Ferdinand VII.

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Kralj Ferdinand VII.
Francisco Goya - Portrait of Ferdinand VII of Spain in his robes of state (1815) - Prado.jpg
Vladavina 1808. (Napoleon ga prisilio na abdikaciju)
1813. - 1833.
Supruga María Antonia Napuljska
Izabela od Portugala
María Josefa Amalia od Saske
María Cristina Bourbon-Dvije Sicilije
Djeca
Izabela II., buduća kraljica Španjolske
Luisa Fernanda, španjolska infanta
Otac Karlo IV., španjolski kralj
Majka Marija Lujza od Parme
Rođen 14. listopada 1784.
Preminuo 29. rujna 1833.

Ferdinand VII. (španjolski Fernando VII), španjolski kralj od 1813. do 1833. godine.

Rođen je u Madridu (San Lorenzo de El Escorial), 14. listopada 1784., kao najstariji sin kralja Karla IV. i Marije Lujze od Parme. Na prijestolje je došao nakon pada Napoleonovog brata Josipa Bonapartea 1813. godine, a vladao je sve do smrti. Umro je u Madridu, 29. rujna 1833. Kako nije imao muškog nasljednika, nasljedila ga je kćer iz četvrtog braka, kraljica Izabela II., što je bio povod za početak karlističkih ratova.

Problem oko nasljednika[uredi VE | uredi]

Ferdinand VII. ženio se četiri puta: s Marijom Antonijom od Napulja, Izabelom od Portugala, Marijom Josipom Amalijom od Saske, ali iz tih brakova nije imao djece. Godine 1829. oženio se sestričnom Marijom Kristinom. Godine 1830. omogućio je stupanje na snagu Pragmatičke sankcije, koju je donio još njegov otac Karlo IV. 1789. godine, ali tada nije stupila na snagu ponajprije zbog vanjskopolitičkih razloga. Pragmatička sankcija uvela je praksu da ako kralj nema muškog potomka, prijestolje nasljeđuje njegova najstarija kći. Time je praktično Ferdinand onemogućio svom bratu, infantu Don Carlosu, dolazak na prijestolje, budući da se nedugo nakon donošenja Pragmatičke sankcije Ferdinandu rodila kći.

1832. Ferdinand se teško razbolio. Pristaše Don Carlosa uzaludno su ga pokušavali nagovoriti ga napiše oporuku u korist brata. Nakon propalog pokušaja da sebi priskrbi prijestolje nakon bratove smrti, Don Carlos bježi u Portugal. U međuvremenu je Marija Kristina, koja je imenovana regenticom za vrijeme teške bolesti supruga (nasljednica Izabela imala je jedva tri godine), inicirala približavanje liberalnoj struji, što će dovesti do radikalnog zaokreta prema liberalizmu nakon Ferdinandove smrti.

Ferdinand je umro 1833. godine bez muškog potomka. Uz Izabelu, imao je još samo jednu kćer, infantu Luisu Fernandu. Infante Don Carlos, zajedno sa svojim pristašama koji su ga smatrali legitimnim nasljednikom, započeli su Prvi karlistički rat s namjerom da zbace regenticu Mariju Kristinu, koja je vladala u ime malodobne Izabele II. Time je otvoren put karlizmu (po Don Carlosu; pristaše se nazivaju karlistima), koji će imati značajnu ulogu u španjolskoj politici u idućih stotinjak godina (karlisti su, kao konzervativna monarhistička politička struja, bili važna sastavnica Francove vojske u Španjolskom građanskom ratu).


Prethodnik: Kralj Španjolske
1813. - 1833.
Nasljednik:
Josip I. Izabela II.