Galičnik
| Galičnik mak. Галичник | |
|---|---|
 | |
| Koordinate: 41°36′N 20°39′E / 41.600°N 20.650°E | |
| Zemljovid | |
  Galičnik |
Galičnik (makedonski: Галичник), selo u zapadnome dijelu Sjeverne Makedonije i uz Lazarpolje jedno od najvećih i najstarijih Mijačkih sela. Selo se prvi put spominje 1493. godine.[1] Galičnik je danas turistička atrakcija zbog svoje autentične arhitekture, kulturne baštine i krajolika.
Položaj[uredi | uredi kôd]
Selo je smješteno iznad doline rijeke Radike na 1450 m apsolutne visine, na padinama planine Bistre.[1] Desetak je kilometara udaljeno od Mavrovskog jezera i skijaškog centra Zare Lazarevski.
Demografija[uredi | uredi kôd]
Selo je gotovo izumrlo. Od gotovo pet tisuća stanovnika 1905. godine, u 2002. spalo je na svega tri:[1]
| Galičnik: kretanje broja stanovnika između 1905. i 2002. | |||||||
| 1905. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1994. | 2002. |
| 4840 | 906 | 948 | 644 | 17 | 10 | 1 | 3 |
Gospodarstvo[uredi | uredi kôd]
U Galičniku je postojala jaka tradicija pečalbarstva. Kako bi uzdržavali obitelj, muškarci su iz Galičnika privremeno, sezonski, odlazili na pečalbu u obližnje gradove i radili kao vješti zidari, tesari i slikari, a katkad i iseljavali u prekomorske zemlje. Vještina građenja stanovnika ove regije poznata je i u europskim metropolama, gdje su majstori kao pečalbari dokazivali svoje umijeće.[2] Stanovnici (Mijaci) bili su poznati po ovčarstvu, proizvodnji sira kačkavalja i manura (belo sirenje) te izradi ćilima. Kraj obiluje bogatim pašnjacima za ispašu stoke što je privuklo pastire Vlahe koji su osnovali naselja sa stočarstvom kao temeljnom djelatnošću.
Osobitosti sela[uredi | uredi kôd]
Galička svadba[uredi | uredi kôd]
Tradicionalno galičko vjenčanje, Galička svadba, postala je tradicionalna kulturna manifestacija koja se održava svake godine u srpnju na Petrovdan, dan zaštitnika sela. Tijekom vjenčanja muškarci plešu Teškoto, ples koji simbolizira svladavanje životnih teškoća.
Galička nošnja[uredi | uredi kôd]
Galička nošnja, osobito ženska, jedna je od najpoznatijih u Makedoniji i bogata detaljima. U ženskoj nošnji prevladava bijela boja (prema žutoj) i crvena. Bijela odjeća, ukrašena crnim pletenicama, glavne su odlike muške nošnje. To je uvjetovano klimatskim i ekonomskim uvjetima u kojima su živjeli kao stočari u planinskim predjelima Bistre, Stogova, Krčina i Koraba.[2]
Arhitektura i umjetnost[uredi | uredi kôd]
U Galičniku je sačuvana seoska arhitektura, obnovljene su stare kamene kuće, a nove građevine izgrađene su u duhu tradicije. Kuće se sastoje od dvije i tri etaže, a njihov današnji izgled potječe s kraja 19. i početka 20. stoljeća.
U prošlosti su slikari i rezbari iz Galičnika pridonijeli stvaranju Debarske rezbarsko-zografske škole.
Poznati ljudi iz Galičnika: Aleksandar Sarievski, Gjorgjia Pulevski.
-
Galičnik početkom XX. st. -
Česma, razglednica, između 1903. i 1908. -
Galičnik, tipična kuća iz 1930-ih -
Galički kačkavalj -
Galička svadba 1930. god. -
Galička svadba i nošnja
