Dvorac Januševec

Izvor: Wikipedija

Dvorac Januševec nalazi se u selu Prigorje Brdovečko, zapadno od Zagreba. Smatra se jednim od najvažnijih djela klasicističke arhitekture u Hrvatskoj.

Dvorac Januševec

Sagrađen je oko 1830. godine za baruna Josipa Vrkljana, bivšeg ministra financija nadvojvotkinje od Parme, druge Napoleonove žene.[1] Već desetak godina nakon izgradnje dvorac je prodan francuskom grofu Edgaru Corberonu koji je bio istaknuti sudionik Ilirskog pokreta. Nakon njega, dvorac često mijenja vlasnike. Tijekom Drugoga svjetskog rata u njemu je smještena vojska koja ga je prilikom povlačenja minirala i teško oštetila. Kasnije je dvorac obnovljen, a danas služi kao spremište Hrvatskog državnog arhiva. Dvorac je zaštićeno kulturno dobro.[2]

Dvorac ima pravokutan tlocrt kojemu je u sredini okrugla dvorana što se proteže kroz dvije etaže. Na jednom pročelju ima veliku ložu, a na dvama altanu sa stupovima. Nije poznat arhitekt ovoga zdanja, ali se zna da je izvedbu vodio zagrebački graditelj Angelo Chicco. Izvjesne projekte za Januševec koji nisu realizirani radio je i znameniti zagrebački arhitekt Bartol Felbinger.[3]

Opis[uredi | uredi kôd]

Dvorac Januševec smješten je nedaleko od ceste koja vodi iz smjera Zaprešića prema Brdovcu. Sagradio ga je general Vrkljan 1828. g. vjerojatno prema projektu B. Felbingera. U Drugom svj. ratu dvorac je teško stradao pa je u razdoblju od 1962. do 1970. obnavljan. Riječ je o dvokatnom objektu pravokutne osnove u čijem središtu je rotunda zaključena kupolom. Oko središnjeg prostora (rotunde) kojeg zaključuje kupola, a proteže se cijelom visinom građevine, grupirane su prostorije prvog i drugog kata. Osnovni elementi oblikovanja pročelja su trijemovi te cijeli niz elemenata klasične provenijencije. Dvorac Januševec predstavlja najviše domete klasicističke arhitekture na području Hrvatske.

Zaštita[uredi | uredi kôd]

Pod oznakom Z-2251 zavedena je kao nepokretno kulturno dobro - pojedinačno, pravna statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificirano kao "sakralna graditeljska baština".[2]

Bilješke[uredi | uredi kôd]

  1. Mladen Obad Šćitaroci, Dvorci i perivoji Hrvatskog zagorja, Zagreb 1993.
  2. a b Dvorac Januševec Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Sadržaj preuzet uz dopusnicu. Pristupljeno 6. lipnja 2020.
  3. Lelja Dobronić, Bartol Felbinger i zagrebački graditelji njegova doba, Zagreb 1971.

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Mladen Obad Šćitaroci, Dvorci i perivoji Hrvatskog zagorja, Zagreb 1993.
 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Ministarstva kulture Republike Hrvatske (https://min-kulture.gov.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2021043010005276.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.