Prijeđi na sadržaj

Filozofija egzistencije

Izvor: Wikipedija
Od vrha s lijeva, na desno, prema dolje desno: Kierkegaard, Dostojevski, Nietzsche, Sartre

Filozofija egzistencije je skupni naziv za niz filozofskih pravaca kojima je zajedničko slaganje u tome da pod egzistencijom shvaćaju način ljudskog postojanja, a ne postojanja nečega uopće, te teza da postojanje (egzistencija) prethodi biti, odnosno esenciji. Egzistencijalna je filozofija reakcija na dotada dominantnu filozofiju bîti (naročito onu u hegelijanskoj tradiciji).

Osnovne značajke

[uredi | uredi kôd]

U središtu zanimanja egzistencijalne filozofije nalazi se: čovjek, pojedinac, njegova sloboda, njegovo samoostvarenje.

Ocem egzistencijalne filozofije smatra se danski filozof 19. stoljeća Søren Kierkegaard. Daljnji su poticaji došli od Nietzschea, Bergsona, Diltheya, Husserla, Schelera.

Apsurd

[uredi | uredi kôd]

Pojam absurda/apsurda sadrži sljedeću ideju: da ne postoji značenje izvan onoga čemu mi dajemo smisla. Ovu besmisao također obuhvaća amoralnost i "nepravednost" svijeta u kojemu živimo. Ovo je u suprotnosti sa stavom da se "dobrim ljudima ne događaju loše stvari"; jer u svijetu, metaforički govoreći, ne postoje "dobre" ili loše osobe; što god se događa proizlazi iz slučajnosti, tj. može se dogoditi i "dobroj" i "lošoj" osobi.

Zbog apsurdnosti svijeta, u bilo kojem trenutku na vremenskoj liniji, neki događaj može zadesiti bilo koju osobu, koju će to kroz tragični događaj dovesti u direktan dodir s apsurdom.

Elementi egzistencijalističkih pogleda

[uredi | uredi kôd]

Dva elementa koja definiraju egzistencijalističke poglede jesu:

  • briga za postojanje, tj. osoba u ljudskom stanju
  • naglasak na značajnost pojedinca.

Egzistencijalizam naglašava još nekoliko pojmova, poput slobode, zatim sloboda podrazumijeva odgovornost i ističe brigu za smrt, jer je svaki pojedinac jedinstven i potpuno nezamjenjiv

Književnost

[uredi | uredi kôd]

U duhu egzistencijalne filozofije (preciznije, egzistencijalizma) napisana su brojna i važna književna djela, primjerice roman argentinskog pisca Ernesta Sábata O junacima i grobovima. Kao pisci književnih djela su se okušali i sami filozofi egzistencijalizma poput Sartrea i Camusja što je reazultiralo novim književnim remek-djelima kao što su Mučnina i Stranac.

Predstavnici

[uredi | uredi kôd]