Prijeđi na sadržaj

Dalmatinski konjanički strijelci

Izvor: Wikipedija
Dalmatinski konjanički strijelci
Reitende Dalmatiner Landesschützen

Oznaka na kapi pripadnika postrojbe
Aktivna 1874. – 1918.
Država Austro-Ugarska
Cislajtanija
Kraljevina Dalmacija
Odanost Habsburška kuća
Centralne sile
Grana Austro-ugarska vojska
Vrsta Carsko i kraljevsko domobranstvo
Uloga lako izviđanje na malim brdskim konjima[1]
Veličina eskadron kasnije divizijun
Sjedište Sinj
Boje modra
grimizna
grasgrünen (kasnije)
Sudjelovanje u borbama Zauzimanje BiH 1878.[2]
Prvi svjetski rat
Balkansko bojište
Talijansko bojište
Sočanske ofenzive
Zapovjednici
Istaknuti
zapovjednici
Julius Stöger-Steiner (1907.-1914.)
Julius Köhler (1903.-1907.)

Divizijun dalmatinskih konjaničkih (zemaljskih) strijelaca[3] (k.k. Reitenden Dalmatiner Landesschützen Division)[4] bila je elitna postrojba austro-ugarske vojske odnosno austrijskog domobranstva u Dalmaciji. Taj naziv imao je od 1910.[5] Od osnutka do 1893. službeno se zvao Eskadron konjaničkih strijelaca u Dalmaciji (Eskadron berittene Schützen in Dalmatien). Od 1893. do 1910. postrojba je nosila naziv Jahaći zemaljski dalmatinski strijelci (Berittene Dalmatiner Landesschützen), a kraj Prvog svjetskog rata dočekali su kao Dalmatinski konjanički carski strijelci (Reitende Dalmatiner Kaiserschützen).[5]

Vojarna Divizijuna dalmatinskih konjaničkih zemaljskih-strijelaca u Sinju

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Prema Zakonu o nacionalnoj obrani i Zakonu o Landwehru, postojećim domobranskim streljačkim bojnama u Dalmaciji (79., 80., 81. i 82.) trebale su biti osigurane dvije konjaničke satnije za službu obavještavanja i veze. Cijela Dalmacija bio je zamišljen kao dopunski okrug. Godine 1872. u Sinju su formirane dvije satnije u zajednički odred. Odred je dobio je oznaku "Zapovjedništvo za strijelce na konjima" („Cadre-Commando für die Landesschützen zu Pferd“) i imao je mirnodopsko stanje od 28 vojnika i 21 konja. Osnovna svrha ove postrojbe bilo je obučavanje časnika i vojnika te briga o konjima. Trajanje obuke za regrute bilo je tri mjeseca, a za svaku konjaničku satniju bilo je predviđeno 185 vojnika i 161 konj.[6]

Godine 1874. dvije satnije, analogno ostatku domobranskog konjaništva (Landwehrkavallerie), preimenovane su u eskadrone[7]. Nakon reorganizacije Landwehra 1889., dvije eskadrile su ujedinjene u diviziju, s rezervnim odjelom koji bi se aktivirao u treći eskadron u slučaju rata. Ratno stanje divizijuna, zapovjedništvo i tri eskadrona bilo je 456 vojnika i 410 konja.[6]

Smotra zadarskog eskadrona dalmatinskih konjaničkih zemaljskih strijelaca

Iako je svrha dalmatinskih konjaničkih strijelaca izvorno je bila kurirska i služba veze, intezivno se koriste za nadzor granice i borbeno izviđanje. U Prvi sjvetski rat ulaze kao laka izvidnička konjica, no vrlo zbog dinamike rata napuštaje konje i bore se kao laka odnosno brdska pješadija na talijasnkom bojištu zajedno sa ostalim postrojbama XVI. korpusa. 16. siječnja 1917. Car Karlo I. preimenovao je postrojbu u divizijun Dalmatinskih konjaničkih carskih strijelca (Reitende Dalmatiner Kaiserschützen).[6]

Naoružanje

[uredi | uredi kôd]

Prvotna oprema konjaničkih strijelaca bila je samo konjanička sablja M1869 i revolver Gasser Armeer M1870/74. Sablje su bile smještene u torbici od smeđe kože s remenom za nošenje. Časničke sablje bile su identične vojničkim sabljama, ali je ručka bila vezana posrebrenom žicom, a košara je bila probijena, ukrašena i polirana. Od 1876. vojnici su nosili karabiner "System Fruhwirth". Nakon što je karabiner M90 postao dostupan, zamijenio je prethodno korištenu pušku Fruhwirth. Tijekom Prvog svjetskog rata naoružanje postaje identično naoružanju brdskih pješčkih postrojbi.[6]

Odore

[uredi | uredi kôd]

Pripadnici postrojbe nosili su "štuka-sive" tunike sa srebrnim pucetima.[5] Imali su tamnosmeđe kapute.[5] Nosili su sivoplave jahaće hlače, a na glavi su imali šešire s crnim perom i austrijskim carskim orlom u rogu (trubi).[5][8]

Organizacija 1914.

[uredi | uredi kôd]
  • Zapovjedništvo divizijuna – Sinj (Signo)
  • I. eskadron – Sinj (Signo) (4. brdska brigada, 18. pješačka divizija, kasnije 58. pješačka divizija)
  • II. eskadron – Sinj (Signo) (5. brdska brigada, 18. pješačka divizija, kasnije 58. pješačka divizija)
  • III. eskadron - Zadar (Zara) (zapovjedništvo XVI korpusa)

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Ive Mažuran, Mladen Trnski: Hrvati, slike iz ratničke prošlosti, Zagreb, 1993., ISBN 953-6013-00-2
  2. T. Oršolić, Sudjelovanje dalmatinskih postrojbi u zaposjedanju Bosne i Hercegovine 1878., Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 42/2000, str. 287-308.
  3. Oršolić, Tado. 20. lipnja 2000. Sudjelovanje dalmatinskih postrojbi u zaposjedanju Bosne i Hercegovine 1878. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru (42): 287–308. ISSN 1330-0474
  4. Čoralić, Lovorka. 30. prosinca 2013. Tado Oršolić, Vojna Dalmacija u 19. stoljeću: vojska, teritorijalne snage, žandarmerija (1797.-1914.), Sveučilište u Zadru, Zadar 2013., 322 str. Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. 31 (-): 370–372. ISSN 1330-7134
  5. 1 2 3 4 5 k.k. & k.u. Landwehr-Kavallerie. www.mlorenz.at
  6. 1 2 3 4 Hinterstoisser, Hermann; Beimrohr, Wilfried, ur. 2006. Die k.k. Landwehr-Gebirgstruppen: Geschichte, Uniformierung und Ausrüstung der österreichischen Gebirgstruppen von 1906 bis 1918. Verl. Militaria. Vienna. ISBN 978-3-902526-02-1
  7. eskadron. Hrvatska enciklopedija. Pristupljeno 11. lipnja 2025.
  8. Digital Collections, The New York Public Library. (still image) K.k. Landwehr: Officier eines Landw. Schützen-Baons., eines Tyr. Landesschützen. Baons. (in parade); Officier eines Landw. Schützen-Baons. (feldmässig), eines dalm. Landw. Schützen-Baons., eines Landw. Inft. Baons (in Parade) (1910). The New York Public Library, Astor, Lenox, and Tilden Foundations. Pristupljeno 18. veljače 2026.
  9. Vinkhuijzen, Hendrik Jacobus. 1. siječnja 1874. Berittene Schützen Dalmatien: Officier (in Parade), Schütze (feldmässig). 1874. New York Public Library (engleski). Pristupljeno 10. veljače 2026.
  10. Vinkhuijzen, Hendrik Jacobus. 1. siječnja 1840. K.k. Landwehr: Officier eines Landw. Schützen-Baons., eines Tyr. Landesschützen. Baons. (in parade); Officier eines Landw. Schützen-Baons. (feldmässig), eines dalm. Landw. Schützen-Baons., eines Landw. Inft. Baons (in Parade). New York Public Library (engleski). Pristupljeno 10. veljače 2026.


Članak Dalmatinski konjanički strijelci koji govori o ratovanju ili oružju je mrva. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.