa, ali akcije ciljanog očuvanja populacije su potrebne kako bi se spriječilo daljnje propadanje ove vrste.[10]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Anacleto, T.C.S.; Miranda, F.; Medri, I.; Cuellar, E.; Abba, A.M.; Superina, M. 2014. Priodontes maximus. IUCN Red List of Threatened Species. 2014: e.T18144A47442343. Pristupljeno 13. veljače 2020.
- ↑ Animais em Extinção. hábitos alimentares do Tatu Canastra (portugalski). sites.google.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. srpnja 2021. Pristupljeno 21. ožujka 2014.
- ↑ Burnie, D. 2001. Animal. Dorling Kindersley. London.
- ↑ Eisenberg, J.; Redford, K. 1999. Animals of the Neotropics: The Central Neotripics. Vol. 3: Ecuador, Peru, Bolivia, Brazil. University of Chicago Press. Chicago and London.
- ↑ Armadillos, Armadillo Pictures, Armadillo Facts. Animals.nationalgeographic.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. siječnja 2010. Pristupljeno 21. ožujka 2014.
- ↑ GIANT ARMADILLO Priodontes maximus (Kerr, 1792) (PDF). faunaparaguay.com
- ↑ Burnie D and Wilson DE (Eds.), Animal: The Definitive Visual Guide to the World's Wildlife. DK Adult (2005), ISBN 0789477645
- ↑ Superina, M. 2000. Biologie und Haltung von Gürteltieren (Dasypodidae). [Biology and maintenance of armadillos (Dasypodidae)]. Institut für Zoo-, Heim- und Wildtiere, Universität Zürich. Zürich, Switzerland.
- ↑ Environmental Law Information. Ecolex. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. rujna 2008. Pristupljeno 21. ožujka 2014.
- ↑ The Central Suriname Nature Reserve. Conservation International. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. listopada 2011. Pristupljeno 21. ožujka 2014.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Priodontes maximus: informacije. Animal Diversity Web
- Priodontes maximus. UNEP World Conservation Monitoring Centre. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. kolovoza 2009. Pristupljeno 21. ožujka 2014.
- Genus Priodontes. MSU.edu