Dobit

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Dobit (ili profit) je razlika između prihoda i troškova. Prihod mora biti veći od troškova da bi se ostvarila dobit i nastavilo poslovanje u dugom roku. Ako su prihodi manji od troškova, tj. dobit ima negativnu vrijednost, kaže se da tvrtka ima gubitak.

Dobit označava zaradu, tj. pozitivnu razliku u odnosu uloženog i dobivenog.

Riječ vuče svoje korijene još iz latinskog jezika, gdje je značila "pravljenje (ostvarivanje) napretka", a direktno u hrvatski jezik dolazi od francuske riječi "profit" - označava pozitivan prihod na investiciju od strane individualca ili poslovne operacije.

Pojam "profit" razlikuje se od znanstvenika do znastvenika, tako da postoje dva značenja: kapitalistički i marksistički. Danas se uglavnom kapitalističko značenje profita uzima kao valjano.

Dobit može biti i plaća za rad poduzetnika.

U ekonomiji postoje dva glavna shvaćanja profita: računovodstveno i ekonomsko. Po računovodstvenom shvaćanju, profit je pozitivna razlika između prihoda i rashoda. Podaci po prihodu i rashodu se dobivaju iz računovodstvenih izvještaja.

Profit (dobit) je izvor sredstava za financiranje rasta produzeća. Ostvarivanje što većeg rasta predstavlja najbolju moguću dugoročnu strategiju produzeća za stabilno postizanje što većih profita. U ovoj povezanosti rasta preduzeća i maksimiziranja profita nalazi se odgovor na pitanje o motivaciji poduzeća u suvremenim razvijenim gospodastvima.

Pojam proizvodnje[uredi | uredi kôd]

Proizvodnja je produktivna djelatnost usmjerena na dobivanje upotrebljivih roba i prisvajanje prirodnih resursa za ljudske potrebe, što znači da ona predstvalja niz međusobno povezanih aktivnosti kojima se inputi pretvaraju u outpute. To je svaka aktivnost kojom se stvaraju dobra i usluge koji su korisni za društvo i čija struktura varira u širokim granicama kako po vrsti tako i po kvalitetu i količini.

Na sam proces proizvodnje utječe nekoliko faktora. Oni se dijele na opće i posebne. U opće spada stanovništvo, prirodno i društveno bogatstvo, a u posebne produktivnost rada, intenzivnost rada i tehnički napredak. Veći broj stnovnika istovremeno znači i veći proizvodni potencijal, ali to istovremeno podrazumjeva i veću potrošnju. Prirodno bogatstvo uključuje cijelu prirodu koju čovjek može koristiti za ciljeve društvene proizvodnje. U današnje vrijeme, ovisnost o prirodnim bogatstvima smanjena je tehničkim napretkom koji čini supstituciju i prirodnih materijala umjetnim, ali i putem vanjskotrgovinske razmjene. Društveno bogatstvo čini cjelokupnost materijalnih dobara koja čine osnovu proizvodnje i potrošnje društva. Na njegov obujam i strukturu utječu kako obujam i raznovrsnost prirodnog bogatstva, tako i vladajući društveni odnosi. Intenzivnost rada se definira kao stupanj utroška ljudske radne snage u jedinici vremena. Povećanjem intenzivnosti rada u zadanom radnom vremenu postiže se isti efekt koji se dobiva i sa produženjem radnog vremena. Promjena radnog učinka ne raste proporcionalno sa promjenom intenzivnosti rada. Tehnički napredak se vidi u stvaranju nove i unapređenju postojeće tehnike i tehnologije, odnosno stvaranju novih i poboljšanju postojećih sredstava i metoda proizvodnje koji omogućuju uštedu u radu, pronalascima i uvođenju i poboljšanju svojstava postojećih proizvoda i unapređenju organizacije i upravljanju proizvodnjom. Produktivnost rada podrazumjeva sposobnosti pojedinca da, pod određenim uvjetima, u zadanoj jedinici vremena, stvori veću ili, manju količinu materijalnih dobara. Može se promatrati na makro i mikro razini, a uvjetovana je radnim iskustvom, stupnjem znanstvenog dostignuća i mogućnošću primjene dostignutog znanja, sposobnošću organiziranja proizvodnje, razvijenosti sredstava za rad i prirodnim uvjetima. Svi ovi faktori su neophodni da bi se nesmetano obavljao proces neposredne proizvodnje. Naravno, proizvodni proces obuhvaća, osim neposredne proizvodnje, pripremu proizvodnje, planiranje, unutrašnji transport, skladištenje, održavanje strojeva i uređaja, tehničku kontrolu i sl.

Ovisno o količini proizvedenih proizvoda, proizvodnja može biti organizirana kao: • pojedinačna • serijska • masovna

Vrste proizvodnje[uredi | uredi kôd]

Pojedinačna proizvodnja[uredi | uredi kôd]

Podrazumjeva izradu proizvoda u jednom ili nekoliko primjeraka, pri čemu se ne ponavlja ili rijetko ponavlja izrada ovih proizvoda. To znači da se sastoji u izradi pojedinačnih, obicno konačnih proizvoda koji se ne ponavljaju, tako da ovakva proizvodnja nije za standardizaciju i zahteva specijalna sredstva rada, tako da su i veliki troškovi proizvodnje. Pojedinačna proizvodnja podrazumijeva mali broj komada uz minimalnu tehnološku pripremu. Obično se obavlja za poznatog kupca po nardžbini.

Odlike pojedinačne proizvodnje: • pojedinačni proizvod za poznatog kupca po narudžbini • zahteva visoko znanje i veštine izrade proizvoda • veliki broj različitih operacija bez tačnog redosleda • primena univerzalnih mašina • uiverzalni alat i oprema (rezni, mjerni i stezni) • nepredvidljivost optimalne veličine zaliha • neposredna kontrola radnih operacija • veliki broj radnika različitih kvalifikacija • komplikovano povezivanje i usklađivanje operacija (izvor neefikasnosti) • planiranje i kontrola su skupi i složeni (zbog unikatnosti) • skupa i neefikasna u odnosu na druge tipove proizvodnje • relativno visoka cijena proizvoda

Masovna proizvodnja[uredi | uredi kôd]

Masovna proizvodnja podrazumijeva veoma uzak asortiman proizvoda koji se radi duže vremenske periode a tehnološka priprema ide do najsitnijih detalja. . Pojedinačne operacije se obavljaju većionom stalno na jednom radnom mjestu. Raspored mašina je prilagođen redosledu operacija. Tehnicka priprema se vrši jednom za cielu buduću proizvodnju konkretnog proizvoda. U koliko je duži period masovne proizvodnje za toliko je veći stepen korišćenja njegovog kapaciteta pa će biti manji troškovi po jedinici roizvoda. Zahtjeva masovno tržište, ali promjene tražnje dovode do kombinovanja masovno proizvedenih standardizovanih proizvoda u više varijanti Svaki zastoj ili korekcija tokom proizvodnje znatno utiče na cijenu proizvodnje pa samim tim i na cijenu gotovog proizvoda.

Karakteristike masovne proizvodnje:

• proizvodnja velikog broja standardnih proizvoda • tehnološkji proces razrađen do detalja • standardizovana kapitalno-intenzivna tehnologija • unificirani proizvod prosečnog kvaliteta • specijalizovana i linijski poređana oprema (pokretna traka) • najproduktivnije mašine (automatkse, programske) • magcinski proctor sveden na najmanju mjeru (veliki protok materijala) • standardizovani inputi, metodi rada i radne operacije • uzan raspon kvalifikacija i mali broj operacija po radniku • jednostavno planiranje i kontrola radnih operacija • napor i monotonost rada (izvor neefikasnosti) • velike investicije

Serijska proizvodnja[uredi | uredi kôd]

Predstavlja vid organizacije proizvodnje gde se u jednom proizvodnom ciklusu istovremeno izradjuje veći broj proizvoda ili dijelova proizvoda. Tu je velika produktivnost i ekonomicnost proizvodnje Dijeli se na: maloserijsku, srednjoserijsku I velikoserijsku.

Karakteristike serijske proizvodnje: • proizvodnja proizvoda ili delova proizvoda (serija) uz standardizaciju proizvoda i redosleda operacija • osnovni problem je izbor optimalne veličine serije • ustaljen broj i redosled radnih operacija • detaljna razrada tehnoloških procesa I tehničko normiranje • primjena standardnih I specijalnih kontrolnika • univerzalni sprecijalni alati i oprema grupisani po vrstama • velike zalihe sirovina locirane u radionicama • radnici različitih kvalifikacija, ali sa manjim rasponom kvalifikacija nego kod pojedinačne pr. • velika potreba za planiranjem i kratki ciklusi proizvodnje (izvor efikasnosti) • kašnjenje zbog čekanja na završetak prethodne radne operacije (izvor neefikasnosti), što se otklanja uvođenjem masovne proizvodnje.

Vidi još[uredi | uredi kôd]