Ova je stranica stvorena ili dopunjena u okviru WikiProjekta 10000. Kliknite ovdje za više informacija.

Epiderma (botanika)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Poprečni presjek stabljike lana: 1. srčika 2. protoksilem 3. ksilem 4. floem 5. sklerenhim 6. korteks 7. epiderma

Epiderma (grč. επιδερμίδα — epidermida) je biljno tkivo koje pokriva list, cvijet, korijen i deblo. Ima nekoliko uloga: štiti biljku od gubitka vode, regulira promet plinova, sintetizira spojeve metabolizma i apsorbira (naročito u korijenu) vodu i mineralne tvari. Epiderma najvećega broja listova ima dorsoventralnu građu, tj. gornja (adaksijalna) i donja (abaksijalna) strana lista imaju različitu građu, a samim tim i funkciju. Sekundarnim debljanjem periderm preuzima ulogu zaštitnoga omotača.

Epiderma je sloj stanica, koje su u dodiru s vanjskom okolinom.[1] U starijoj literaturi može se pronaći, da su stanice epiderme lista specijalizirane parenhimske stanice[2], ali danas se epiderma klasificira kao dermalno tkivo. Epiderma je glavni dio dermalnog tkiva listova, kao i debla, korijena, cvijeta, ploda i sjemena. Vrlo često je on proziran (stanice epiderme uopće ne sadrže kloroplaste, ili ih sadrže u malom broju).

Stanice epiderme strukturalno su i funkcionalno različite. Većina biljaka ima jednoslojnu epidermu. Neke biljke kao što su: „Ficus elastica” i „Peperomia” imaju višeslojnu epidermu usred specifične diobe stanica protoderma. Stanice epiderme gusto su zbijene jedna do druge i biljci daju čvrstinu i zaštitu. Zidovi epidermalnih stanica nadzemnih dijelova biljaka sadrže kutin, tj. pokrivene su kutikulom. Kutikula sprečava gubitak vode u atmosferu, dok je nekada pokrivena voskom u tankim slojevima. Sloj voska daje posebnu bjeličastu ili plavičastu boju listu. Vosak djeluje kao barijera za vlagu i štiti biljku od jake sunčeve svjetlosti i vjetra. Donja (abaksijalna) strana ima tanju kutikulu, dok listovi biljaka koji žive u suhim uvjetima često imaju zgusnutu kutikulu koja sprečava gubitak vode transpiracijom.

U epidermalno tkivo ubrajaju se više tipova diferenciranih stanica. Epidermalne stanice su najbrojnije, najveće i najmanje specijalizirane. Kod monokotiledonih biljaka one su više izdužene u odnosu na dikotiledone.

Trihome epiderme korijena su korijenove dlačice koje su specijalizirane za apsorpciju vode i mineralnih tvari.

Kod biljaka kod kojih je prisutno sekundarno debljanje, epiderma korijena i debla bude zamijenjena peridermom diferencijacijom felogena.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Raven, Peter H.; Evert, Ray F.; Curtis, Helena (1981), Biology of plants, New York, N.Y.: Worth Publishers, str. 427—28, ISBN 978-0-87901-132-1, OCLC 222047616
  2. Hill, J. Ben; Overholts, Lee O; Popp, Henry W. Grove Jr., Alvin R. Botany. A textbook for colleges. Publisher: MacGraw-Hill 1960