Prijeđi na sadržaj

Friedrich von der Schulenburg

Izvor: Wikipedija
Friedrich von der Schulenburg
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 21. studenog 1865.
Mjesto rođenja Bobitz, Pruska
Datum smrti 19. svibnja 1939.
Mjesto smrti Sankt Blasien, Njemačka
Nacionalnost Nijemac
Puno ime Friedrich Bernhard Karl
Gustav Ulrich Erich Graf
von der Schulenburg
Supruga Freda-Marie von Arnim
Titule grof
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1888.1919.
Čin General bojnik
Ratovi Prvi svjetski rat
Važnije bitke Granične bitke
Trka k moru
Ofenziva Gorlice-Tarnow
Nivelleova ofenziva
Vojska Njemačka
Rod vojske kopnena
Jedinice načelnik stožera 6. armije
Odlikovanja Pour le Mérite

Friedrich Bernhard Karl Gustav Ulrich Erich Graf von der Schulenburg (Bobitz, 21. studenog 1865. - Sankt Blasien, 19. svibnja 1939.) je bio njemački general i vojni zapovjednik. Tijekom Prvog svjetskog rata bio je načelnik stožera 6. armije i Grupe armija njemačkog prijestolonasljednika na Zapadnom bojištu.

Vojna karijera

[uredi | uredi kôd]

Friedrich von der Schulenburg rođen je 21. studenog 1865. u Bobitzu. Sin je Wernera von der Schulenburga i Mary von Maltzahn. Nakon jednog semestra na studiju u Heidelbergu, 1888. godine pristupa 2. gardijskoj ulanskoj pukovniji smještenoj u Berlinu. Od 1890. služi u pukovniji Gardijskog korpusa u Potsdamu tijekom koje službe je u studenom 1895. unaprijeđen u čin poručnika. Od 1897. nalazi se kao pobočnik u službi vojvode Johanna Albrechta od Mecklenburg-Schwerina, nakon čega je 1899. raspoređen na službu u Glavni stožer. U rujnu 1900. promaknut je u čin satnika, nakon čega od 1902. iduće četiri godine obnaša dužnost vojnog atašea u njemačkom veleposlanstvu u Londonu. U ožujku 1907. dostiže čin bojnika, dok u veljači 1913. postaje zapovjednikom pukovnije Gardijskog korpusa. Istodobno s tim imenovanjem imenovan je i pobočnikom cara Vilima II., te je promaknut u čin potpukovnika.

Prvi svjetski rat

[uredi | uredi kôd]

Na početku Prvog svjetskog rata Schulenburg postaje načelnikom stožera Gardijskog korpusa koji se pod zapovjedništvom Karla von Plettenberga nalazio u sastavu 2. armije na Zapadnom bojištu. Kao načelnik stožera Gardijskog korpusa sudjeluje u Graničnim bitkama i to opsadi Namura i Bitci kod Saint Quentina, te Prvoj bitci na Marni. Korpus je potom premješten na sjeverni dio Zapadnog bojišta u sastav 6. armije gdje sudjeluje u bitkama poznatim pod nazivom Trka k moru i to Bitci kod Arrasa i Prvoj bitci kod Ypresa.

U ožujku 1915. Schulenburg je zajedno s Gardijskim korpusom premješten na Istočno bojište u sastav novoformirane 11. armije gdje sudjeluje u ofenzivi Gorlice-Tarnow. Nakon navedene uspješne ofenzive promaknut je u čin pukovnika. U veljači 1916. pred početak Verdunske bitke imenovan je prvim časnikom u stožeru 5. armije kojom je zapovijedao prijestolonasljednik Vilim. Na navedenoj dužnosti se nalazi do kolovoza 1916. kada postaje načelnikom stožera 6. armije.

U studenom 1916. Schulenburg je imenovan načelnikom stožera Grupe armija njemačkog prijestolonasljednika zamijenivši na tom mjestu Walthera von Lüttwitza. Kao načelnik navedene grupe armija ističe se u defenzivnim bitkama na rijeci Aisnei i Champagni, te u zaustavljanju Nivelleove ofenzive nakon čega je 24. srpnja 1917. odlikovan ordenom Pour le Mérite. U lipnju 1918. promaknut je u čin general bojnika. Pred kraja rata pokušavao je nagovoriti cara Vilima da ne abdicira, te da uporabi vojsku protiv revolucionarnih kretanja u Njemačkoj.

Poslije rata

[uredi | uredi kôd]

Nakon rata Schulenburg je od siječnja 1919. zapovijedao 1. gardijskom konjičkom brigadom u Berlinu. U svibnju 1919. dao je ostavku, te se povukao na svoje imanje u Mecklenburg. Godine 1924. izabran je u Reichstag kao poslanik Njemačke nacionalne narodne stranke. Godine 1931. pristupa Nacionalsocijalističkoj stranci (NDSAP), a 1933. i odredima SA. Od 1933. poslanik je u Reichstagu kao član Nacionalsocijalističke stranke, a te iste godine u SA je imenovan ekspertom za vojna pitanja. Iste godine na vlastiti zahtjev napušta SA s činom oberführera. Pristupa SS-u gdje je 1936. unaprijeđen najprije u oberführera, te potom u brigadeführera. U SS-u je na kraju dostigao čin obergruppenführera. U travnju 1938. dodijeljen mu je počasni čin generala konjice. U tom razdoblju obnašao je i dužnost vojnog atašea u Londonu i Moskvi.

Friedrich von der Schulenburg preminuo je 19. svibnja 1939. u 74. godini života u Sankt Blasienu. Na pokopu mu je bio nazočan i sam Adolf Hitler. Od srpnja 1897. bio je oženjen s groficom Fredom-Marie von Arnim s kojom je imao pet sinova i jednu kćer.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

(eng.) Friedrich von der Schulenburg na stranici Prussianmachine.com
(njem.) Friedrich von der Schulenburg na stranici Deutschland14-18.de
(njem.) Friedrich von der Schulenburg na stranici Deutsche-biographie.de