Hekata

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Hekata (grč. Hekate, Ἑκάτη, lat. Hecate) je misteriozna božica podzemnog svijeta s tri glave i tri tijela; vladarica čudovišnih bića i čarobnica.

Karakteristike[uredi VE | uredi]

Hekata utjelovljuje trostruku osobu: na nebu je božica Mjeseca, na Zemlji božica porođaja i omladine, a u podzemnom svijetu vladarica podzemnih sila. Zaštitnica je je magije i tajnih učenja. Prate je sablasti, noćna priviđenja i bijesni psi.[1] Premda je susrećemo na popisu najstarijih grčkih bogova, čini se da je bila maloazijskog podrijetla.

Na vazama je prikazivana kao žena s bakljama, odjevena na jednak način kao Artemida. Kao kip je prikazana u liku tri žene koje stoje jedna do druge, s krunama na glavi.

Hekata se može usporediti i s nordijskom podzemnom božicom Helom.

Mitologija[uredi VE | uredi]

Hekata pleše kraj oltara na kojem gori vatra, vaza iz Italije

Hekata je jedina kći Titana Perza i njegove žene Asterije[2], a vrhovni ju je bog Zeus obdario velikom moći, ili je dijete Zeusa i Asterije, Nikte koja ju je sama rodila, ili čak Demetre.

Hekatina djeca su u drugim mitovima navedena s drugim roditeljima: Skila, Kirka, Medeja. Medeji je dala dio svoje crne magije.

Hekata je bila na Zeusovoj strani u ratu Titana. U ratu s bijesnim Gigantima se čak i borila - ubila je bakljama jednog diva.

Had je oteo svoju nećakinju Koru i promijenio joj ime u Perzefona, a dok ju je njezina majka Demetra tražila, Hekata joj je pomogla. U podzemlju je Perzefona postala njezina štićenica.

Kad su bogovi pretvorili Hekabu u crnu kuju, ona je postala Hekatina miljenica. Zato su se Hekati žrtvovali psi.

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. Opća enciklopedija u 20 svezaka, str. 188.
  2. Junaci antičkih mitova, str. 114.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Zamarovsky, Vojtech: Junaci antičkih mitova, Zagreb, 1973.
  • Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. VIII., Zagreb, 2005. ISBN 953-7224-08-2