Filip II., španjolski kralj

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Kralj Filip II.
Portrait of Philip II of Spain by Sofonisba Anguissola - 002b.jpg
Vladavina 1556. - 1598.
Supruga princeza Marija od Portugala
Marija I., kraljica Engleske
Elizabeta Valois
Ana
Djeca
princ Karlo
princeza Elizabeta
princeza Katarina
Filip III., kralj Španjolske
Dinastija Habsburg
Otac Karlo I., kralj Španjolske

poznatiji kao Karlo V., car Svetog Rimskog Carstva

Majka Elizabeta
Rođen 21. svibnja 1527.
Preminuo 13. rujna 1598.

Filip II. (španjolski Felipe II), (Valladolid, 21. svibnja 1527. - El Escorial kod Madrida, 13. rujna 1598..), španjolski kralj (1556.-1598.), kralj Napulja i Sicilije (1554.-1598.), kralj Engleske (suvladar s Marijom I.) (1554. - 1558.), gosodar Nizozemske (od 1555.), kralj Portugala (kao Filip I., od 1580. do 1598.) i kralj Čilea (1554.-1556.) iz dinastije Habsburg.

Životopis[uredi VE | uredi]

Bio je sin Karla V., cara Svetog rimskog carstva, koji je u Španjolskoj vladao pod imenom Karlo I.. Nastojao je u toku svoje duge vladavine osigurati prevlast Španjolske u Europi. Godine 1561. seli svoj dvor iz Toleda u Madrid koji time postaje glavni grad kraljevine Španjolske. Kao protivnik protenstantizma dao je široka ovlaštenja inkvizicijskim sudovima. Španjolska inkvizicija je optužene krivovjerce spaljivala uz velike svečanosti. On je koristio inkviziciju u Španjolskoj kako bi učvrstio apsolutizam, a čak je i ograničio autonomiju svojim talijanskim i nizozemskim posjedima. Kada je 1580. godine osvojio Portugal, zagospodario je čitavim Pirinejskim poluotokom i prostranim portugalskim kolonijama u Brazilu i istočnoj Indiji.[1]

Kako za svakog habsurškog vladara pa tako i za njega, Nizozemska je predstavljala dragocjeni posjed. Dok je njegov otac donekle vodio računa o domaćim običajima, dotle je Filip II. preko svake mjere prisvajao bogatstva zemlje, oduzimao povlastice i sužavao vlast plemstva. Počeo je progoniti protestantsku vjeru i njene pristalice. Nezadovoljstvo stanovnika Nizozemske preraslo je 1566. godine u otvoreni ustanak. Stanovnici 17 nizozemskih provincija nisu mogli izdržati jaku navalu španjolskih vlasti i 1576. godine sporazumom u Gandu su odlučili stvoriti nezavisnu uniju. Ustanike su španjolske vlasti s prezirom nazvali gezi (otpadnici). Protiv Filipa II. ustanike su pomagali i francuski i engleski protestanti. Ustanike je vrlo uspješno vodio Vilim Oranski. Usprkos ovim ustancima, borba ustanika protiv španjolske vlasti bila je neravnopravna i teška zbog vjerskih razlika i drugih osobitosti.

Južne (valonske) provincije, koje su bile katoličke vjere i pružale otpor španjolskoj vlasti, osnovale su Katolički savez 1579. godine. Time je stvorena osnova za španjolsku Nizozemsku i Belgiju. Stanovnici sjevernih provincija bili su germanskog podrijetla i kalvinske vjere. Sedam sjevernih provincija nastavile su borbu protiv španjolske vlasti i sporazumom u Utrechtu 1579. stvorile Utrehtsku uniju iz koje je kasnije nastala Republika ujedinjenih provincija. Godine 1581. nova država odvojila se od Španjolske i proglasila nezavisnost. Nova republika nazvana je Holandija po najznačajnijoj provinciji.

Godine 1588. pohod njegove "nepobjedive armade" na Englesku završio je katastrofalno, nakon čega je Španjolska izgubila prevlast na moru.[2]

Bilješke[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]