Dragoslav Bokan

Izvor: Wikipedija
Dragoslav Bokan wiki photo.jpg

Dragoslav Bokan (Beograd, 15. veljače 1961.) je srpski redatelj, književnik, kolumnist i publicist.[1] Istaknuti je velikosrpski šovinist i ultranacionalist te je kao takav aktivno sudjelovao u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku, a povezuje ga se i s pokoljem u Voćinu kojeg je srpska paravojna skupina Beli orlovi počinila nad Hrvatima u tom mjestu u prosincu 1991. godine.[2]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Dragoslav Bokan rođen je 15. veljače 1961. godine u Beogradu. Po očevoj liniji potječe iz Osredaka, a po majčinoj s Male Graduse. Poslije završene gimnazije u Beogradu, diplomirao je na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu i završio postdiplomski filozofski studij.

Krajem osamdesetih seli se u SAD. Odmah po povratku u Beograd iz SAD, samim početkom 1991. godine, uz podršku Dragoša Kalajića dobiva posao u Beogradskom izdavačko-grafičkom zavodu (BIGZ) kao urednik posebnih izdanja ekskluzivnih knjiga ezoterijske tradicije europske kulture. Pomoćnik mu je bio dobitnik NIN-ove nagrade za 2012. godinu Aleksandar Gatalica.

Bokan je 1992. godine osnovao bandu paravaojnih ratnih zločinaca, velikosrpskih koljača i silovatelja "Beli orlovi" koji su počinili najstrašnije zločine na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Pripadnici "Belih orlova", Dragoslava Bokana, po nekim izvorima, činili su militantno krilo Srpske narodne obnove. Egzekucije, mučenja, etniko čišćenje, pljačke, silovanja karakteristike su "Belih orlova". Bokan je izravno odgovoran [nedostaje izvor] za srpski ratni zločin u Voćinu nad Hrvatima. Prilikom strijeljanja zarobljenika Hrvata i Bošnjaka koji su bacani u Savu, Bokan je za novosadsku televiziju izjavio:

"Žao mi je mladih ustaša dok ih vodim na strijeljanje. Inače, kad vidim svoje protivnike kako mrtvi padaju, javlja mi se osjećaj sreće."[2]

Bokan je i nakon rata poznat kao salonski fašist, ekstremni šovinist i ultranacionalist. Voditelj je časopisa Rusija danas, koji izlazi u Beogradu.[3] Sudi im se za masakr u pograničnom selu Lovasu, kada su mještane Hrvate poslali u minsko polje. BBC-jev serijal Smrt Jugoslavije govori o optužbama koje su na račun "Belih orlova", poput one odgovornosti za masakr oko 50 civila u hrvatskom selu Voćinu.[4] Jedan je od prvih državljana Republike Srpske.[5]

Pisao je za časopis "Pogledi", bio glavni i odgovorni urednik časopisa Nove ideje i bio kandidat na predsjedničkim izborima u Srbiji 1992. godine (kao vođa stranke "Srpski otadžbinski savez"). Jedan je od osnivača i potpisnika Srpske narodne obnove (SNO) u Staroj Pazovi 6. siječnja 1990. godine. Osmislio je kampanju bilborda s citatima de Gaulea, Churchilla, Georgea Washingtona, Johna F. Kennedyja, Willyja Brandta uz poruku "Kosovo je Srbija". Osnovao je časopise Lepa Srbija, Rusija danas i Vodič za život. U izdanju Službenog glasnika, Bokan je osmislio i režirao dvanaest zvučnih knjiga. Napisao je zbirku za djecu Junaci srpskog ustanka pod pseudonimom Vuk Devetak.

Bokanova monografija "Politika: Mit, hronika, enciklopedija" osvojila je diplomu "Zlatni pečat" na Beogradskom sajmu knjiga 2008. godine.[6] Stalni je suradnik časopisa Eko kuća i jedan je od osnivača beogradskog "Centra za strateške projekte". Bokan je suradnik i počasni član Urbanog književnog kruga (Kanada).[7][8]

Objavljene knjige[uredi | uredi kôd]

  • Ognjeni ljiljani (1998)
  • Portret mladog dendija ili Melanholična šetnja po elizabetanskom pejzažu (2000)
  • Junaci srpskog ustanka (2004) - dječja knjiga objavljena pod pseudonimom "Vuk Devetak"
  • Beograd, grad tajni (2004)
  • Novi Sad: Od varoši do grada (2005)
  • Kosovo je srce Srbije (2008)
  • Politika: Mit, hronika, enciklopedija (2008)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Стандард.рс. 5. veljače 2012. Dragoslav Bokan: Pisanje i promena sveta (srpski). Pristupljeno 29. lipnja 2012. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  2. a b Zvonimir Alač: Beli orlovi - 15 godina poslije, index.hr, 17. kolovoza 2006. Pristupljeno 6. travnja 2016.
  3. Radio Slobodna Evropa, Pristupljeno 25. travnja 2013.
  4. [1], Pristupljeno 25.travnja 2013.
  5. Pogledi, broj 114, stranica 18, 21. kolovoza 1992.
  6. Nagrade za najbolje. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. travnja 2016. Pristupljeno 8. veljače 2014. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  7. Suradnici Urbanog književnog kruga. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. ožujka 2014. Pristupljeno 8. veljače 2014.
  8. Počasni članovi Urbanog književnog kruga