Erwin Zeidler (podmaršal)
| Erwin Zeidler | |
|---|---|
 | |
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 8. veljače 1865. |
| Mjesto rođenja | Beč, Austrijsko Carstvo |
| Datum smrti | 3. siječnja 1945. |
| Mjesto smrti | Villach, Treći Reich |
| Nacionalnost | Austrijanac |
| Puno ime | Erwin Freiherr Zeidler von Görz |
| Opis vojnoga službovanja | |
| Godine u službi | 1885. - 1918. 1940. |
| Čin |  podmaršal general pješaštva
|
| Ratovi | Prvi svjetski rat |
| Vojska | .svg){kind=small} Austro-ugarska vojska.svg){kind=small} Wehrmacht
|
| Rod vojske | Inženjerija Pješaštvo |
| Zapovijedao | 58. pješačka divizija XXIII korpus |
Erwin Freiherr Zeidler von Görz (Beč, 8. veljače 1865. – Villach, 3. siječnja 1945.) bio je visoki inženjerijski časnik Austro-Ugarske vojske. Tijekom Prvog svjetskog rata istakao se kao zapovjednik 58. divizije na Talijanskom bojištu, pogotovo tijekom obrane Gorice u prvih šest Sočanskih bitaka.
Odlikovan najvišim austrijskim odlikovanjem; Viteški križ vojnog reda Marije Terezije.[1]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Erwin Zeidler bio je sin profesora i nakon završene srednje škole ušao je u bečku kadetsku školu. 18. kolovoza 1885. promaknut je u poručnika Carskog korpusa Inženjerije
1. studenoga 1888. promaknut je u natporučnika i do 1893. bio je dodijeljen načelniku inženjerije vojnog zapovjedništva za Dalmaciju u Zadru. 1. studenoga 1894. postao je kapetanom inženjerijskog zbora u Kotoru i upravljao utvrđivanjem visova i izgradnjom cesta. Od 1897. do 1899. bio je načelnik 5. pionirske terenske čete u Trentu. svibnja 1901. uzdignut je u čin bojnika, do 1905. bio je XIII. raspoređen u korpus i postao nastavnik tamošnje zborne časničke škole. 1. studenoga 1909. promaknut je u čin pukovnika, a 1910. dobio je dužnost načelnika inženjerije Trebinja (Bosna). U godinama 1912. do 1914. bio je direktor gradnje utvrda oko Sarajeva.[2]
U listopadu je preuzima zapovijedanje 16. brdskom brigadom, te s njom sudjeluje u borbama u zapadnoj Srbiji i Bosni. Od prosinca 1914. do veljače sljedeće godine zapovijedao je 48. pješačkom divizijom i konačno je u ožujku 1915. postavljen za zapovjednika novoosnovane 58. pješačke divizije, dodijeljene vitalnim obrambenim položajima Gorice, od brda Sabotina do brda Podgore duž obala lijevo od Soče. Činile su je dvije brdske brigade: 4. i 5. brdska brigada, uglavnom sastavljene od vojnika iz Dalmacije.[3]
Ustroj Zeidlerove 58. pješačke divizije u svibnju 1915. godine
- 4. brdska brigada (GM Theodor Konopicky)
- 37. domobranska pješačka pukovnija (Gruž) (3)
- II. bojna 52. pješačke pukovnije (Pečuh)
- III. bojna 69. pješačke pukovnije (Stolni Biograd)
- 1. eskadron dalmatinskih konjaničkih strijelaca (Sinj)
- Brdski topnički divizijun 4. brdske brigade
- 3. bitnica 11. brdske topničke pukovnije (Sarajevo)
- 1. bitnica 13. brdske topničke pukovnije (Kotor)
- 37. domobranska pješačka pukovnija (Gruž) (3)
- 5. brdska brigada (GM Maximilian Nöhring)
- 23. domobranska pješačka pukovnija (Zadar) (3)
- I. bojna 22. pješačke pukovnije (Sinj)
- V. bojna 22. pješačke pukovnije (Sinj)
- 2. eskadron dalmatinskih konjaničkih strijelaca (Sinj)
- Samostalni dalmatinski brdski topnički divizijun (Sinj) (2)
- 23. domobranska pješačka pukovnija (Zadar) (3)
- 58. poljska topnička brigada (4)
58. pješačkom divizijom general Zeidler zapovjedati će kroz svih 11 talijanskih ofenziva na Soči, Austro-Njemačkom prodoru kod Kobarida, kada će 58. divizija prva ući u oslobođenu Gorciu, sve do lipnja 1918. i posljednje austrijske ofenzive prvoga svjetskog rata na rijeci Piavi.
1. svibnja 1917. General Zeidler promaknut je u podmaršala. Dana 17. kolovoza 1917. odlikovan je Viteškim križem vojnog reda Marije Terezije, čime je stekao status baruna u Austriji.
U lipnju 1918. podmaršal Zeidler preuzeo je XXIII. korpus, Sočanska armije, na fronti Piave, kojim zapovjeda do kraja rata.
Godine 1940. podmaršal Zeidler dobio je počasni čin generala pješaštva njemačkog Wehrmachta.
U Villachu je ulica "Zeidler-von-Görz-Straße" u blizini glavne željezničke stanice nazvana po njemu.[4]
Odličja[uredi | uredi kôd]
Viteški križ vojnog reda Marije Terezije
Vitez 1. reda Reda željezne krune
Vitez velikog križa carskog reda Leopolda
Vitez velikog križa carskog reda Franje Josipa s ratnim odlikovanjima
Vojni križ za zasluge 2. razreda s ratnim odlikovanjima i mačevima
Pozlaćena brončana medalja za hrabrost (Signum Laudis)- Srebrna medalja za hrabrost (Signum Laudis)
Počasni čin general pješaštva (Wermacht)
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Tado Oršolić, 22. Dalmatinska pješačka pukovnija "Grof Von Lacy", HAZU, 2019.
- John R. Schindler, Isonzo: The Forgotten Sacrifice of the Great War, Praeger, 2001.
- Sergio Chersovani, Mitja Juren, La testa di ponte di Gorizia (1915-1916), Ass.Isonzo - Gruppo di Ricerca Storica, ottobre 2010.
Poveznice[uredi | uredi kôd]
- INFANTERIEREGIMENTER der ö.u. Armee im Mai 1914
- Isonzofront.com - Austro-Hungarian Regiments[neaktivna poveznica
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Feldmarschalleutnant Erwin Zeidler von Görz. www.austro-hungarian-army.co.uk. Pristupljeno 15. srpnja 2023.
- ↑ www.weltkriege.at http://www.weltkriege.at/Generalitaet/04%20Feldmarschalleutnant/Zeidler/zeidler.htm. Pristupljeno 29. siječnja 2023. Parametar
|title=nedostaje ili je prazan (pomoć) - ↑ Pojić, Milan. 2000. Ustroj Austrougarske vojske na ozemlju Hrvatske 1868.-1914. Arhivski vjesnik (43): 147–169. ISSN 0570-9008
- ↑ Feldmarschalleutnant Erwin Zeidler von Görz. www.austro-hungarian-army.co.uk. Pristupljeno 15. srpnja 2023.