Dragoslav Bokan

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search

Dragoslav Bokan (Beograd, 15. veljače 1961.) je srpski redatelj, književnik, kolumnist i publicist.[1] Istaknuti je velikosrpski šovinist i ultranacionalist te je kao takav aktivno sudjelovao u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku, a povezuje ga se i s pokoljem u Voćinu kojeg je srpska paravojna skupina Beli orlovi počinila nad Hrvatima u tom mjestu u prosincu 1991. godine.[2]

Životopis[uredi VE | uredi]

Dragoslav Bokan rođen je 15. veljače 1961. godine u Beogradu. Po očevoj liniji potječe iz Osredaka, a po majčinoj sa Male Graduse. Poslije završene gimnazije u Beogradu, diplomirao je na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu i završio postdiplomski filozofski studij.

Krajem osamdesetih seli se u SAD. Odmah po povratku u Beograd iz SAD, samim početkom 1991. godine, uz podršku Dragoša Kalajića dobiva posao u Beogradskom izdavačko-grafičkom zavodu (BIGZ) kao urednik posebnih izdanja ekskluzivnih knjiga ezoterijske tradicije europske kulture. Pomoćnik mu je bio dobitnik NIN-ove nagrade za 2012. godinu Aleksandar Gatalica.

Bokan je 1992. godine osnovao bandu paravaojnih ratnih zločinaca, velikosrpskih koljača i silovatelja "Beli orlovi" koji su počinili najstrašnije zločine na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Pripadnici "Belih orlova", Dragoslava Bokana, po nekim izvorima, činili su militantno krilo Srpske narodne obnove. Egzekucije, mučenja, etniko čišćenje, pljačke, silovanja karakteristike su "Belih orlova". Bokan je izravno odgovoran [nedostaje izvor] za srpski ratni zločin u Voćinu nad Hrvatima. Prilikom strijeljanja zarobljenika Hrvata i Bošnjaka koji su bacani u Savu, Bokan je za novosadsku televiziju izjavio:

"Žao mi je mladih ustaša dok ih vodim na strijeljanje. Inače, kad vidim svoje protivnike kako mrtvi padaju, javlja mi se osjećaj sreće."[2]

Bokan je i nakon rata poznat kao salonski fašist, ekstremni šovinist i ultranacionalist. Voditelj je časopisa Rusija danas, koji izlazi u Beogradu.[3] Sudi im se za masakr u pograničnom selu Lovasu, kada su mještane Hrvate poslali u minsko polje. BBC-jev serijal Smrt Jugoslavije govori o optužbama koje su na račun "Belih orlova", poput one odgovornosti za masakr oko 50 civila u hrvatskom selu Voćinu.[4] Jedan je od prvih državljana Republike Srpske.[5]

Pisao je za časopis "Pogledi", bio glavni i odgovorni urednik časopisa Nove ideje i bio kandidat na predsjedničkim izborima u Srbiji 1992. godine (kao vođa stranke "Srpski otadžbinski savez"). Jedan je od osnivača i potpisnika Srpske narodne obnove (SNO) u Staroj Pazovi 6. siječnja 1990. godine. Osmislio je kampanju bilborda sa citatima de Gaulea, Churchilla, Georgea Washingtona, Johna F. Kennedyja, Willyja Brandta uz poruku "Kosovo je Srbija". Osnovao je časopise Lepa Srbija, Rusija danas i Vodič za život. U izdanju Službenog glasnika, Bokan je osmislio i režirao dvanaest zvučnih knjiga. Napisao je zbirku za djecu Junaci srpskog ustanka pod pseudonimom Vuk Devetak.

Bokanova monografija "Politika: Mit, hronika, enciklopedija" osvojila je diplomu "Zlatni pečat" na Beogradskom sajmu knjiga 2008. godine.[6] Stalni je suradnik časopisa Eko kuća i jedan je od osnivača beogradskog "Centra za strateške projekte". Bokan je suradnik i počasni član Urbanog književnog kruga (Kanada).[7][8]

Objavljene knjige[uredi VE | uredi]

  • Ognjeni ljiljani (1998)
  • Portret mladog dendija ili Melanholična šetnja po elizabetanskom pejzažu (2000)
  • Junaci srpskog ustanka (2004) - dječja knjiga objavljena pod pseudonimom "Vuk Devetak"
  • Beograd, grad tajni (2004)
  • Novi Sad: Od varoši do grada (2005)
  • Kosovo je srce Srbije (2008)
  • Politika: Mit, hronika, enciklopedija (2008)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Стандард.рс (5. 2. 2012.). Dragoslav Bokan: Pisanje i promena sveta (na srpskom) pristupljeno 29. 6. 2012.
  2. 2,0 2,1 Zvonimir Alač: Beli orlovi - 15 godina poslije, index.hr, 17. kolovoza 2006. Pristupljeno 6. travnja 2016.
  3. Radio Slobodna Evropa, Pristupljeno 25. travnja 2013.
  4. [1], Pristupljeno 25.travnja 2013.
  5. Pogledi, broj 114, stranica 18, 21. kolovoza 1992.
  6. Nagrade za najbolje
  7. Suradnici Urbanog književnog kruga
  8. Počasni članovi Urbanog književnog kruga