Hipatija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Ovaj okvir treba zamijeniti infookvirom
"Znanstvenik".
(Primjeri uporabe predloška)
Hipatija (o.370.-o.415.)

Hipatija (grč. Ὑπατία, Hypatía) (Aleksandrija, o. 370. - Aleksandrija, o. 415.), grčka neoplatoničarska filozofkinja i matematičarka. Predavala je filozofiju, matematiku, geometriju i astronomiju.[1]

Životopis[uredi VE | uredi]

Kći je matematičara Teona iz Aleksandrije. Bila je pristaša Platonove filozofije, a oko 400. godine postala je voditeljica filozofske škole u Aleksandriji. Oko nje okupljali su se nekršćanski filozofi u Aleksandriji[2], privučeni njenom inteligencijom, elokvencijom, skromnošću i ljepotom.[3] Za progona cara Teodozija II. napali su je kršćani, pripadnici aleksandrijskog patrijarha Ćirila. Izvukli su je iz njezinih kola, svukli je do gola i odvukli do oltara, gdje su je raskomadali i potom spalili njene ostatke.[4] Nadgrobnu pjesmu spjevao joj je pjesnik Palada.

Djela su joj izgubljena, a vijesti o njoj sačuvane su kod njezinih učenika Sinezija i Damaskiosa. Poznata je i kao izumiteljica znanstvenih instrumenata, poput naprave za mjerenje gustoće tekućina.

Hipatija je bila „philosophos“, ljubitelj mudrosti. Ona se nije bavila samo apstraktnim razmišljanjem već je i vrlo praktično primjenjivala svoje zamisli. Uz pomoć matematike i geometrije uspjela je redizajnirati nevjerojatnu spravu ASTROLAB koja je u njeno vrijeme bio gotovo kao iPod. Astrolab je imao mnogo funkcija: pokazivao je vrijeme, geografsku širinu i visinu, mogao je izmjeriti visinu planina i širinu rijeka…

Hipatija je rođena u Aleksandriji, u gradu koji je iznjedrio vrsne mislioce, filozofe, matematičare i ostale uglednike. Aleksandrija je bila moćnija od Rima, ali ta se moć nije zasnivala na vojnoj sili već na snazi ideja i težnji da prikupi svo znanje svijeta. Tu se ubrajalo i vjerovanje najnovije škole razmišljanja – mlade KRŠĆANSKE VJERE.

Nedugo nakon Kristovog uzašašća, pisac evanđelja Marko, došao je u Aleksandriju proširiti vijest, donoseći kršćanstvo u Afriku. Kao jedno od najprosvjećenijih mjesta na svijetu s tradicijom koja je spajala istočnu i zapadnu kulturu, Aleksandrija je bila idealno mjesto za uporište kršćanstva. No pomirenje viševjerske sredine s religijom koja vjeruje u samo jednog Boga, pokazalo se ozbiljnim izazovom za grad. Svetog Marka ubili su pogani dok je propovijedao svoju vjeru. Bila je to naznaka nasilja koje će se tek u budućnosti pojaviti…

Kršćani i pogani su stoljećima živjeli jedni uz druge sretno i produktivno. Rani su kršćani utrošili mnogo vremena i energije pokušavajući ujediniti poganske i kršćanske zamisli. Jedan od ranokršćanskih otaca iz Aleksandrije rekao je da su dijela Platona, Aristotela i stoika znanost s primjesom pobožnosti sve dok su ispravna. U takvom svijetu gdje je kršćanstvo bilo samo jedno od tokova misli, Hipatija je bila sigurna, no problem je nastao kada su kršćani, osim duhovne, poželjeli i svjetovnu moć. Tada se sva tolerancija i pobožnost onečistila politikanstvom. Na nesreću, Hipatija je došla u sukob s jednom od najvećih figura tog doba.

Hipatija nije bila protivnik kršćanstva na što ukazuje činjenica da su mnogi od njenih učenika bili upravo kršćani. Problem je nastao kada je u gradu zaređen novi biskup – ĆIRIL koji nije želio samo duhovnu moć već i zemaljsku moć koju nije želio dijeliti s poganima. Njegov dolazak, zauvijek će promijeniti lice Aleksandrije.

„Da ste ušli npr. U Cezarij, koji je izvorno izgrađen kao egipatski i grčki hram, vidjeli biste kipove s uklonjenim glavama. Na mjestu kultnog kipa nalazio bi se golemi križ. Vidljivo je kako su ljudi poput Ćirila mogli promijeniti svijet. Bio je čovjek željan moći i zadobivanja vlasti ne samo na vjerskom planu, želio je zapravo uvesti teokraciju, biti glavni u svemu. Hipatija je bogata, obrazovana poganka. Njemu, to znači vještica.“

Proširio je glasine da sve astronomske instrumente koristi isključivo za vračanje jer saznati nešto što će se dogoditi u budućnosti predstavlja crnu magiju i zato mora umrijeti. Jedan tadašnji izvor navodi da je Hipatija navukla mržnju na sebe ponajviše zbog rada s astrolabom. Nahuškana jednim od svojih vođa, kršćanska je rulja počela tražiti krv. Počeli su tražiti Hipatiju gradom i pronašli su je kako se vozi u svojoj kočiji na putu kući.

Izvukli su je iz kočije i strgnuli odjeću. Taj je čin za ženu plemenitog roda bilo strahovito poniženje, no stvari su onda postale još ekstremnije. Odvukli su je u Cezarij koji je izvorno bio hram, a potom pretvoren u crkvu, i pograbivši sve što su našli (rečeno je da su to bile „ostraka“, slomljena lončarija ili crijepovi) i počeli joj živoj strugati meso s kostiju. Nakon mučne smrti, isčupali su joj udove, a onda raskomadane dijelove tijela odnijeli izvan grada i spalili na lomači. Bila je to zapravo smrt vještice.

Hipatijina tragedija bila je ujedno i tragedija Aleksandrije – uništenje njezinih spektakularnih zdanja, oskvrnuće njezine neprocjenjive knjižnice, a zajedno s njom propast bogatstva znanja koje ju je činilo velikom preko 700 godina.

Nekoliko beskrajno tužnih redaka napisao je poganin lutajući ulicama Aleksandrije, gledajući kako se oko njega raspada svijet kakvog je poznavao:

„Je li istina da smo mi Grci zapravo mrtvi i samo se činimo živima u našem palom stanju u kojem zamišljamo da je smrt život? Ili smo zapravo živi, a sam je život mrtav?“

 Za neke je Aleksandrov san postao noćna mora. Nakon stoljeća napada samo je 1% aleksandrijske knjižnice preživio do današnjih dana…

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. Black, Jonathan, Tajna povijest svijeta, str. 234.
  2. Opća i nacionalna encklopedija u 20 svezaka, str. 252.
  3. Hypatia - Britannica Online
  4. Black, Jonathan, Tajna povijest svijeta, str. 235.

Literatura[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Hipatija
Logotip Wikizvora
WikIzvor ima izvorni tekst na temu: Pismo Hipatiji


Science-symbol-2.svgP vip.svg Nedovršeni članak Hipatija koji govori o znanstveniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.