Enercon

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Wikipedia-logo-with-cap 2.svg Ovaj je članak dio projekta energetika na kojem radi grupa suradnika s Fakulteta strojarstva i brodogradnje.
Mole se ostali suradnici da NE uređuju ovaj članak dok je ova obavijest prisutna.
(Po prestanku rada na projektu uklonite ovaj predložak. Pogledajte upute.)
Enercon
Enerconov logo
Osnovana 1984

Osnivač(i)

Aloys Wobben
Sjedište Flag of Germany.svg Aurich, Njemačka
Ključne osobe Hans-Dieter Kettwig, Simon-Hermann Wobben
Konkurentske tvrtke Vestas, GE, Gamesa

Djelatnost(i)

Električna oprema
Proizvodi vjetroturbine
Prihod $5,4 milijarde[1]
Broj zaposlenih c. 18.000
Vlasnik Aloys Wobben
Slogan Energy for the world
Web stranica https://www.enercon.de/home/

Enercon je uz Vestas, GE i Gamesa jedan od četiri vodećih svjetskih proizvođača vjetroturbina. Tvrtku je osnovao Aloys Wobben u Aurichu, Donja Saska, Njemačka.

Enercon je razvio vjetroagregate snage do čak 4,2 MW, te je osim u Njemačkoj otvorio tvornice i u Švedskoj, Brazilu, Turskoj, Portugalu i Kanadi. U više od 30 zemalja instalirano je oko 28 000 Enerconovih vjetroagregata ukupne snage koja prelazi granicu od 50 GW. Enercon je uspio nadmašiti prekretnicu od 50 GW s ugradnjom pretvarača energije vjetra. Uspjeh je postignut u listopadu 2018.godine prilikom instalacije pretvarača energije vjetra za projekt Mui Dinh u Vijetnamu.[2]

Sjedište Enercona, Aurich, Njemačka

Danas godišnji prihod tvrtke premašuje 6 milijardi dolara[3].

Povijest[uredi VE | uredi]

Osnivač i direktor Enercona, Aloys Wobben
  • 1984. godine Aloys Wobben je osnovao ENERCON GmbH.  Iste godine dolazi do razvoja prvog Enercon vjetroagregata E-15/16 snage 55 kW
  • 1991.godine izgrađena je prva tvornica vjetroagregata
  • 1992. godine Enercon je pri puta proizveo vjetroagregat s pogonom bez zupčanika, bio je to model E-40 snage 500 kW
  • 1993. godine započela je izgradnja prve tvornice lopatica
  • 1995. godine instaliran je prvi vjetroagregat snage veće od 1 MW. Točnije, riječ je o prototipu vjetroagregata E-66 snage 1,5 MW
  • 2006. godine puštanje u rad prototipa E-20 snage 100 kW i E-53 snage 800 kW
  • 2015. godine razvoj nove platforme, snage 4 MW. Riječ je o prezentaciji vjetroagregata E-126 EP4 snage 4,2 MW
  • 2017. godine prezentacija Enerconovog rješavanja problema  brzog punjenja za električna vozila

Vjetroagregati[uredi VE | uredi]

Vjetroagregati su namijenjeni za iskorištavanje vjetra na kopnu, a mogu biti podijeljeni u 3 skupine:

  • vjetroagregati snage 330-900 kW
  • vjetroagregati snage 2,3-3 MW
  • vjetroagregati snage veće od 3 MW

Danas je dostupno 14 tipova Enerconovih vjetroagregata koji su instalirani diljem svijeta.

Enercon E-141[uredi VE | uredi]

Vjetroagregat E-141 je najveći Enerconov vjetroagregat s promjerom rotora 141m i snagom od 4.200kW [4]

Enercon E-141
Tablica : Enerconovi proizvodi [5]
Snaga Promjer rotora Visina nosača (u metrima) Klasa vjetra
E-44 900 kW 44 m 45 / 55 IEC/EN IA
E-48 800 kW 48 m 50 / 55 / 60 / 65 / 76 IEC/EN IIA
E-53 800 kW 52,9 m 50 / 60 / 73 IEC/NVN Klasa S
E-70 2.300 kW 71 m 57 / 64 / 75 / 85 / 98 / 114 IEC/EN IA i IEC/EN IIA
E-82 2.000 kW 82 m 78 / 84 / 85 / 98 / 108 / 138 IEC/EN IIA
E-92 2.350 kW 92 m 78 / 84 / 85 / 98 / 104 / 108 / 138 IEC/EN IIA
E-103 EP2 2.350 kW 103 m 98 / 138 IEC/EN IIIA
E-101 3.050 kW 101 m 99 / 124 / 135 / 149 IEC/EN IIA
E-115 3,000 kW 115.7 m 92 / 122 / 135 / 149 IEC/EN IIA
E-115 EP3 3,000 / 4,000 kW 115.7 m 67 / 87 / 92 / 122 / 135 / 149 IEC/EN IA i IEC/EN IIA
E-126 EP3 3,000 / 3,500 / 4,000 kW 127 m 86 / 99 / 116 / 135 IEC/EN IIA
E-138 EP3 3,500 kW 138,6 m 81 / 111 / 131 / 160 IEC/EN IIIA
E-126 EP4 4.200 kW 127 m 99 / 135 / 159 IEC/EN IA i IEC/EN IIA
E-141 EP4 4.200 kW 141 m 99 / 129 / 135 / 159 IEC/EN IIA

Tehnologija[uredi VE | uredi]

Lopatica na E-101

Lopatice[uredi VE | uredi]

Enercon veliku pažnju posvećuje izradi lopatica za svoje vjetroagregate. Karakterističnost njihovih lopatica je ta da one iskorištavaju vanjski i unutarnji radijus cijele površine čime dodatno povećavaju iznos izlazne snage. Uz to, lopatice postaju otpornije na turbulencije te omogućavaju ravnomjerniji tok cijelom dužinom. Kako bi se smanjila buka pri radu, poboljšani su i vrhovi lopatica.[6]

Pogon bez zupčanika vjetroturbine

Pogon bez zupčanika[uredi VE | uredi]

Enerconove vjetroturbine imaju neke posebne specifikacije i koncept rada. Poznati su po svom inovativnom konceptu pogona bez zupčanika. Naime, u Enerconu smatraju kako manji broj rotirajućih komponenti smanjuje oštećenja materijala istovremeno povećavajući vijek trajanja svih dijelova. Rotor i generator su direktno povezani, tvoreći cjelinu bez uporabe zupčanika. U usporedbi s klasičnim sustavima gdje postoji pogon sa zupčanicima, Enerconov sustav prijenosa zahtijeva samo dva sporo rotirajuća valjkasta ležaja zbog sporo rotirajućeg direktnog pogona.[6] [7]

Konstrukcija[uredi VE | uredi]

Kružni temelj za postavljanje stupa

Enercon radi na razvoju materijala koji se koriste za izradu različitih dijelova kao što su lopatice, stup ili temelji vjetroagregata. Konstrukcija koja se želi postići za stup teži biti što jednostavnija kako bi se ubrzala njegova izrada, ali i smanjilo vrijeme dopreme i same ugradnje. Time se također smanjuje i ukupan trošak izrade. Enerconovi čelični stupovi proizvedeni su u nekoliko dijelova koji se spajaju posebnom L prirubnicom. Stup se postavlja na kružne temelje čiji su prednosti jednake sile u svim smjerovima vjetra te smanjenje i ojačanja količine betona koji se koristi prilikom izrade.[6]



Sustav nadzora[uredi VE | uredi]

Da bi lakše nadzirao rad svojih proizvoda, Enercon je razvio različite sustave koji mu u tomu pomažu. Tako su osigurali da vjetroturbine, prilikom ekstremnih klimatskih uvjeta, koji zahtijevaju fleksibilnost i brza tehnološka rješenja, budu učinkovite i sigurne.

Mikroelektrična tehnologija nadzora[uredi VE | uredi]

Mikroelektričnu tehnologiju nadzora razvio je Enercon. Tehnologija radi na principu da središnji sustav prima informacije periferalnih kontrolnih elemenata, a sama uloga je ta da prilagodi sve parametre čime bi se u svim vremenskim uvjetima osigurala maksimalna izlazna snaga vjetroagregata.[6]

Nadzor s elektroenergetskom mrežom[uredi VE | uredi]

Pomoću sustava nadzora povezanosti s mrežom omogućeno je mjerenje napona, struje i frekvencije između pretvarača i transformatora sustava. Vrijednosti koje se izmjere šalju se u središnji kontrolni sustav, čime se omogućava pravovremena reakcija na promjenu u naponu ili frekvenciji mreže.[6]

Nadzor u slučaju oluja[uredi VE | uredi]

Sustav za kontrolu prilikom oluja omogućava kontrolirani rad prilikom velikih brzina vjetra, čime se izbjegava potpuni prestanak rada vjetroagregata koji smanjuje proizvodnju.[6] Kada se aktivira nadzor u slučaju oluje, nazivna se brzina linearno smanjuje počevši od unaprijed određene brzine vjetra za svaku vrstu turbine. Turbina će se zaustaviti pri brzini vjetra veće od 34 m/s (10-minutni prosjek). Za usporedbu: Kada se nadzor u slučaju oluje isključi, vjetroturbina se zaustavlja ako brzina vjetra dostigne 25 m/s u prosjeku od tri minute ili 30 m/s u prosjeku od 15 sekundi.[8]

Enercon u Hrvatskoj[uredi VE | uredi]

Enerconovi vjetroagregati dio su nekoliko vjetroelektrana u Hrvatskoj. Vjetroelektrana Orlice, koja se nalazi u blizi Šibenika, Sastoji se od 11 Enercon vjetroagregata – 3 vjetroagregata E-48, pojedinačne snage 800 kW, i 8 vjetroagregata E-44, pojedinačne snage 900 kW. Vjetroelektrana Trtar-Krtolin, koja se također nalazi u blizini Šibenika, se sastoji od 14 vjetroagregata E-48 ukupne instalirane snage 11,2 MW.[6] [9]

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

  • Osnivač Enercona, Aloys Wobben proglašen je 2012. godine po Forbesu kao najbogatiji „zeleni“ milijarder. Danas spada u top 10 najbogatijih ekološki osviještenih milijardera.[10] [11]
  • Enerconu je zabranjen izvoz vjetroturbina u SAD do 2010.godine zbog navodnog kršenja američkog patenta ( U.S. Patent 5,083,039).[12] [13] U sporu pred Komisijom za međunarodnu trgovinu SAD-a, Enercon nije osporio valjanost američkog patenta, ali je tvrdio da njihova tehnologija nije bila pogođena. ITC je odlučio da patent pokriva spomenutu tehnologiju i zabranjuje Enercon turbine s američkog tržišta do 2010. godine.[14]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Enercon's Competitors, Revenue, Number of Employees, Funding and Acquisitions (engleski) pristupljeno 7. prosinca 2018.
  2. ENERCON exceeds installed capacity of 50 gigawatts (engleski) (26. listopada 2018.) pristupljeno 6. prosinca 2018.
  3. "Aloys Wobben", Forbes pristupljeno 22. studenoga 2018. (engleski)
  4. E-141 EP4 (engleski) pristupljeno 22. studenoga 2018.
  5. Overview of ENERCON platform (engleski) pristupljeno 22. studenoga 2018.
  6. 6,0 6,1 6,2 6,3 6,4 6,5 6,6 Iva Zelenko (9. ožujak 2012.). Enercon pristupljeno 22. studenoga 2018.
  7. Drive technology (engleski) pristupljeno 22. studenoga 2018.
  8. WEC features (engleski) pristupljeno 6. prosinca 2018.
  9. Vjetroelektrane (2012.) pristupljeno 22. studenoga 2018.
  10. Xu Lin (25. svibnja 2017.). Top 10 billionaires in clean energy sector (engleski) pristupljeno 22. studenoga 2018.
  11. Hilary Lewis (22. travnja 2012.). The richest eco-friendly billionaires (engleski) pristupljeno 22. studenoga 2018.
  12. Enercon vs. International Trade Commission and Zond Energy Systems (engleski) pristupljeno 22. studenoga 2018.
  13. Staff Writers (17. travnja 2008.). The Greening of Patent Litigation (engleski) pristupljeno 22. studenoga 2018.
  14. In the matter of certain variable speed wind turbines and components thereof (engleski) (studeni 1996.) pristupljeno 22. studenoga 2018.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]