Fides Vidaković

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Časna sestra Fides Vidaković (Subotica, 7. lipnja 1921.Subotica, 31. ožujka 2003.) je hrvatska književnica iz Vojvodine. Pisala je pjesme, a prevodila je duhovnu literaturu sa francuskog jezika. Prije zaređenja je nosila ime Ružica.

Ružica Vidaković se rodila u bačkom gradu Subotici 7. lipnja 1921.. Živjela je u velikoj obitelji, sa roditeljima, četvero braće i sestrom. U rodnom gradu se završila osnovnu školu. Potom odlazi u Zagreb, kod Sestara Milosrdnica, gdje završava Učiteljsku školu kao redovnička pripravnica Sestara Naše Gospe. U novicijat je primljena 1942., kada je dobila ime s. Fides., u iduće godine je položila prve redovničke zavjete. Doživotne zavjete je položila 1949. godine.

Radila je kao učiteljica u pučkoj školi u Taborskom od 1943. do 1947., a poslije toga je tri godine radila na odgoju novakinja. Nakon toga je tri godine studirala teologiju i odgajala je kandidatice.

1953. je otišla u inozemstvo, u Belgiju, gdje je sedam godina radila u Hrvatskoj katoličkoj misiji, naučivši ondje i francuski.

Nakon što se vratila iz inozemstva, bila je kućnom poglavaricom u kući Matici, a poslije toga je bila vrhovnom zamjenicom i opet rad kao odgojiteljica kandidatica.

Vrhovnom glavaricom Družbe je bila u razdoblju od 1969. do 1981.(dvaput je bila izabrana na Generalnom kapitulu), kada je i predsjedavala Unijom VRP Jugoslavije (bila je prvom predsjednicom).

Pri biskupskoj konferenciji Jugoslavije je bila članicom Ekumenskog vijeća. Surađivala je u Pastoralna kultura.

Nakon što je obnašala te visoke dužnosti, opet se vraća na dužnost kućne poglavarice, u Remete i naposljetku se vratila radu sa novakinjama, kao učiteljica.

1987. se vratila u rodni grad, gdje je nastavila sudjelovati u radu mjesnog redovništva i crkve, među ostalim i kao izvanredna djeliteljica svete Pričesti. Prvo je boravila u sestarskoj zajednici u Biskupiji, a potom 1993. u samostan Anuncijatu.

Radila je i sa medijima. Pionir je priprema vjerskih emisija na Radio Subotici. Pet je godina pripremala i surađivala na tome sa kolegama o. Marijanom Kovačevićem, franjevcem i mons. Belom Stantićem. Emisija je bila emitirana u sklopu zajedničke vjerske emisije, a kasnije je ta emisija išla samostalno, u sklopu ostalih emisija. Kao zanimljivost, ta je emisija bila pripremana na običnom diktafonu [1].

Svoje knjige pjesma je objavila u kasnoj životnoj dobi, sa 80 godina. Po ocjeni hrv. književnika Tomislava Žigmanova, č.s. Fides Vidaković se pokazala kao izvrsna kontemplativna i religiozna pjesnikinja [2].

U svojim pjesmama je nastojala obuhvatiti Suboticu, Zagreb, Živogošće, Taborsko i ina mjesta. Pjesme su joj duhovne odnosno njeno pjesništvo je religiozno.

Svojim djelima je ušla u antologiju poezije nacionalnih manjina u Srbiji Trajnik (prireditelja Riste Vasilevskog) [3].

Djela[uredi VE | uredi]

  • Hvalospjevi nade, pjesme, u izboru Bele Gabrića; serija: Duhovnost), 2001.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Glas Koncila br. 45/2006. Hrvatska riječ istočno od Dunava, 5. studenoga 2006.
  2. Javno U iskrama nade Mirka Kopunovića, 11. travnja 2008.
  3. Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata I hrvatski pjesnici iz Vojvodine u antologiji poezije nacionalnih manjina u Srbiji

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]