Ferenc Pfaff

Ferenc Pfaff (Mohač , 1851 - Budimpešta, 1913) mađarski građevinar, sveučilišni profesor, arhitekt željezničkih kolodvora i drugih zdanja u Austro-Ugarskoj.

Rođen je u južno-zadunavskom gradiću Mohaču (mađarski: Mohács) 1851. godine. Studirao je na budimpeštanskom Tehničkom Sveučilištu Palatin Josip pod vodstvom Imrea Steindla, arhitekta budimpeštanskog parlamenta. Od 1887. radi za Mađarske državne željeznice (MÁV).

Prva željeznička zgrada koju je sagradio bila je riječki kolodvor. Njegov kolodvor u Kaposváru postao je tipskim planom za više drugih željezničkih postaja. Pfaffovi kolodvori se obično sastoje od visokog središnjeg i dva manja krila. Pretpostori kolosijeka su pokriveni polukrovom.

Pfaffova djela obuhvaćaju željezničke kolodvore i službene zgrade željeznica širom ugarskog dijela bivše austrougarske monarhije. (On je sagradio ili pregradio ukupno 38 kolodvora). Tako se njegove najpoznatije građevine nalaze u Hrvatskoj (zagrebački Glavni kolodvor, upravna zgrada MÁV-a u Zagrebu,^[1] kolodvor u Osijeku, kolodvor u Rijeci), Mađarskoj (među mnogim drugima, kolodvori u Pečuhu i Segedinu, lokalno sjedište MÁV-a u Segedinu), Rumunjskoj (kolodvori gradova Koložvar i Satu Mare), Slovačkoj (glavni kolodvor u Bratislavi) te u Srbiji (kolodvor u Vršcu, u Vojvodini).

Ferenc Pfaff je umro 1913. godine u Budimpešti. Njegov grob se nalazi na groblju Farkasréti. Njegovu uspomenu čuvaju spomen-ploče na kolodvorskim zgradama ne samo u Mađarskoj već i u njenim susjednim zemljama (u Hrvatskoj, dvojezični natpis na riječkom kolodvoru).

Kolodvori

Bratislava (Slovačka)
Carei (Rumunjska)
Cegléd (Mađarska) – njegovo ime je naznačeno na spomen-ploči
Celldömölk (Mađarska)
Koložvar (Rumunjska)
Debrecin (Debrecen, Mađarska)
Đur (Győr, Mađarska), (pregradnja)
Füzesabony (Mađarska), (1893) – njegovo ime je naznačeno na spomen-ploči
Gyimesbükk (Mađarska) – njegovo ime je naznačeno na spomen-ploči
Jimbolia (Rumunjska) – njegovo ime je naznačeno na spomen-ploči
Kaposvár (Mađarska)
Karlovac (Hrvatska)
Košice (Slovačka), (pregradnja)
Leopoldov (Slovačka)
Miškolc (Mađarska), Gömöri kolodvor, 1899 [1]
Miškolc (Mađarska), Tiszai kolodvor, 1901 – njegovo ime je naznačeno na spomen-ploči
Pečuh (Pécs, Mađarska), 1900 – njegovo ime je naznačeno na spomen-ploči
Rijeka (Hrvatska), (1890) – njegovo ime je naznačeno na spomen-ploči
Satu Mare (Rumunjska) – njegovo ime je naznačeno na spomen-ploči
Segedin (Szeged, Mađarska), (1902) – obnovljen prema originalnim nacrtima Pfaffa 2006. godine
Vršac (Srbija)
Zagreb (Hrvatska), Glavni kolodvor - obnovljen 2005. godine

Ostale zgrade

Budimpešta, Prometni paviljon Milenijske izložbe, kasnije Prometni muzej (1896) [2]
Budimpešta, rimokatolička crkva na brdu Svábhegy (1886)
Budimpešta, Palača Stefánia (paviljon likovne umjetnosti zemaljske izložbe 1885. u kojem je do završetka drugog svjetskog rata bio smješten Muzej glavnoga grada)
Budimpešta, Umjetnički paviljon (Műcsarnok) na Trgu heroja
Segedin, MÁV Poslovna uprava (1894) – njegovo ime je naznačeno na spomen-ploči

Vanjske poveznice

↑ Dragan Damjanovic. In the Shadow of Budapest (and Vienna) – Architecture and Urban Development of Zagreb in the Late 19th and Early 20th Centuries. // Zeitschrift für Ostmitteleuropa-Forschung / Journal of East Central European Studies. 67 (2018) , 4; 522-551. Zeitschrift für Ostmitteleuropa-Forschung / Journal of East Central European Studies. Pristupljeno 1. travnja 2019.

[1] Dragan Damjanovic. In the Shadow of Budapest (and Vienna) – Architecture and Urban Development of Zagreb in the Late 19th and Early 20th Centuries. // Zeitschrift für Ostmitteleuropa-Forschung / Journal of East Central European Studies. 67 (2018) , 4; 522-551. Zeitschrift für Ostmitteleuropa-Forschung / Journal of East Central European Studies. Pristupljeno 1. travnja 2019.

[1]