Prijeđi na sadržaj

Emina (sevdalinka)

Izvor: Wikipedija
Aleksa Šantić, autor "Emine"

"Emina" je sevdalinka nastala na tekst mostarskog pjesnika Alekse Šantića, koji ju je napisao pod dojmom ljepote Mostarke Emine Sefić. Iako je pjesma prvi put objavljena 1902. u časopisu Kolo, kasnije je postala popularna sevdalinka koju su izvodili mnogi umjetnici iz bivših jugoslavenskih republika.

Emina Sefić

[uredi | uredi kôd]

Emina Koluder (rođ. Sefić) rođena je 1884. u Mostaru. Njen otac bio je istaknuti imam u Mostaru, a obitelj je živjela u blizini Starog mosta i bili su susjedi slavnog pjesnika Alekse Šantića.

Emina se udala za Avdagu Koludera, odselila iz rodnog grada i imala je 14-ero djece. Umrla je 1967. u 83. godini.[1] Njena praunuka, Alma Ferović je sopranistica i nastupala je s Eltonom Johnom i A. R. Rahmanom.[2]

Dana 27. svibnja 2010. brončani kip Emine otkriven je u Mostaru na Šantićev 142. rođendan. Djelo je kipara Zlatko Dizdarević i stvaran je u vremenu od tri mjeseca i nije bio zasnovan na njenim fotografijama, nego je to bila umjetnička vizija bosanske ljepote. Oblikovana je s odjećom koje su žene nosile u Bosni i Hercegovini na prelazu u 20. stoljeće.[3]

Tekst

[uredi | uredi kôd]
Prvobitna verzija pjesme Emina, objavljena u srpskom časopisu Kolo 1902. godine.

Sinoć kad se vraćah iz topla hamama,
prođoh pokraj bašče staroga imama.
Kad tamo u bašči, u hladu jasmina
s ibrikom u ruci stajaše Emina.

Ja kakva je pusta! Tako mi imana,
stid je ne bi bilo da je kod sultana.
Pa još kada šeće i plećima kreće,
ni hodžin mi zapis više pomoć’ neće!

Ja joj nazvah selam. Al’ moga mi dina,
ne šće ni da čuje lijepa Emina,
već u srebrn ibrik zahvatila vode,
pa niz bašču đule zaljevati ode.

S grana vjetar puhnu, pa niz pleći puste
rasplete joj njene pletenice guste.
Zamirisa kosa, k’o zumbuli plavi,
a meni se krenu bururet u glavi!

Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
al' meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
niti haje, alčak[4], što za njome crko’!

(verzija Himze Polovine koja je danas najpopularnija)[5]

Novi stihovi u interpretaciji Himze Polovine

[uredi | uredi kôd]

Po predaji, posljednju strofu, koja je dodana izvornom Šantićevom tekstu, izrekla je Sevda Katica, usmeni kazivač narodnih pjesama, kada je čula za smrt Emine:

Umro stari pjesnik, umrla Emina
ostala je pusta bašća od jasmina
salomljen je ibrik
uvelo je cvijeće
pjesma o Emini, nikad umrijet neće

Kada je Sevda sve ispričala Himzi Polovini on je uvidio ljepotu stihova te ih je odlučio zadržati. Pjesmu su mnogi izvodili s dodatkom Sevdinih stihova, dok su je Himzo Polovina i Ibrica Jusić kao takvu snimili na nosače zvuka.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. http://www.lupiga.com/vijesti
  2. http://www.slobodnaevropa.org/content/uspjesna_sopranistica_emina_mi_je_uvek_donosila_srecu/24438135.html
  3. http://www.dnevni-list.ba/index.php?option
  4. alčak, (tur. alçak za neotesan, divlji) u značenju: vragolan, nevaljidac,lopov, obješenjak, prepreden čovjek, mangup, simpatičan lukavac.
  5. „Zaboravljeni junaci jednog vremena”, doznajemo, 22. studenoga 2012. Arhivirano iz izvornika 11. 4. 2013.
Logotip Wikizvora
Logotip Wikizvora
WikIzvor ima izvorni tekst na temu: Emina (Šantić)