Gilbert Bécaud

Izvor: Wikipedija
Gilbert Bécaud
Gilbert Bécaud Hamburg 1971 001.jpg
Gilbert Bécaud u Hamburgu 1971.
Ime u rodnom listuFrançois Silly
Rođen/a24. listopada 1927.
Umro/umrla18. prosinca 2001.
Žanr/oviJazz, šansona
Zanimanjepjevač, skladatelj, glumac
Instrumentvokal
Djelatno razdoblje1948.2001.
Značajni instrumenti
glas, klavir, gitara

Gilbert Bécaud (Toulon, 24. listopada, 1927.Pariz, 18. prosinca 2001.)[1]) bio je francuski pjevač, skladatelj i glumac, poznat kao "Monsieur 100,000 Volti"[2] za svoje energične nastupe. Njegovi najpoznatiji hitovi su "Nathalie" i "Et Maintenant", čije objavljivanje 1961. postaje hit na engleskom pod nazivom "What Now My Love". Bio je popularan izvođač skoro pola stoljeća, prepoznatljiv po svojim tamno plavim odijelima, bijeloj košulji i "sretnoj kravati" plave boje s bijelim točkicama. Kada je bio upitan da objasnji svoju nadarenost odgova, "Cvijet ne razumije botaniku.".[3] Njegova omiljena pozornica bila je pariška Olympia pod vodstvom Brune Coquatrixa. Tamo je prvi put nastupio 1954. a 13. studenog 1997. bio je prisutan na ponovnom otvaranju Olympie nakon njene rekonstrukcije.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rođen kao François Silly[1] u Toulonu, Bécaud je naučio svirati klavir vrlo mlad, a zatim se upisuje na konzervatorij u Nici. Napušta školu 1942. da bi se pridružio Francuskom pokretu otpora tijekom Drugog svjetskog rata. Počinje pisati pjesme 1948., poslije susreta s Mauricom Vidalinom, koji ga na to nagovara. Počinje pisati za Marie Bizet a ovaj trio: Bizet, Bécaud i Vidalin uspješno surađuje do 1950. Dok je bio na turneji s pratećim pijanistom Jacquesom Pillsom, Bécaud upoznaje njegovu tadašnju suprugu Édith Piaf, koja ga savjetuje da počne pjevati s "Mes Mains" i "Les Croix". Hitovi koje objavljuje krajem 50-tih bili su: "La Corrida" (1956.), "Le Jour où la Pluie Viendra" (1957.) i "C'est Merveilleux L'amour" (1958.). Prvi hit u engleskom govornom području 1958. postiže pjesmom "The Days The Rains Came" obradom francuske pjesme "Le Jour où la Pluie Viendra". Kao glumac premijerno nastupa 1956. u filmu Le Pays D'où Je Viens. Dobiva nagradu Grand Prix du Disque 1960. godine za božićnu pjesmu "L'enfant à L'étoile". Iste godine pjesma "Let It Be Me" sastava The Everly Brothersa[2] postaje hit, koja je bila engleska inačica pjesme "Je t'appartiens", a tijekom godina i drugi pjevači kao npr.: Bob Dylan, Nina Simone, Elvis Presley, Willie Nelson, Jerry Butler, Sam & Dave i James Brown obrađuju ovu pjesmu.

Karijera poslije 1960.[uredi | uredi kôd]

Bécaud piše i snima 1961. "Et Maintenant", jednan od najprodavanijih singlova u francuskoj povijesti. Prevedena na engleski pod nazivom "What Now My Love", pjesma postaje hit kojeg su izvodili: Shirley Bassey,[2] Sonny & Cher, Elvis Presley, Judy Garland, Andy Williams, Herb Alpert i Frank Sinatra. Poslije pisanja opere L'opéra d'Aran, Bécaud održava koncerte diljem Europe, nastavljajući sa snimanjem pop hitova kao npr: "Tu le Regretteras". Zajedno s Neilom Diamondom[2] piše "Love on the Rocks", kompoziciju koja se pojavljuje na soundtracku filma The Jazz Singer. U suradnji s Neilom Diamomdom piše i drugi veliki hit, "September Morn". Marlene Dietrich snima njegovu pjesmu "Marie, Marie" i izvodi je na koncertima. Njegova pjesma "Seul sur son Etoile" postaje "It Must Be Him" (engleski tekst napisao Mack David), postaje hit 1967. u SADu kojeg izvodi Vikki Carr, a sljedeće godine druga Bécaudova pjesma "L'Important c'est la Rose" postaje hit u Ujedinjenom Kraljevstvu pod nazivom "Importance of Your Love" koju izvodi Vince Hill. American Broadcasting Company snima 19. lipnja, 1968. polusatni radijski program u Saarbrückenu u kojem Bécaud izvodi: "Nathalie", "Mademoiselle Lise" i "The Day The Rains Came" a zajedno s Inge Brück, pjeva "Sand and Sea".[4] Bécaud se 70-tih godina više posvećuje koncertima nego pisanju pjesama. Nastupa u lipnju 1971. u tada socijalističkoj Bugarskoj na festivalu "Zlatni Orfej". Snima nekoliko filmova a 1973. odlučuje se odmoriti jer je bio iscrpljen radom. Jedina pjesma koja se ušla na britansku top ljestvicu singlova bila je pjesma A Little Love And Understanding koja se popela na deseto mjesto.[1] Zatim piše pjesme s Pierrom Groszom i Neilom Diamondom, a s Julianom Morom piše musical Roza koji je izvođen na Broadwayu. Godine 1982., snima zajedno s Martinom St. Clair iz Quebeca "L'amour est Mort". Tijekom 80-tih i 90-ih Bécaudove aktivnosti opadaju tako da samo povremeno održava koncerte i objavljuje nekoliko kompilacija. Umire od raka u prosincu 2001. u dobi od 74 godine ,[2] na brodu u kojem je živio na rijeci Seine, a sahranjen je na groblju Père Lachaise u Parizu. Katalog s Bécaudovih 450 pjesama,[2] publicirao je BMG Music Publishing.

Bécaudova pjesma "L'Orange" bila je na soundtracku trailera Luc Bessonovog filma Léon.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c Roberts, David. 2006. British Hit Singles & Albums 19th izdanje. Guinness World Records Limited. London. str. 50. ISBN 1-904994-10-5
  2. a b c d e f Thedeadrockstarsclub.com - accessed August 2009
  3. Paris Match No 2744 27 December 2001
  4. TV Guide, June 15–21, 1968, p A-61

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Gilbert Bécaud