Drežnik Grad
| Drežnik Grad | |
|---|---|
  Drežnik Grad Drežnik Grad na zemljovidu Hrvatske | |
| Država |  Hrvatska
|
| Županija | Karlovačka županija |
| Općina/Grad | Rakovica |
| Zemljopisne koordinate | 44°56′53″N 15°40′23″E / 44.948°N 15.673°E |
| Stanovništvo (2001.) | |
| - Ukupno | 397 |
| - Broj domaćinstava | 133 |
| Broj stanovnika Drežnik Grad (Rakovica, Karlovačka) [uredi] | |
| 2001. | 397 |
| 2011. | 354 |
| 2021. | 313 |
Izvor: Državni zavod za statistiku RH Podatci sukladni popisu od 22. rujna 2022. | |
| Pošta | 47246 Drežnik Grad |
| Pozivni broj | +385 047 |
| Autooznaka | KA |
 Drežnik Grad Drežnik Grad na zemljovidu Karlovačke županije | |
Drežnik Grad je naselje u Republici Hrvatskoj, u sastavu Općine Rakovica, Karlovačka županija.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Grad je stradao u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku. Kad je Hrvatska 8. listopada 1991., po isteku moratorija na proglašenje neovisnosti, svijetu i Srbiji objavila saborsku rezoluciju o razrješenju svih državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ, pobunjeni hrvatski Srbi sproveli su odmazdu nad lokalnim hrvatskim stanovništvom. Svjedok je zapisao da je oko 7 sati 15 tenkova navalilo na Vaganac. Veliki tenkovski napad bio je i iz smjera Plitvica na Selište, Grabovac i Drežnik. Tenkovske granate, granate iz višecijevnih bacača i projektili iz teških mitraljeza, padale su po tim mjestima i po Čatrnji. Budući da su hrvatski branitelji imali samo lako naoružanje, bili su bespomoćni protiv velikosrpskih oklopnih postrojbi. Hrvatsko je stanovništvo bilo prisiljeno bježati. Noću su žene i starci pješice kroz kukuruzišta išli prema slobodnom hrvatskom ozemlju, no i tad ih je pratila pucnjava. Putem su mogli gledati kako su velikosrbi zapalili im kuće, staje i slušati sablasnu riku stoke koja je ugibala u zapaljenim štalama.[1]
Kad je uslijedilo zatišje, 9. listopada 1991. iz Grabovca i Rakovice autobusi su vozili prognane prema Slunju. Dio stanovništva zaputio se prema Slunju vlastitim prometalima, traktorima i osobnim vozilima. Panika je zahvatila i dio policijskih snaga, koji su se također povlačili sa stanovništvom, jer su bili opremljeni samo lakim naoružanjem kojim se nije moglo suprotstaviti velikosrpskim oklopnim postrojbama. Uzmak se pokazao se poslije razumnim potezom: kad su se raznorodne hrvatske snage koje su se sastojale od redovnih i pričuvnih policajaca i Zbora narodne garde, konsolidirale, pružile su solidan otpor, što se osobito vidjelo kad je srpski agresor pješački napao to područje. U ravnopravnijim uvjetima velikosrpski agresor nije mogao napredovati pa nije zauzeo Drežnik.[1]
Stanovništvo[uredi | uredi kôd]
Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, naselje je imalo 397 stanovnika[2] te 133 obiteljskih kućanstava.[3]
| broj stanovnika | 1049 | 2139 | 2120 | 983 | 1110 | 1118 | 1061 | 983 | 649 | 646 | 604 | 618 | 725 | 830 | 397 | 354 | 313 |
| 1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
Arhitektura i znamenitosti[uredi | uredi kôd]
Na rubu naselja, smještena na litici iznad rijeke Korane, nalazi se utvrda Stari grad Drežnik.
Vidi još[uredi | uredi kôd]
- Oslobođenje Drežnikgrada 1788.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Likaplus: Pokolj Hrvata u Vagancu Inačica izvorne stranice arhivirana 18. travnja 2015., likaplus.hr, 9. listopada 2014.
- ↑ Popis stanovništva 2001., www.dzs.hr
- ↑ Kućanstva prema obiteljskom sastavu i obiteljska kućanstva prema broju članova, Popis 2001., www.dzs.hr
| |||||||
.gif){kind=small}