Češka

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Češka. Za druga značenja, pogledajte Češka (razdvojba).
Češka Republika
Česká republika
Zastava Grb
Zastava Grb
Geslo
Pravda vítězí
(češki: "Istina pobjeđuje")
Himna
Kde domov můj
Položaj Češke
Glavni grad Prag
Službeni jezik češki
Državni vrh
 - Predsjednik Miloš Zeman
 - Predsjednik Vlade Bohuslav Sobotka
Neovisnost Podjelom Čehoslovačke
1. siječnja 1993.
Površina 114. po veličini
 - ukupno 78.866 km2
 - % vode 2 %
Stanovništvo 78. po veličini
 - ukupno (2011.) 10.436.560
 - gustoća 134/km2
BDP (PKM) procjena 2015.
 - ukupno 325.285 milijardi $ (50.)
 - po stanovniku 19.550 $ [1] (39.)
Valuta češka kruna (100 halera)
Pozivni broj +420
Vremenska zona UTC +1
UTC +2 ljeti
Internetski nastavak .cz

Češka Republika (češki: Česká republika) ili samo Češka (češki: Česko) je država u Srednjoj Europi koja graniči s Poljskom na sjeveroistoku, Slovačkom na jugoistoku, Austrijom na jugu i Njemačkom na zapadu i sjeverozapadu. Glavni grad Češke je Prag. Današnja Češka sastoji se od dvije povijesne regije, Češke i Moravske, te dijela treće povijesne regije, Šleske.

Češko ministarstvo vanjskih poslova objavilo je 1993. da se u svim međunarodnim situacijama osim službenih dokumenata kao engleski naziv države treba koristiti Czechia[2], ali u svijetu se i dalje češće koristi naziv "Czech Republic".

Povijest[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Povijest Češke

Češka se pojavila krajem 9. stoljeća, kad se ujedinila pod dinastijom Přemyslovići. Češko (Bohemsko) kraljevstvo (Bohemija) bilo je važna lokalna sila, ali njegova je moć opala zbog razaranja tijekom vjerskih sukoba kao što su bili Husitski ratovi u 15. stoljeću i Tridesetogodišnji rat u 17. stoljeću. Kasnije je Češka potpala pod kuću Habsburg i postala dio Austro-Ugarske. Od 16. stoljeća do kraja 1. svjetskog rata Češka i Moravska pripadale su Habsburškom Carstvu i dijelile njegovu povijest.

Austro-Ugarska je propala u prvom svjetskom ratu, a Česi i susjedni Slovaci ujedinili su se 1918. godine u neovisnu republiku Čehoslovačku. Suživot različitih etničkih sukoba (Čeha, Slovaka, Mađara, Nijemaca) u jednoj državi izazvao je opće nezadovoljstvo koje je 1938. Hitler iskoristio i pripojio Njemačkoj područje Sudeta sa stanovništvom njemačke tradicije i jezika (Münchenski sporazum). Vojna intervencija u Sudetima bila je jedna od uzroka 2. svjetskog rata, a prethodila je pripojenju cijele Čehoslovačke Reichu. U razdoblju njemačke okupacije Čehoslovačka je prestala postojati, a premijer Edvard Beneš (1935.-1946.) odlazi u u London, gdje 1940. postaje predsjednik Nacionalnog vijeća Čehoslovačke republike, koje saveznici priznaju kao legitimnu vladu u izbjeglištvu.

Nakon drugog svjetskog rata opet je stvorena Čehoslovačka, koja je bila pod utjecajem Sovjetskog Saveza od 1948. godine, pa nadalje. Kada su češki politički vođe pokušali liberalizirati vlast tijekom "Praškog proljeća", vojska Varšavskog pakta okupirala je zemlju 1968. godine. Čehoslovačka je stekla slobodu od Sovjetskog Saveza 1989. godine u mirnoj "Baršunastoj revoluciji". Zatim se 1. siječnja 1993. mirno podijelila na dvije neovisne republike, današnju Češku i Slovačku.

Djelujući u pravcu regionalne suradnje, Češka je ostala članica Srednjoeuropske inicijative i Višegradske skupštine koja se od 1993. god. preorganizirala u Srednjoeuropsko područje slobodne trgovineCEFTA. Godine 1999. je postala članica saveza NATO, a članica Europske unije postala je 1. svibnja 2004. godine.

Politika[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Politika Češke

Prema ustavu, Češka je parlamentarna demokracija, a šef države je predsjednik, kojeg biraju građani svakih pet godina. Predsjednik ima određene ovlasti, kao što je pravo da predlaže suce Ustavnog suda, raspušta parlament u određenim uvjetima, te ulaže veto na zakone. Osim toga, predsjednik imenuje predsjednika vlade, koji usmjerava najveći dio domaće i vanjske politike, a predsjednik imenuje i druge članove kabineta na prijedlog predsjednika vlade.

Češka ima dvodomni parlament sa Zastupničkim domom (Poslanecká sněmovna) i Senatom (Senát). Prvi dom ima 200 zastupnika, koji se biraju svake četiri godine proporcionalnim biranjem. Drugi dom ima 81 člana, koji imaju mandat šest godina, a jedna trećina se bira svake dvije godine na temelju većinskog glasovanja u dva kruga. Biračko pravo je opće i jednako, a imaju ga svi građani s navršenih 18 godina života. Najviši državni prizivni sud je Vrhovni sud. Predsjednik imenuje Ustavni sud, koji sudi o pitanjima ustava. Suci Ustavnog suda imaju mandate od deset godina.

Pokrajine[uredi VE | uredi]

češke pokrajine

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Češke samoupravne pokrajine

Češka ima 13 pokrajina (kraje, jednina kraj) i jedan glavni grad (hlavní město), ovdje označen zvjezdicom (*):


pokrajine    središte stanovništvo
(2011.)

Prag (Praha) (A) 1,268,796
Središnja Češka (Středočeský kraj)(S) Prag 1,289,211
Južna Češka (Jihočeský kraj) (C) České Budějovice   628,336
Plzeňski kraj (Plzeňský kraj) (P) Plzeň 570,401
Karlovarski kraj (Karlovarský kraj) (K) Karlovy Vary 808,961
Ústečki kraj (Ústecký kraj) (U) Ústí nad Labem 835,814
Liberečki kraj (Liberecký kraj) (L) Liberec 432,439
Královéhradečki kraj (Královéhradecký kraj) (H) Hradec Králové 547,916
Pardubički kraj (Pardubický kraj) (E) Pardubice 511,627
Olomoučki kraj (Olomoucký kraj) (M) Olomouc 628,427
Moravsko-šleski kraj (Moravskoslezský kraj) (T) Ostrava 1,205,834
Južna Moravska (Jihomoravský kraj) (B) Brno 1,163,508
Zlínski kraj (Zlínský kraj) (Z) Zlín 579,944
Vysočina (J) Jihlava 505,565

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Zemljopis Češke

Karta Češke

Češki (bohemski) reljef je vrlo raznolik. Na zapadu je velika nizina kroz koju teku rijeke Laba i Vltava, te koja je okružena niskim planinama Krkonoše (u Sudeti), na kojima je i najviši vrh države, Sněžka (1,602 m).

Moravska, istočni dio zemlje, više je brdovita i kao glavnu rijeku ima Moravu, ali u njoj izvire i Odra. Rijeke iz Češke teku u tri različita mora: Sjeverno more, Baltičko more i Crno more. Klima je umjerena, ljeta su topla, a zime hladne, oblačne i vlažne. Osjećaju se i morski i kontinentalni utjecaji.

Klima je kontinentalnoga tipa s hladnim zimama i velikim termičkim skokovima. Planine su obrasle crnogoricom i bjelogoricom do najviših vrhova, dok se na obroncima uzgajaju poljoprivredne kulture. U istočnom dijelu Moravske, gdje su padaline oskudnije, pojavljuju se stepska područja. Valja napomenuti da su velika šumska područja zemlje ozbiljno ugrožena onečišćenjem i kiselim kišama.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Gospodarstvo Češke

Češka i Moravska, regije s jakom industrijom još u doba Habsburškog Carstva, bile su najrazvijenija područja još u komunističkom bloku, što se osobito odnosi na sekundarni privredni sektor. Prijelaz na slobodno tržište, započet 1990., dovršen je mnogo brže nego u ostalim zemljama toga područja zahvaljujući krupnim stranim ulaganjima. Češka se od sredine 1999. oporavlja od recesije. Gospodarstvo je živnulo u razdoblju od 2000. do 2001. godine zbog izvoza u Europsku uniju, pogotovo u Njemačku, te zbog investicija iz inozemstva, dok je domaća potražnja sve jača.

Češko je poljodjelstvo intezivno i iskorištava visoki stupanj mehanizacije u proizvođačkim sustavima. Na više od polovine obradivih površina proizvode sve žitarice; obilata je i proizvodnja krumpira, povrća, duhana i šećerne repe, dok se na kraju oko Plzena, u Češkoj, uzgaja hmelj, sirovina za proizvodnju piva. Radi se na dovršenju privatizacije bankarstva, telekomunikacija i energetike, što će povećati strane investicije, dok će preustroj velikih kompanija i banaka, te modernije financije, trebali povećati proizvodnju.

Iako su ležišta nafte gotovo iscrpljena, u zemlji rade velika postrojenja za njezinu preradu; Ostravom prolazi ruski naftovod dug čak 4 500 km. Energetskim potrebama udovoljavaju brojne termoelektrane, hidroelektrane i nuklearne centrale. Obilje sirovina omogućilo je razvoj teške i lake metalurgije u blizini rudarskih područja.

Promet[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Promet Češke

Cestovne i željezničke prometnice u republici Češkoj dobro su razgranate diljem zemlje, dok se autocestovna mreža širi i razvija. Prag je dobro povezan s glavnim gradovima središnje Europe: s Budimpeštom, Bečom, Moskvom, Varšavom, Berlinom. Dobro je razvijen i zračni promet. Kroz zračne luke Praga, Brna i Ostrave prolazi veliki dio trgovačkoga prometa.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Stanovništvo Češke

U Češkoj prema popisu stanovništva iz 2011. živi 10,436,560 stanovnika odnosno ili 134 st./km². Većina stanovnika Češke su Česi (64,3%), Moravci (5,0%), Slovaci (1,4%), Ukrajinci (0,5%), Poljaci (0,4 %), Vijetnamci (0,3%), Nijemci (0,2%), Romi i dr. Službeni jezik je češki, a govore se i jezici brojnih etničkih manjina. Glavne religije kao postoci ukupnog stanovništva su: Rimokatolici (10,3%), protestanti (0,8%) te ireligiozni (34%), ostali (9%). 45% populacije se nije izjasnilo po pitanju vjere.

Kultura[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Kultura Češke

Karlovo sveučilište u Pragu, osnovano 1340-ih (vjerojatno 1348.), bilo je prvo sveučilište u srednjoj Europi i u svim slavenskim zemljama. Neki od njegovih studenata i profesora su bili: Franz Kafka, Milan Kundera, Nikola Tesla, Albert Einstein, Ernst Mach, Edvard Beneš i dr. Wolfgang Amadeus Mozart je bio vezan za Prag, jer je u njemu nalazio na više razumijevanja za svoj rad, nego u Beču. U Narodnom kazalištu u Pragu je održana premijera njegove opere "Don Giovanni" 29. listopada 1787. Vila Bertramka u kojoj je stanovao, danas je pretvorena u muzej.

Poznati su češki kompozitori nacionalne škole iz 19. stoljeća, Bedřich Smetana i Antonin Dvořak. Među književnicima izdvajaju se Karel Čapek, Franz Kafka i Milan Kundera. Slikar i grafičar Alfons Mucha bio je jedan od predvodnika umjetničkog pravca secesije (ili Art Nouveau). Česi su bili među najaktivnijim umjetnicima u pokretu kubizma. Čuveni znanstvenik, Gregor Mendel, otac genetike, živio je i istraživao u Brnu.

Državni blagdani (neradni dani)[uredi VE | uredi]

datum hrvatski naziv lokalni naziv napomene
1. siječnja Dan obnove neovisnosti Češke; Nova godina Den obnovy samostatného českého státu; Nový rok Češka je stekla neovisnost 1993. godine, nakon raspada Čeholovačke.
klizni datum Uskrsni ponedjeljak Velikonoční pondělí Dan nakon Uskrsa.
1. svibnja Praznik rada Svátek práce  
8. svibnja Dan oslobođenja Den osvobození Od 1945., kad je završio Drugi svjetski rat
5. srpnja Dan Ćirila i Metoda Den slovanských věrozvěstů Cyrila a Metoděje Godine 863. sveci Ćiril i Metod došli su u Veliku Moravsku da šire kršćanstvo.
6. srpnja Dan Jana Husa Den upálení mistra Jana Husa Vjerski reformator Jan Hus spaljen je 1415.
28. rujna Dan sv. Vjenceslava (Dan češke državnosti) Den české státnosti Godine 935. sveti Vjenceslav, svetac zaštitnik Češke, pao je od bratove ruke.
28. listopada Dan neovisne Čehoslovačke Den vzniku samostatného československého státu Čehoslovačka je stvorena 1918.
17. studenog Dan borbe za slobodu i demokraciju Den boje za svobodu a demokracii U spomen na studentske demonstracije protiv nacističke okupacije 1939. i demonstracije 1989. koje su pokrenule Bašunastu revoluciju.
24. prosinca Badnjak Štědrý den  
25. prosinca Božić 1. svátek vánoční  
26. prosinca Sveti Stjepan 2. svátek vánoční  

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Ostali projekti[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Češka
Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Republika Češka
Gnome-globe.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se atlas Republike Češke