Egzon

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Shematski prikaz gena. Pri prevođenju gena (DNK → RNK) introni se izrezuju. Glasnička RNK (mRNK) se sklapa iz prevedenog niza. Egzoni mogu biti potpuno, djelimice ili nikako kodirani. Sivo - neprevedeno područje. Crveno - kodirajući niz. Plavo - intron.

Egzon ili ekson (od grč. ἔξω: izvan, vanjski)[1] jest kodirajuća sekvencija koju sadrži eukariotski gen. Drugi dio jest nekodirajuću DNK koja predstavlja introne.[2] Kad su znanstvenici gotovo u potpunosti uspjeli sekvencirati ljudski genom 2003. godine, uvidjelo se da se broj gena i bjelančevina ne poklapa, što je potvrdilo teoriju da jedan gen kodira više bjelančevina, a ne samo jednu. I egzoni i introni se prepisuju kad se mRNK stvara po DNK kalupu. Introne potom izrezuju bjelančevine odgovorne za nastajanje takozvane zrele mRNK iz koje potom procesom translacije (prevođenja) stvaraju bjelančevine. Egzoni se u procesu izrezivanja introna mogu različitim redoslijedom povezati. Baš zato nastaju različite mRNK, a time i različite bjelančevine. [3] Egzon je bilo koji dio gena koji će kodirati završni dio zrele RNK koju je proizveo taj gen nakon što su introni uklonjeni izrezivanjem RNK. Pojam egzon se odnisi i na niz DNK unutar gena i odgovarajućem nizu u prijepisima RNK. U izrezivanju RNK, introni su uklonjeni a egzoni su kovalentno združeni jedan drugome kao dio stvarajuće zrele glasničke RNK. Kao što cijeli skup gena neke vrste tvori genom, cijeli skup egzona tvori egzom. Granicu egzona i introna kod izrezivanja (splicinga) predstavlja mjesto izrezivanja (splice site, Spleiß-Stelle)[4]

Vidi[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Hrvatska enciklopedija Egzon. LZMK. Zagreb (pristupljeno 3. lipnja 2018.)
  2. Hrvatska enciklopedija Gen. LZMK. Zagreb (pristupljeno 3. lipnja 2018.)
  3. Biologija.com.hr Matea Konjević: Od otkrića DNK do primjene genske terapije, 14. studenoga 2011. (pristupljeno 3. lipnja 2018.)
  4. Jeremy M. Berg, John L. Tymoczko, Lubert Stryer: Biochemie. 6 izd., Spektrum Akademischer Verlag, Heidelberg 2007. ISBN 978-3-8274-1800-5. (freier Volltextzugriff).