Energija u Zapadnoj Europi

	Mole se ostali suradnici da NE uređuju ovaj članak dok je ova obavijest prisutna. This article is the part of the Wikiproject energetika. Other users are asked not to interfere while the author of this article is editing it.
	Ovaj je članak dio projekta energetika na kojem radi grupa suradnika s Fakulteta strojarstva i brodogradnje.
	(Po prestanku rada na projektu uklonite ovaj predložak. Pogledajte upute.)

Uvod[uredi | uredi kôd]

Zapadna Europa dio je Europe koji čini devet država:(Austrija, Belgija, Francuska, Lihtenštajn, Luksemburg, Monako, Nizozemska, Njemačka, Švicarska) .^[1]

Zapadna Europa ima blagu, općenito vlažnu klimu, pod utjecajem Sjevernoatlantske struje. Klima se klasificira kao oceanska, s hladnim do toplim ljetima te hladnim zimama uz često oblačno nebo. U reljefu zapadne Europe prevladavaju stara gromadna gorja, riječne doline i zavale. Prostor je pogodan za naseljavanje i gradnju prometnica. Teže prohodno mlado gorje nalazi se samo na jugu Francuske (Alpe i Pirineji). U Zapadnoj Europi živi otprilike 196 milijuna ljudi. Gotovo 80% tih ljudi živi u urbanim središtima. Zapadna Europa je također dom nekih od najvećih gradova na kontinentu. Glavni grad Francuske, Pariz, najnaseljeniji je grad u tom području i treći najnaseljeniji u cijeloj Europi, s populacijom od preko 11 milijuna.

Osnovni statistički podatci[uredi | uredi kôd]

Tablica 1. Osnovni podatci^[2]
Država	Broj stanovnika	Površina u km²
Austrija	9 042 528	82 520
Belgija	11 669 446	30 280
Francuska	67 935 660	547 557
Lihtenštajn	39 039	160
Luksemburg	650 774	2 574
Monako	36 686	2,1
Nizozemska	17 703 090	33 670
Njemačka	84 079 811	349 390
Švicarska	8 703 000	39 509

Makroekonomski podatci[uredi | uredi kôd]

Tablica 2. Bruto domaći proizvod^[2]
Država	BDP (u mil. USD)	BDP po stanovniku (u USD)
Austrija	471 400	52 131
Belgija	578 604	49 582
Francuska	2 782 905	40 963
Lihtenštajn	7 186	184 083
Luksemburg	82 274	126 426
Monako	8 596	234 317
Nizozemska	991 114	55 985
Njemačka	4 072 191	48 432
Švicarska	807 706	92 101

Proizvodnja primarne energije[uredi | uredi kôd]

Uvod[uredi | uredi kôd]

Primarna energija[uredi | uredi kôd]

Primarna energija je energija prisutna u prirodi koja nije podvrgnuta nikakvom inženjerskom procesu čovjeka. Sadržana je u kemijskom potencijalu fosilnih goriva, drva ili biomase, nuklearnoj energiji, kinetičkoj energiji vjetra, potencijalnoj energiji vodenih tokova ili toplinskoj energiji geotermalnih izvora. Njeni izvori mogu biti obnovljivi ili neobnovljivi.

Obnovljivi izvori energije[uredi | uredi kôd]

Obnovljivi izvori energije uključuju prirodne pojave poput sunčeve svjetlosti, vjetra, plime i oseke, rasta biljaka i geotermalne topline, kako objašnjava Međunarodna agencija za energiju. Obnovljiva energija potječe iz prirodnih procesa koji se neprestano obnavljaju. Uključuje električnu energiju i toplinu proizvedenu pomoću solara, vjetra, oceana, hidroenergije, biomase, geotermalnih resursa, te biogoriva i vodik dobiveni iz obnovljivih izvora.

Neobnovljivi izvori energije[uredi | uredi kôd]

Neobnovljivi izvori energije su izvori energije koji se ne mogu regenerirati niti ponovno proizvesti. Fosilna goriva, poput ugljena, nafte i prirodnog plina, nazivaju se neobnovljivim izvorima energije jer se ne mogu obnoviti u razumnom vremenskom okviru.

Tablica 3. Proizvodnja primarne energije po vrsti energenata 2021. godine (u TJ)^[3]
	Ugljen	Prirodni plin	Nukelarna energija	Hidroenergija	Vjetar, solarna energija, itd.	Biomasa	Nafta
Austrija	105 834	323 717	-	139 505	42 799	273 671	477 217
Belgija	110 106	636 175	549 013	1 416	64 405	116 825	818 788
Francuska	355 132	1 549 490	4 138 487	211 884	217 794	787 872	2 760 492
Luksemburg	1 519	28 043	-	384	2 179	16 527	82 085
Nizozemska	235 981	1 262 101	41 470	317	114 829	235 305	1 065 104
Njemačka	2 243 592	3 224 348	754 145	69 037	637 006	1 357 896	3 833 377
Švicarska	3 697	129 751	212 762	133 072	13 540	114 015	330 244

Najveći proizvođači[uredi | uredi kôd]

Najveći proizvođači primarne energije su Njemačka, Francuska i Nizozemska te se njihova energija bazira većinom na nafti i prirodnome plinu, dok su u Austriji, Švicarskoj i Francuskoj dosta koristi i hidroenergija. Iz podataka se može uočiti kako neobnovljivi izvori energije i dalje prevladavaju, ali tendencija je prema povećanju obnovljive energije i smanjenju ovisnosti o fosilnim gorivima.

Nukelarna energija[uredi | uredi kôd]

Francuska se oslanja na 56 nuklearnih reaktora s ukupnim električnim kapacitetom od 61,370 MW kao glavnim izvorom energije, čineći 62% ukupne proizvodnje energije. Trenutačno grade još jednu elektranu. S druge strane, Belgija koristi 7 nuklearnih elektrana s ukupnim kapacitetom od 5,942 MW, što čini 46% njezine ukupne energetske proizvodnje.^[4]Njemačka je nekada imala nekoliko nuklearnih elektrana, ali je donijela odluku o postupnom smanjenju ovisnosti o nuklearnoj energiji putem plana poznatog kao "Energiewende" ili "Energetska tranzicija". Cilj ovog plana bio je postupno obustaviti nuklearne elektrane s krajnjim ciljem potpune eliminacije nuklearne energije do 2022. godine. Ova odluka donesena je nakon nuklearne nesreće u Fukušimi, Japan, 2011. godine.^[5]

Uvoz i izvoz energije[uredi | uredi kôd]

Tablica 4. Uvoz energenata za 2021. godinu (u TJ)^[3]
	Ugljen	Prirodni plin	Biomasa	Sirova Nafta	Naftni derivati	Električna energija	Ukupno
Austrija	106 910	165 149	32 850	329 435	238 788	95 170	968 302
Belgija	109 484	741 528	56 912	1 327 206	1 109 122	54 697	3 398 948
Francuska	240 812	1 647 373	90 283	1 453 262	1 947 573	87 673	5 466 976
Luksemburg	1 717	28 043	6 551		103 598	24 331	164 240
Nizozemska	236 140	1 724 776	79 438	2 495 409	3 472 627	75 187	8 083 578
Njemačka	1 151 998	2 930 471	128 333	3 462 455	1 568 870	186 235	9 428 363
Švicarska	3 715	129 751	7 765	101 079	259 364	113 515	615 189

Tablica 5. Izvoz energenata za 2021. godinu (u TJ)^[3]
	Ugljen	Prirodni plin	Biomasa	Sirova Nafta	Naftni derivati	Električna energija	Ukupno
Austrija	-1 632	-	-34 734	329 435	-122 258	-68 015	-226 639
Belgija	-8 220	-105 784	-13 817	-160 673	-1 114 365	-83 052	-1 485 911
Francuska	-179	-157 851	-31 992	-4 371	-551 050	-249 589	-995 031
Luksemburg	-	-	-889	-	-41	-3 734	-4 663
Nizozemska	-1 180	-1 298 670	-63 788	-50 245	-4 519 650	-74 277	-6 007 810
Njemačka	-70 808	-	-129 733	-	-1 058 731	-253 102	-1 512 373
Švicarska	-	-	-90	-	-14 951	-104 828	-119 870

Proizvodnja električne energije[uredi | uredi kôd]

Prijelaz na čišće oblike energije i smanjenje upotrebe ugljena u zapadnoj Europi rezultat je dugoročnih napora usmjerenih na održivost i smanjenje emisija stakleničkih plinova. Ovaj proces započeo je poticanjem obnovljivih izvora energije, energetske učinkovitosti i implementacijom politika usmjerenih na zaštitu okoliša. Zemlje u zapadnoj Europi postavile su ambiciozne ciljeve za smanjenje emisija CO2 i diversifikaciju energetskog portfolija. Investicije u vjetroelektrane, solarnu energiju i hidroelektrane postale su ključne komponente strategija za postizanje tih ciljeva. Osim toga, poticanje na korištenje električnih vozila, poboljšanje energetske učinkovitosti zgrada i implementacija održivih prometnih rješenja doprinose smanjenju potrebe za ugljenom. Mnoge zemlje zapadne Europe postavile su planove za postupnu obustavu termoelektrana na ugljen. Ove mjere usmjerene su na smanjenje onečišćenja zraka, poboljšanje kvalitete života i smanjenje doprinosa globalnom zatopljenju. Kroz poticaje, regulacije i tehnološki napredak, regija se trudi ostvariti energetsku neovisnost uz minimalan utjecaj na okoliš.

Finalna potrošnja[uredi | uredi kôd]

Finalna potrošnja energije odnosi se na svu potrošnju koju vrše krajnji potrošači. Ona podrazumjeva i troškove samog energetskog sektora, te troškove tijekom transformacije i distribucije energije.

Slika 6. Finalna potrošnja energije po sektorima 2020. godine u Austriji (u TJ) ^[1]

Slika 8. Finalna potrošnja energije po sektorima 2020. godine u Francuskoj (u TJ) ^[1]

Slika 7. Finalna potrošnja energije po sektorima 2020. godine u Švicarkoj (u TJ) ^[1]

Finalna potrošnja energije u Austriji, Švicarskoj i Francuskoj najviše se vrši u transportnom sektoru, u Švicarskoj i Francuskoj blisko drugo mjesto zauzima sektor stanovanja dok je u Austriji na drugom mjestu Industrija.

Slika 9. Finalna potrošnja energije po sektorima 2020. godine u Belgiji (u TJ)^[1]

Slika 10. Finalna potrošnja energije po sektorima 2020. godine u Njemačkoj (u TJ)^[1]

Najveći potrošač primarne energije u Belgiji i Nizozemskoj je industrija, drugi najveći potrošači su uvjerljivo transport i stanovanje. Za finalnu potrošnju energije u Njemačkoj najodgovorniji je sektor stanovanja, koji skupa sa industrijom i transportom čini većinu finalne potrošnje energije u njemačkoj.

Izvori[uredi | uredi kôd]

↑ ^a ^b ^c ^d ^e ^f ^g Western European Countries. WorldAtlas (engleski). 10. ožujka 2021. Pristupljeno 29. studenoga 2023.
↑ ^a ^b ^c World Bank Group - International Development, Poverty, & Sustainability. World Bank (engleski). Pristupljeno 29. studenoga 2023.
↑ ^a ^b ^c ^d ^e Energy Statistics Data Browser – Data Tools. IEA (engleski). Pristupljeno 29. studenoga 2023.
↑ PRIS - Miscellaneous reports - Nuclear Share. pris.iaea.org. Pristupljeno 29. studenoga 2023.
↑ The nuclear phase-out in Germany. BASE (engleski). Pristupljeno 29. studenoga 2023.

[:2-1] ↑ ^a ^b ^c ^d ^e ^f ^g Western European Countries. WorldAtlas (engleski). 10. ožujka 2021. Pristupljeno 29. studenoga 2023.

[:0-2] World Bank Group - International Development, Poverty, & Sustainability. World Bank (engleski). Pristupljeno 29. studenoga 2023.

[:1-3] Energy Statistics Data Browser – Data Tools. IEA (engleski). Pristupljeno 29. studenoga 2023.

[4] PRIS - Miscellaneous reports - Nuclear Share. pris.iaea.org. Pristupljeno 29. studenoga 2023.

[5] The nuclear phase-out in Germany. BASE (engleski). Pristupljeno 29. studenoga 2023.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]