Egzokomet

Izvor: Wikipedija
Kometi i egzoplaneti u formaciji oko Beta Slikarskog stalka, vrlo mlade bijele zvijezde glavnog niza, viđenje NASA-inog umjetnika.

Egzokomet (eng. Falling Evaporating Body, popularno exocomet, rus. экзокомета, внесолнечная комета, fra. exocomète, comète extrasolaire), komet izvan Sunčeva sustava. Podrazumijevaju se međuzvjezdani kometi i kometi koji kruže oko zvijezda koje nisu Sunce. Prvi su egzokometi otkriveni 1987. godine.[1][2] oko Beta slikarskog stalka (glavne zvijezde u zvjedanoj asocijaciji Kretajućoj skupini Slikarskog stalka), vrlo mlade zvijezde, spektralna razreda A glavnog niza luminoznosti V.

Egzokomete se može otkriti pomoću spektroskopa dok su u prijelazu preko svoje zvijezde. Egzokomet u prijelazu poput egzoplaneta u prijelazu proizvodi promjene u svjetlosti koja dolazi k nama od zvijezde.

Plinski molekulski oblak koji kruži oko 49 Kita pripisan je srazu kometolikih objekata bogatim CO i CO2, čime se obrazlaže visoke koncentracije molekula CO.[3]

Zasada jedini otkriveni egzokomet koji je prošao Sunčevim sustavom je 2I/Borisov.

Vidi[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Ferlet, R.; Vidal-Madjar, A.; Hobbs, L. M. 1987. The Beta Pictoris circumstellar disk. V - Time variations of the CA II-K line. Astronomy and Astrophysics (engleski). 185: 267–270. Bibcode:1987A&A...185..267F
  2. Beust, H.; Lagrange-Henri, A.M.; Vidal-Madjar, A.; Ferlet, R. 1990. The Beta Pictoris circumstellar disk. X - Numerical simulations of infalling evaporating bodies. Astronomy and Astrophysics (ISSN 0004-6361) (engleski). 236: 202–216. Bibcode:1990A&A...236..202B
  3. Zuckerman, B.; Song, Inseok. 2012. A 40 Myr Old Gaseous Circumstellar Disk at 49 Ceti: Massive CO-Rich Comet Clouds at Young A-Type Stars (engleski). arXiv:1207.1747v2 journal zahtijeva |journal= (pomoć)