Egon Steinmann

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Egon Steinmann (Karlovac, 14. srpnja 1901. - Zagreb, 22. veljače 1966.), hrvatski arhitekt.

Steinmann djeluje u razdoblju međuratne zagrebačke arhitekture. Diplomirao je na Arhitektonskom odjelu kraljevske tehničke škole u Zagrebu 1924. Nakon usavršavanja u Parizu 1925., zapošljava se u državnoj službi kao arhitekt Banske uprave na poslovima velikih državnih službi i investicija. Zahvaljujući oblikovnom talentu, tehničkim sposobnostima i državi kao investitoru ostvaruje niz djela koja, iako ne pripadaju prethodnim povijesnim razdobljima, nisu strogo smještena ni u razdoblje moderne. Nakon drugog svjetskog rata Steinmann ostatak radnog vijeka provodi u projektnom birou "Plan", kao specijalist za industrijsku arhitekturu. U skolpu biroa izvodi desetak industrijskih pogona na području Hrvatske.

Njegova arhitektura naglašava ekspresivnost, klasičnost u postavi volumena, simetriji i monumentalnosti, kao i sklad i odmjerenost oslobođenu ornamenata. Kao jedan od glavnih predstavnika međuratnog razdoblja, upotrebljava karakterističan polukružno zaobljen ugao zgrade ili njezinih elemenata, kao i okrugle prozore, plitke kose krovove, trijemove ili istake. Jezik kojim barata je racionalan, upotrebljava standardne materijale i proizvodne mogućnosti vremena ali i nove konstrukcije. Svojim opusom Steinmann se ubraja među najveće arhitekte razdoblja, te ostavlja bogato naslijeđe gradu Zagrebu kao i hrvatskoj arhitekturi.

Djela[uredi VE | uredi]

  • Pošta II u Branimirovoj ulici 1939.
  • Ortopedska i zubna klinika Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na Šalati 1929.
  • Zgrada srednjih škola u Križanićevoj ulici 1932.
  • Zgrada srednje škole u Kušlanovoj ulici 1934.
  • Fizikalni zavod Sveučilišta u u Zagrebu na Marulićevu trgu 1927. (sjeverozapadna zgrada trga)

Izvori[uredi VE | uredi]