Palača Prve hrvatske štedionice

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Palača Prve hrvatske štedionice, arhitekt Josip Vancaš, građena 1898.-1900.

Palača Prve hrvatske štedionice monumentalna je zgrada koju je na zagrebačkoj Ilici dala sagraditi Prva hrvatska štedionica 1898.-1900.

Povijest[uredi VE | uredi]

U roku od svega petnaest mjeseci u središtu Zagreba izgrađena je 1898.-1899. palača Prve hrvatske štedionice. Impozantnu, reprezentativnu i bogato urešenu trokatnicu s podrumima, visokim prizemljem i kupolom koja obuhvaća Ilicu, Preradovićev trg i dio Bogovićeve ulice i ima ukupnu površinu od oko 10.200 m2 izgradili su domaći sinovi od domaćega materijala, a u zgradu su ugrađeni i mnoge tehničke novosti za ono doba. U Viestima družtva inžinira i arhitekata u Hrvatskoj i Slavoniji od 1. listopada 1900., arhitekt Josip pl. Vancaš podrobno opisuje zgradu, gradnju i sudionike.

Ova velika poslovno-stambena zgrada, osim prostorija štedionice imala je pivnicu (s ledarom za rashlađivanje pića), narodni kasino, mnoge trgovine, 20 velikih najamnih stanova te 8 podvorničkih stanova. Prostorije su se grijale radijatorima s toplom vodom iz centralne kotlovnice te toplim zrakom. Stanovi su imali kupelji s kupeljskim pećima, električna zvonila, a poslovni prostori kućne telefone. Zgrada je imala autonomnu električnu centralu snage 32 kW a motori pokretani plinskom turbinom snabdijevali su 1350 žarulja snage 16-25 svijeća. Po noći (radi noćnog mira) rasvjeta se osiguravala sustavom akumulatora koji bi se po danu punili. Banka je imala dva čvrsta trezora od betona i traverza, a za noćnu sigurnost bili su zaduženi štedionički stražari.

Građevina je izgrađena na betonskim temeljima. Nosivo ziđe svrstano je u tri kategorije, ovisno o opterećenju (opeka u vapnenom mortu, opeka u cementnom mortu, klinker opeka u cementnom mortu). Ugrađeni su materijali koje danas više ne poznajemo: pregradni zidovi ljeveni su od sadrenog cementa, ravni krovovi su od drvenog cementa, neke žbuke su od papirosita (njeka kamenu slična i tvrda bielkasta žbuka). Po mnogim detaljima zgrada je naročita: obiluje kipovima reljefima, štukaturama, kovanim stubišnim ogradama, lijepim kaljevim pećima...I za današnje prilike čini se nedostižnim da bi se tako velika zgrada za samo sto dana mogla sagraditi do krova, a za petnaest mjeseci i svečano otvoriti. U izvedbi je, što na gradilištu, što u radionicama, sudjelovalo 600-800 domaćih majstora i radnika.

Svi nositelji posla poimenično su navedeni i pohvaljeni za savjestan rad. Troškovi građenja ove velebne građevine iznosili je 123 krune/m2. A toliko je u to vrijeme iznosila mjesečna plaća bolje plaćenog činovnika![1]

Povezani članci[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. [1] Dražen Aničić, Palača Prve hrvatske štedionice u Zagrebu, časopis Građevinar, Volumen: 52, Godina: 2000, Broj: 3, Stranice: 0UDK: ISSN (tisak): 0350-2465, ISSN (on-line): 1333-9095 (prisupljeno 15. kolovoza 2012. s dopusnicom

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Palača Prve hrvatske štedionice
Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još materijala na temu: Oktogon
Wikisource-logo.svgWikizvor ima izvorni tekst na temu: Palača prve hrvatske štedionice u Zagrebu