Prijeđi na sadržaj

Dalmatinski konjanički strijelci

Izvor: Wikipedija
Dalmatinski konjanički strijelci
Reitende Dalmatiner Landesschützen

Oznaka na kapi pripadnika postrojbe
Aktivna 1874. – 1918.
Država Austro-Ugarska
Cislajtanija
Kraljevina Dalmacija
Odanost Habsburška kuća
Centralne sile
Grana Austro-ugarska vojska
Vrsta Carsko i kraljevsko domobranstvo
Uloga lako izviđanje na malim brdskim konjima[1]
Veličina eskadron kasnije divizijun
Sjedište Sinj
Boje modra
grimizna
grasgrünen (kasnije)
Sudjelovanje u borbama Zauzimanje BiH 1878.[2]
Prvi svjetski rat
Balkansko bojište
Talijansko bojište
Sočanske ofenzive
Zapovjednici
Istaknuti
zapovjednici 		Julius Stöger-Steiner (1907.-1914.)
Julius Köhler (1903.-1907.)

Divizijun dalmatinskih konjaničkih[3][4] zemaljskih strijelaca (k.k. Reitenden Dalmatiner Landesschützen Division) bila je elitna postrojba austro-ugarske vojske odnosno austrijskog domobranstva u Dalmaciji. Taj naziv imao je od 1910.[5] Od osnutka do 1893. službeno se zvao Eskadron konjaničkih strijelaca u Dalmaciji (Eskadron berittene Schützen in Dalmatien). Od 1893. do 1910. postrojba je nosila naziv Jahaći zemaljski dalmatinski strijelci (Berittene Dalmatiner Landesschützen), a kraj Prvog svjetskog rata dočekali su kao Dalmatinski konjanički carski strijelci (Reitende Dalmatiner Kaiserschützen).[5]

Vojarna Divizijuna dalmatinskih konjaničkih zemaljskih-strijelaca u Sinju

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Prema Zakonu o nacionalnoj obrani i Zakonu o Landwehru, postojećim domobranskim streljačkim bojnama u Dalmaciji (79., 80., 81. i 82.) trebale su biti osigurane dvije konjaničke satnije za službu obavještavanja i veze. Cijela Dalmacija bio je zamišljen kao dopunski okrug. Godine 1872. u Sinju su formirane dvije satnije u zajednički odred. Odred je dobio je oznaku "Zapovjedništvo za strijelce na konjima" („Cadre-Commando für die Landesschützen zu Pferd“) i imao je mirnodopsko stanje od 28 vojnika i 21 konja. Osnovna svrha ove postrojbe bilo je obučavanje časnika i vojnika te briga o konjima. Trajanje obuke za regrute bilo je tri mjeseca, a za svaku konjaničku satniju bilo je predviđeno 185 vojnika i 161 konj.[6]

Godine 1874. dvije satnije, analogno ostatku domobranskog konjaništva (Landwehrkavallerie), preimenovane su u eskadrone[7]. Nakon reorganizacije Landwehra 1889., dvije eskadrile su ujedinjene u diviziju, s rezervnim odjelom koji bi se aktivirao u treći eskadron u slučaju rata. Ratno stanje divizijuna, zapovjedništvo i tri eskadrona bilo je 456 vojnika i 410 konja.[8]

Smotra zadarskog eskadrona dalmatinskih konjaničkih zemaljskih strijelaca

Iako je svrha dalmatinskih konjaničkih strijelaca izvorno je bila kurirska i služba veze, intezivno se koriste za nadzor granice i borbeno izviđanje. U Prvi sjvetski rat ulaze kao laka izvidnička konjica, no vrlo zbog dinamike rata napuštaje konje i bore se kao laka odnosno brdska pješadija na talijasnkom bojištu zajedno sa ostalim postrojbama XVI. korpusa. 16. siječnja 1917. Car Karlo I. preimenovao je postrojbu u divizijun Dalmatinskih konjaničkih carskih strijelca (Reitende Dalmatiner Kaiserschützen).[9]

Naoružanje

[uredi | uredi kôd]

Prvotna oprema konjaničkih strijelaca bila je samo konjanička sablja M1869 i revolver Gasser Armeer M1870/74. Sablje su bile smještene u torbici od smeđe kože s remenom za nošenje. Časničke sablje bile su identične vojničkim sabljama, ali je ručka bila vezana posrebrenom žicom, a košara je bila probijena, ukrašena i polirana. Od 1876. vojnici su nosili karabiner "System Fruhwirth". Nakon što je karabiner M90 postao dostupan, zamijenio je prethodno korištenu pušku Fruhwirth. Tijekom Prvog svjetskog rata naoružanje postaje identično naoružanju brdskih pješčkih postrojbi.[10]

Organizacija 1914.

[uredi | uredi kôd]
  • Zapovjedništvo divizijuna – Sinj (Signo)
  • I. eskadron – Sinj (Signo) (4. brdska brigada, 18. pješačka divizija, kasnije 58. pješačka divizija)
  • II. eskadron – Sinj (Signo) (5. brdska brigada, 18. pješačka divizija, kasnije 58. pješačka divizija)
  • III. eskadron - Zadar (Zara) (zapovjedništvo XVI korpusa)

Odore

[uredi | uredi kôd]

Pripadnici postrojbe nosili su "štuka-sive" tunike sa srebrnim pucetima.[5] Imali su tamnosmeđe kapute.[5] Nosili su sivoplave jahaće hlače, a na glavi su imali šešire s crnim perom i austrijskim carskim orlom u rogu (trubi).[5]

  • Svečana odora konjaništva austrijskog domobranstva.
    Svečana odora konjaništva austrijskog domobranstva.
  • Satnik postrojbe u bojnoj odori
    Satnik postrojbe u bojnoj odori
  • Satnik postrojbe u bojnoj odori (do 1893.)
    Satnik postrojbe u bojnoj odori (do 1893.)

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Ive Mažuran, Mladen Trnski: Hrvati, slike iz ratničke prošlosti, Zagreb, 1993., ISBN 953-6013-00-2
  2. ↑ T. Oršolić, Sudjelovanje dalmatinskih postrojbi u zaposjedanju Bosne i Hercegovine 1878., Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 42/2000, str. 287-308.
  3. ↑ Čoralić, Lovorka. 30. prosinca 2013. Tado Oršolić, Vojna Dalmacija u 19. stoljeću: vojska, teritorijalne snage, žandarmerija (1797.-1914.), Sveučilište u Zadru, Zadar 2013., 322 str. Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. 31 (-): 370–372. ISSN 1330-7134
  4. ↑ Oršolić, Tado. 20. lipnja 2000. Sudjelovanje dalmatinskih postrojbi u zaposjedanju Bosne i Hercegovine 1878. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru (42): 287–308. ISSN 1330-0474
  5. ↑ a b c d e mlorenz.at, k.k. Reitende Dalmatiner Landesschützendivision
  6. ↑ Hinterstoisser, Hermann; Beimrohr, Wilfried, ur. 2006. Die k.k. Landwehr-Gebirgstruppen: Geschichte, Uniformierung und Ausrüstung der österreichischen Gebirgstruppen von 1906 bis 1918. Verl. Militaria. Vienna. ISBN 978-3-902526-02-1
  7. ↑ enciklopedija, Hrvatska. eskadron. Hrvatska enciklopedija. Pristupljeno 11. lipnja 2025.
  8. ↑ Hinterstoisser, Hermann; Beimrohr, Wilfried, ur. 2006. Die k.k. Landwehr-Gebirgstruppen: Geschichte, Uniformierung und Ausrüstung der österreichischen Gebirgstruppen von 1906 bis 1918. Verl. Militaria. Vienna. ISBN 978-3-902526-02-1
  9. ↑ Hinterstoisser, Hermann; Beimrohr, Wilfried, ur. 2006. Die k.k. Landwehr-Gebirgstruppen: Geschichte, Uniformierung und Ausrüstung der österreichischen Gebirgstruppen von 1906 bis 1918. Verl. Militaria. Vienna. ISBN 978-3-902526-02-1
  10. ↑ Hinterstoisser, Hermann; Beimrohr, Wilfried, ur. 2006. Die k.k. Landwehr-Gebirgstruppen: Geschichte, Uniformierung und Ausrüstung der österreichischen Gebirgstruppen von 1906 bis 1918. Verl. Militaria. Vienna. ISBN 978-3-902526-02-1
Članak Dalmatinski konjanički strijelci koji govori o ratovanju ili oružju je mrva. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.


Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Dalmatinski_konjanički_strijelci&oldid=7235989"