Brusnica (biljna vrsta)

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Europska brusnica)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Brusnica
Europska brusnica
Europska brusnica
Status zaštite
(vidi IUCN-ov crveni popis za kratice)
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Tracheophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Ericales
Porodica: Ericaceae
Rod: Vaccinium
Vrsta: V. vitis-idaea
Dvojno ime
Vaccinium vitis-idaea
L.

Brusnica (borovka, crvena borovnica, brašnjača, europska brusnica, lat. Vaccinium vitis-idaea) biljka je iz roda borovnica. Endemična je sjevernim područjima Europe, Azije, Grenlanda i sjeverne Amerike. U Hrvatskoj raste na Velebitu, Ličkoj Plješivici i u Gorskom kotaru. Postoji i nekoliko kultiviranih odlika - sorte Koralle, Erntedank, Erntekrone, Erzgebirgsperle, Red Pearl, Red Sunset, Sussi, Sanna, Linnea, Ida, Balsgard, Magenta. Kako je urod manji nego onaj od sorata američke brusnice, uzgoj nije raširen poput spomenutih.

Kod nas pokušaja uzgoja ili oplemenjivanja ove vrste divljeg voća nije bilo.

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Brusnica (biljna vrsta)
Logotip Wikivrsta
Wikivrste imaju podatke o: [[Wikispecies:|]]

Ljekovitost domaće brusnice[uredi VE | uredi]

U znanstvenoj medicini, lišće se koristi kao ljekovita sirovina (lat. Folium Vitis idaeae) - njihov uvarak i infuzija koriste se kao dezinfekcijsko i diuretičko sredstvo. U proljeće sabiremo biljku prije cvatnje, dok su pupoljci još uvijek zeleni, u jesen s punim dozrijevanjem. Listovi se skidaju s grmića ili se izrezuju maldi izboji i suše se na tavanu, ispod šupe, infracrvenog zračenja ili u sušilici na temperaturi od 35 do 40°C. Čuvati na suhom, dobro prozračenom mjestu. Rok trajanja sirovina 3 godine.[1]

Glavni aktivni sastojci sirovine su fenologlikozidi ; također sadrži tanine , uglavnom kondenzirane skupine, flavonol glikozid hiperozide. Listovi sadrže galne, elagične, kininske, vinske i ursolne kiseline. Jagode sadrže šećere (do 10%), organske kiseline (do 2%), uključujući limunsku, jabučnu, benzoičku, oksalnu ,octenu, glioksilnu, piruvičnu, oksipiruvičnu, ketoglutarnu, glukozidnu (do 0,1%), ideklorid, likopen, zeaksantin i druge. Sjemenke sadrže masno ulje (do 30%), koje se sastoji od glicerida, uglavnom linoleinske i linolenske kiseline.[2]

Lišće sadrži do 9% arbutina (antiseptik mokraćnog sustava); u liječenju poremećaja mokraćnog sustava koriste se ekstrakti iz suhog lišća (paziti kod doziranja).[3] Također, listovi sadrže: flavonoide, fenol karboksilne kiseline, tanine, makro- i mikronutrijente i druge biološki aktivne tvari. Svježe voće brusnice koristi se za beriberi bolest, kao laksativno, diuretičko, baktericidno, antiseptičko, anthelmintičko i koleretično sredstvo. Može se koristiti i kod bolesti bubrega, dijabetesa, reumatizma, gihta (pomaže omekšati i ukloniti kamenje i soli). Bobice - kod plućne tuberkuloze, pri želučanim katarima s nedovoljnom kiselošću, bubrežnim kamencima, kod reume. Sok dobro utažuje žeđ za vrijeme groznice. Sok piti i kod visokog krvnog tlaka (dobro ublažava mamurluk), pri neurozi i anemiji kod trudnica.

Dodatna literatura[uredi VE | uredi]

Grlić, Lj. Samoniklo jestivo bilje, Zagreb 1980.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Блинова, К. Ф. и др. Ботанико-фармакогностический словарь: Справ. пособие / Под (недоступная ссылка) ред. К. Ф. Блиновой, Г. П. Яковлева. — М.: Высш. шк., 1990. — str. 174. — ISBN 5-06-000085-0.
  2. Атлас лекарственных растений СССР / Гл. ред. Н. В. Цицин. — М.: Медгиз, 1962. — str. 92—93. — 702 с.
  3. Вермейлен, Нико. Полезные травы. Иллюстрированная энциклопедия: Пер. с англ. Б. Н. Головкина. — М.: Лабиринт Пресс, 2002. — str. 298—299. — 320 с. — ISBN 5-9287-0244-2.