Prijeđi na sadržaj

Galičnik

Koordinate: 41°36′N 20°39′E / 41.600°N 20.650°E / 41.600; 20.650
Izvor: Wikipedija
Galičnik
mak. Галичник


Koordinate41°36′N 20°39′E / 41.600°N 20.650°E / 41.600; 20.650

Zemljovid
Galičnik na zemljovidu Sjeverne Makedonije
Galičnik
Galičnik

Galičnik (makedonski: Галичник), selo u zapadnome dijelu Sjeverne Makedonije i uz Lazarpolje jedno od najvećih i najstarijih Mijačkih sela. Selo se prvi put spominje 1493. godine.[1] Galičnik je danas turistička atrakcija zbog svoje autentične arhitekture, kulturne baštine i krajolika.

Položaj

[uredi | uredi kôd]

Selo je smješteno iznad doline rijeke Radike na 1450 m apsolutne visine, na padinama planine Bistre.[1] Desetak je kilometara udaljeno od Mavrovskog jezera i skijaškog centra Zare Lazarevski.

Demografija

[uredi | uredi kôd]

Selo je gotovo izumrlo. Od gotovo pet tisuća stanovnika 1905. godine, u 2002. spalo je na svega tri:[1]


Galičnik: kretanje broja stanovnika između 1905. i 2002.
1905. 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1994. 2002.
4840 906 948 644 17 10 1 3

Gospodarstvo

[uredi | uredi kôd]

U Galičniku je postojala jaka tradicija pečalbarstva. Kako bi uzdržavali obitelj, muškarci su iz Galičnika privremeno, sezonski, odlazili na pečalbu u obližnje gradove i radili kao vješti zidari, tesari i slikari, a katkad i iseljavali u prekomorske zemlje. Vještina građenja stanovnika ove regije poznata je i u europskim metropolama, gdje su majstori kao pečalbari dokazivali svoje umijeće.[2] Stanovnici (Mijaci) bili su poznati po ovčarstvu, proizvodnji sira kačkavalja i manura (belo sirenje) te izradi ćilima. Kraj obiluje bogatim pašnjacima za ispašu stoke što je privuklo pastire Vlahe koji su osnovali naselja sa stočarstvom kao temeljnom djelatnošću.

Osobitosti sela

[uredi | uredi kôd]

Galička svadba

[uredi | uredi kôd]

Tradicionalno galičko vjenčanje, Galička svadba, postala je tradicionalna kulturna manifestacija koja se održava svake godine u srpnju na Petrovdan, dan zaštitnika sela. Tijekom vjenčanja muškarci plešu Teškoto, ples koji simbolizira svladavanje životnih teškoća.

Galička nošnja

[uredi | uredi kôd]

Galička nošnja, osobito ženska, jedna je od najpoznatijih u Makedoniji i bogata detaljima. U ženskoj nošnji prevladava bijela boja (prema žutoj) i crvena. Bijela odjeća, ukrašena crnim pletenicama, glavne su odlike muške nošnje. To je uvjetovano klimatskim i ekonomskim uvjetima u kojima su živjeli kao stočari u planinskim predjelima Bistre, Stogova, Krčina i Koraba.[2]


Arhitektura i umjetnost

[uredi | uredi kôd]

U Galičniku je sačuvana seoska arhitektura, obnovljene su stare kamene kuće, a nove građevine izgrađene su u duhu tradicije. Kuće se sastoje od dvije i tri etaže, a njihov današnji izgled potječe s kraja 19. i početka 20. stoljeća.

U prošlosti su slikari i rezbari iz Galičnika pridonijeli stvaranju Debarske rezbarsko-zografske škole.

Poznati ljudi iz Galičnika: Aleksandar Sarievski, Gjorgjia Pulevski.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c Galičnik | Hrvatska enciklopedija. enciklopedija.hr. Pristupljeno 18. rujna 2021.
  2. a b Galičnik. northmacedonia-timeless.com. Pristupljeno 18. rujna 2021.