Edo (razdoblje)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Tokugawa Ieyasu prvi šogun

Razdoblje Edo (japanski: 江戸時代 Edo jidai) ili razdoblje Tokugawa (japanski: 徳川時代 Tokugawa jidai) je dio japanske povijesti koji teče od 1603. do 1868. godine. Ovo razdoblje označava vladavinu grada Edoa ili vladavinu Tokugawa šogunata, koji je uspostavljen 1603. godine od strane Tokugawa Ieyasua.

Prvi šogun razdoblja Edoa bio je Tokugawa Ieyasu, koji je vladao od 1603. do 1605. godine, a živio do 1616. Posljednji vladar ove dinastije bio je Tokugawa Yoshinobu, koji je bio zvan Keiki. Vladao je od 1867. do 1868.

Tokugawa Ieyasu, prvi vladar razdoblja Edoa, u bitci kod Sekigahare 1600. godine pobijedio je Toyotomia Hideyoria, Ieyasu je postao vladar cijelog Japana i započeo dugačku vladavinu za svoju dinastiju. Hideyori i Ieyasu ponovo su se sukobili 1615. godine kada je ponovo pobjedio Ieyasu. Odmah poslje pobjede Ieyasu je prebacio svoje sjedište u grad Edo, strateški namješten grad koji će kasnije postati današnji Tokijo. Ieyasu je umro 1616., a prije toga preneo je vlast na svoga sina. Vladanje Šogunata Tokugawa donijelo je 250 godina stabilnosti Japana.

Početak razdoblja Edoa se poklapa sa posljednjim desetljećem trgovine sa Europljanima za vrijeme koje je uticaj Europljana jačao, na ekonomskom i religijskom području. Trgovinom se donosilia zapadnjačka kultura, religija, shvaćanja i tako je nastao „kršćanski problem“. Problem je zapravo bio u kontroliranju daimyoa koji su prihvatili kršćanstvo i kontroliranju trgovine sa Europom. Do 1650., krišćanstvo je bilo skoro istrebljeno, i vanjska politika, ekonomski i religijski uticaj su postali jako ograničeni. Samo su Kina, Nizozemska, Koreja, i za kratak period, Englezi uživali pravo da posjećuju Japan za vrijeme razdoblja Edoa, ali samo za komercijalne svrhe. Ostali Europljani koji bi se iskrcali na japansko tlo bili bi pogubljeni.

O padu ovog razddoblja se i dalje raspravlja, ali najvjerovatniji razlog njegovog pada je prislino otvaranje Japana svijetu od strane Matthewa C. Perrya, čija armada (poznata u Japanu kao „crni brodovi“) je napala Japan iz Japanskog zaljeva. Japan nije jednostavno pao zbog malog bombardiranja, nego su stranci doprinijeli da se ljudi u Japanu koji su kritizirali bakuhan sistem pobune. Nastavak ove anti-bakuhan pobune će sredinom XIX. stoljeća dovesti do pada režima Tokugawa.

Bakumacu je ime koje su povijesničari dali posljednjim godinama razdoblja Edoa. U posljednjim godinama Japan se modernizirao i utjecaj zapadnih sila je porastao. Trećeg siječnja 1868. godine proglašena je Restauracija Meiji. Ovako je nastupila nova era japanske povijesti, restauracija Meiji ili doba „prosvijetljenog vladanja“ u prijevodu. Car se vratio na svoje tradicionalno prijestolje.