Feston

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Slavoluk Sergijevaca, Pula, 1. st. Na rubu friza prikazani su festoni koje pridržavaju eroti i bukraniji

.

Feston, čakavski feštun (od latinske riječi festus - svečan) je naziv za ukras načinjen od zelena granja, cvijeća i plodova, isprepletenim u dugi dekorativni lanac, često dodatno ukrašen vrpcama koje ga ujedno učvršćuju i povezuju.

Danas se izrađuje na način da se oko tanjeg konopa nanižu grane (npr. na Hvaru grane grma martine) koje ga zaklanjaju, stvarajući tako dugu kontinuiranu zelenu traku.

Feston se kao dekorativni motiv u likovnom umjetnostima javlja početkom helenističke epohe, u početku na manjim spomenicima (žrtvenici, sarkofazi), a kasnije i na hramovima (npr. na hramu Atene Polias u Pergamu).

Festoni na pročelju kuće, štuko, Češka, 19. st.

U rimskoj umjetnosti feston je jedan od najčešćih motiva uopće. Javlja se u zidnom slikarstvu, mozaiku, štuku, te kao skulpturalni ukras na vazama, žrtvenicima, sarkofazima, no najprije u arhitekturi.

U početku festoni vise obješeni s bukranija, a kasnije ih nalazimo u kombinaciji s erotima, kazališnim maskama, svijećnjacima i dr. U njih, radi veće slikovitosti, mogu katkada biti upleteni i manji predmeti poput teatarskih maski i glazbenih instrumenata.

Motiv festona postaje ponovno popularan u renesansi, baroku i klasicizmu, posebice u arhitekturi.

Od 18. st. nadalje festonima se ukrašava i pokućstvo, tapiserije, lusteri i dr.

U istom značenju ponekad se koristi i pojam girlanda.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Anđelka Stipčević Despotović: Feston, Enciklopedija likovnih umjetnosti, sv. 2, Zagreb, 1962., str. 265
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Feston