Energija u Južnoj Europi

	Ovaj je članak dio projekta energetika na kojem radi grupa suradnika s Fakulteta strojarstva i brodogradnje.
	Mole se ostali suradnici da NE uređuju ovaj članak dok je ova obavijest prisutna. This article is the part of the Wikiproject energetika. Other users are asked not to interfere while the author of this article is editing it.
	(Po prestanku rada na projektu uklonite ovaj predložak. Pogledajte upute.)

Uvod

Južnu Europu kao bazen Sredozemnog mora čini osam država: Andora, Grčka, Italija, Malta, Portugal, San Marino, Španjolska i Vatikan. Regija ima koristi od bogate mješavine energetskih resursa, uključujuću solarnu energiju, energiju vjetra, hidroelektričnu energiju i fosilna goriva. Sredozemna klima koja prevladava u mnogim zemljama Južne Europe čini regiju posebno pogodnom za obnovljive izvore energije, pretežito solarne energije i vjetroelektrane.

Statistički podaci

Zemlje s najviše stanovnika u Južnoj Europi su: Grčka, Italija, Portugal i Španjolska.

Tablica 1.
Zemlja	Broj stanovnika	Stopa inflacije u 2022. godini	Stopa zaposlenosti u 2022. godini
Grčka	10 816 286	9,65%	91,40%
Italija	60 589 445	8,10%	60,10%
Malta	520 700	6,12%	78,70%
Portugal	10 555 853	7,83%	57,40%
Španjolska	46 572 028	8,32%	52,38%

Tablica 2.
Zemlja	Potrošnja energije u 2022. godini [toe]
Grčka	1,9
Italija	2,4
Malta	NP
Portugal	2,0
Španjolska	2,4

Makroekonomski podaci

Podaci koji pokazuje vrijednost finalnih dobara i usluga proizvedenih u zemljama Južne Europe tijekom dane godine, izraženo u novčanim jedinicama.

Proizvodnja primarne energije

Primarna energija predstavlja vitalni izvor energije dobiven iz prirodnih resursa bez pretvorbe ili procesa transformacije. Oblici primarne energije su obnovljivi (tradicionalni, komercijalni ili konvencionalni, novi ili alternativni) i neobnovljivi (komercijalni ili konvencionalni).  

Obnovljivi izvori energije

Obnovljivi izvori energije su oni čiji se potencijal obnavlja u kratkom vremenu, razmjernom vremenu korištenja. Pod njih podrazumijevamo drvo, biomasu, biogorivo, hidroenergiju, energiju vjetra, sunčevu energiju, geotermalnu energiju i nuklearnu energiju.

Danas je glavno ograničenje ovih obnovljivih primarnih izvora energije to što dostupnost nije stalna, stoga je potrebno imati rezervne proizvodne sustave. U Španjolskoj imamo vrlo povoljne vremenske uvjete za proizvodnju PV solarnih panela, hidro i vjetro energije. Cilj je do 2030. da udio obnovljivih izvora energije dosegne 74% u proizvodnji električne energije i 42% u konačnoj potrošnji električne energije.

Neobnovljivi izvori energije

Neobnovljivi izvori energije su izvori energije koji se ne mogu regenerirati niti ponovno proizvesti. Ovi primarni izvori energije prisutni su u prirodi u ograničenim količinama. To su: fosilna goriva (nafta, plin, ugljen, treset) i nuklearna energija. Znamo da u Španjolskoj radi 7 nuklearnih elektrana: Almaraz, Ascó, Cofrentes, Santa María de Garoña, Trillo, Vandellós.

Nuklearna elektrana Cofrentes

Nuklearna elektrana Almaraz

Uvoz i izvoz energije

Uvoz i izvoz sirove nafte

Uvoz i izvoz prirodnog plina

Uvoz i izvoz električne energije

Uvoz i izvoz ugljena

Promatrajući gospodarstvo zemalja Južne Europe vrlo je lako uočiti da je uvoz energenata znatno dominantniji u odnosu na izvoz, neovisno o porijeklu izvora. U ovakvom obrascu, koji je relativno nepovoljan, postoji prostor za otkrivanje novih kapaciteta i razvoja istih u svrhu smanjenja uvoza te maksimalnog iskorištavanja vlastitih resursa

Ukupna opskrba energije

Na sljedećim slikama prikazani su ukupni potencijali sunčeve energije u Europi i mrežni paritet. Vidljivo je da su u području Južne Europe potencijali sunčeve energije veliki i imaju veliku mogućnost za iskorištavanje.

Zatim slijede prikazi ukupne opskrbe energijom pojedinih država.

Ukupna opskrba energije u Grčkoj

Ukupna opskrba energije u Malti

Iz priloženih grafova moguće je iščitati kako navedene države prate trenutna događanja na svjetskoj razini po pitanju klimatskih promjena stavljajući u fokus opskrbu koja uključuje obnovljive izvore energije. Udio ustaljenih neobnovljivih izvora energije u blagom je padu kroz posljednjih nekoliko godina, što je dobro jer je takvu redukciju vrlo teško provesti u kratkom periodu vremena.

Proizvodnja električne energije

Proizvodnja električne energije u Južnoj Europi predstavlja značajan segment energetskog sektora ovog područja. Južna Europa obuhvaća različite zemlje koje se razlikuju po resursima, politici, infrastrukturi i prioritetima u proizvodnji energije.

Prirodni plin je glavni izvor električne energije u Grčkoj. Proizvodnja električne energije je pod dominacijom jedne trećine državne energetske korporacije (poznate većinom po akronimu ΔΕΗ ili na engleskom DEI). Već je godinu dana prošlo od svečanog otvorenja nove solarne elektrane u blizini sjevernog grčkog grada Kozani. Najveću solarnu elektranu u regiji jugoistočnog Mediterana, i jednu od najvećih u Europi, izgradila je grčka naftna kompanija Hellenic Petroleum (HELPE).

Glavni izvor proizvodnje električne energije u Italiji 2021. bio je prirodni plin, s približno 51 posto ukupne mješavine električne energije. Od 2015. dva glavna izvora električne energije su obnovljivi izvori energije i prirodni plin, a oba čine 40 do 45 posto ukupne proizvodnje električne energije. U 2022. godini Italija je imala jednu od najvećih potrošnja prirodnog plina u Europi, nakon Njemačke i Ujedinjenog Kraljevstva, te je stoga teško pogođena prekidom izvoza iz Rusije, koja je bila jedan od glavnih dobavljača prirodnog plina u Italiju.

Malta se gotovo isključivo oslanja na fosilna goriva za proizvodnju električne energije.

Portugal je najviše ovisi o prirodnom plinu, vjetru i hidroenergiji u pogledu električne energije.

U posljednjem desetljeću proizvodnja električne energije u Španjolskoj značajno se dekarbonizirala, jer se smanjio udio proizvodnje iz fosilnih goriva. Obnovljivi izvori energije vodeći su dobavljači električne energije, a slijede prirodni plin, nuklearna energija, ugljen i nafta. Španjolska je sada na pola puta do postizanja cilja Nacionalnog energetskog i klimatskog plana da 2030. ima 74% proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora, što će zahtijevati daljnje napore svih sudionika na tržištu.

Ukupno gledano, Južna Europa se suočava s izazovima i prilikama u proizvodnji električne energije. Tranzicija prema održivijem energetskom sustavu zahtijeva uravnotežen pristup različitim izvorima energije, ulaganje u infrastrukturu i tehnološki napredak kako bi se osigurala stabilna i čista opskrba energijom za budućnost.

Finalna potrošnja

Finalna potrošnja energije je ukupna energija koju potroše krajnji korisnici, kao što su kućanstva, industrija i poljoprivreda. To je energija koja dolazi do vrata krajnjeg potrošača i isključuje onu koju koristi sam energetski sektor. Finalna potrošnja energije u "kućanstvima, uslugama i sl." obuhvaća količine koje troše privatna kućanstva, trgovina, javna uprava, usluge, poljoprivreda i ribarstvo.

U dijagramskom prikazu finalne potrošnje energije država Južne Europe po sektorima jasno je izražen udio transporta koji dominira u svakoj navedenoj državi, dok se kućanstvo i industrija izmjenjuju kao sekundarni potrošač ovisno o razvijenosti države. Korištenje goriva koje ubrajamo u neobnovljive izvore energije prevladava u transportu i tu je uočljiv značajan prostor za napredak u vidu smanjenja emisija stakleničkih plinova usmjeravanjem na implementaciju obnovljivih izvora energije.

Položaj država Južne Europe u energetskoj tranziciji iznimno je povoljan jer obiluju resursima koji se ubrajaju u obnovljive izvore energije, iako sadašnje stanje količine uvoza neobnovljivih energenata jasno ukazuje koliko su i dalje oslonjene na iste. Ostaje vidjeti kakav će napredak u smjeru smanjenja emisije stakleničkih plinova ostvariti kroz sljedeći period i na koji će način iskoristiti potencijale.