Franjo Klein

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search

Franjo Klein (Beč, 17. listopada 1828. - Zagreb, 26. kolovoza 1889.), hrvatski graditelj i projektant, uz Janka Nikolu Grahora osnivač graditeljskog poduzeća Grahor&Klein.

Životopis[uredi VE | uredi]

Franjo Klein rođen je u Beču 1828. godine. Upisao je studij arhitekture na bečkoj Akademiji 1847. godine, ali ga nije završio. U Zagreb dolazi 1851. godine te se zapošljava kod vojnog graditeljskog ravnateljstva. U toj službi ostaje do 1861. kada je primljen u gradski ceh grada Zagreba i počinje samostalni rad. Godine 1869. priključio mu se Janko Nikola Grahor te oni zajedno osnivaju građevno poduzetništvo. To poduzeće, u kojem je Klein projektirao, a Grahor vodio poslove, dalo je pečat zagrebačkoj arhitekturi sedamdesetih. No pretkraj desetljeća situacija se mijenja. Grahor i Klein nisu više ni jedina, a ni najuspješnija graditeljska tvrtka. Godine 1886. Klein izlazi iz tvrtke i nastavlja samostalno projektirati.

Umro je 26. kolovoza 1889. godine[1], a pokopan je u Arkadama na zagrebačkom groblju Mirogoju.

Franjo Klein obilježio je razdoblje ranog historicizma u Hrvatskoj. On je u zagrebačku arhitekturu uveo stil romantičnog historicizma i ostao njegov najznačajniji predstavnik. U svojim je projektima nastojao prevladati provincijski zaostatak naše arhitekture u odnosu na srednjoeuropsku – i to mu je uspjelo. Pažljivo je pratio promjene koje su se sredinom stoljeća događale u bečkoj arhitekturi te ih prilagođavao našem prostoru i željama naručitelja. Vodeći je arhitekt u Zagrebu šezdesetih i sedamdesetih godina 19. stoljeća, sve do dolaska Kune Waidmanna i Hermanna Bolléa krajem 1870-ih godina.

Opus[uredi VE | uredi]

Poznato nam je svega nekoliko projekata koje je Klein napravio tijekom deset godina rada u vojnoj službi: župna crkva u Molvama (1855.–1862.), te dva projekta neizvedenih crkava, kapele u Voćarici i pravoslavne crkve u Vlahoviću iz 1861. godine.

Nakon vojne službe slijede projekti koje radi kao član gradskoga ceha: zgrada realne gimnazije na Strossmayerovom šetalištu, danas Geofizički zavod (1864.), hotel ¨K caru austrijanskom¨ u Ilici 4 (1864.–65.; srušeno), pravoslavna crkva na Preradovićevu trgu (1866; pregrađena), sinagoga u Praškoj ulici (1866; srušena), kuća Rosenfeld u Mesničkoj 1 (1866.–67.), Novi maksimirski portal (1867.)

Od 1869. godine Klein projektira unutar tvrtke Grahor i Klein: Palača Prve hrvatske štedionice na uglu Trga bana Josipa Jelačića i Praške ulice (1870.), zgrada Glazbenog zavoda u Gundulićevoj ulici (1875.) te više standardnih kuća među kojima se ističu Kuća Siebenschein na Preradovićevu trgu (1873-74.) i Kleinova vlastita kuća u Gundulićevoj ulici 29.

Razdoblje od 1876. do 1878. godine može se nazvati klasičnom fazom Kleinova opusa. Projekti poduzeća Grahor i Klein tada se stabiliziraju u visokoj kvaliteti zrelog historicizma u oblicima visoke renesanse. Nekoliko zgrada određuje ovu fazu: zgrada Gospodarskog društva na Sajmištu (Trg maršala Tita 2 i 3, 1876.), kuća Emanuela Priestera u Ilici 12 (1877.) i kuća kapetana Chalaupe u Kukuljićevoj ulici (1877.)[2]

Nakon 1878. godine u Kleinovom se opusu više ne pojavljuje ni jedna istaknuta zgrada. Promijenile su se prilike u gradu. Krajem sedamdesetih u Zagreb dolaze Isidor Kršnjavi i Hermann Bollé koji arhitekturi daju stroži dogmatski ton. Klein je arhitekt ranog historicizma, njegova kreativnost i sloboda pri preoblikovanju uzora više nisu bili poželjni u razdoblju discipliniranog visokog historicizma.[3]

Galerija[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Bedenko, Vladimir, Franjo Klein i razvoj historicističke arhitekture u Zagrebu, u: Historicizam u Hrvatskoj, katalog izložbe, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 1997, str. 87.-88.
  2. Bedenko, Vladimir, Franjo Klein i razvoj historicističke arhitekture u Zagrebu, u: Historicizam u Hrvatskoj, katalog izložbe, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 1997, str. 88.-97.
  3. Bedenko, Vladimir, Franjo Klein i razvoj historicističke arhitekture u Zagrebu, u: Historicizam u Hrvatskoj, katalog izložbe, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 1997, str. 98.

Literatura[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]