Hrvoje Ištuk

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search

Hrvoje Ištuk (Bugojno, 8. studenog 1935.[1]Sarajevo, 22. veljače 2002.)[2], bio je hrvatski političar iz BiH.[1]

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se je u Bugojnu. U Sarajevu studirao na Filozofskom fakultetu. Obnašao visoke političke dužnosti. Bio je glavni direktor RTV Sarajevo. Suosnivač Instituta za nacionalne odnose u Sarajevu. Predsjedavao Savjetom Enciklopedije Jugoslavije za BiH. [1]

Zaslugom Branka Mikulića, Hrvoja Ištuka i ponajviše bivšeg bugojanskog gradonačelnika Stjepana Domaćinovića Kokana, napravljena je nova velika Titova vila u lovištu "Koprivnica" pokraj Bugojna. Preko tih veza napravili su velike tvornice i sve zaposlili u Bugojnu.[3]

Radio na čuvanju i predstavljanju baštine Hrvata u BiH. Osobito je to bilo na području postignuća bosanskih franjevaca.[1] Borio se je za ravnopravnost hrvatskog jezika u BiH. Svjedoci govore da se o tome počelo voditi više račune u vrijeme Branka Mikulića, premda je sam svoje izvorno hrvatstvo svjesno ukomponirao u “bosanstvo” i “jugoslavenstvo”, ne vidjevši uopće alternative tomu. Mnogi su zaslužni za to da je i pored ovakvog političara uslijedilo veće davanje pozornosti hrvatskom jeziku u BiH, ali za pravo govora i pisanja hrvatskim jezikom u BiH u to doba nitko među bh. političarima-Hrvatima nije bio zaslužan kao Hrvoje Ištuk. Neki Hrvati su za tu činjenicu zahvaljivali i Ištuku i Mikuliću. Srpski i muslimanski unitaristi to su doživljavali kao drskost i s teškoćama su suzbijali bijes, ali nisu poduzimali akcije, barem ne u onoj mjeri koje su snašle Hrvatsku nakon sječe hrvatskog proljeća.[4]

Član je Olimpijskog komiteta za organizaciju Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984 godine.

Član CK SKJ na 13. kongresu održanom od 25. do 28. lipnja 1986. godine u Beogradu.[5]

Velikosrpske i jugounitarističke snage zatirale su svaku emancipaciju hrvatstva, osobito onog u BiH i nisu trpile takvu osobu na visokom položaju. Usponom tih snaga tijekom 1980-ih na udar je došao Hrvoje Ištuk. Prvo je izbačen iz vrha Partije, a potim i iz same stranke: krajem 1988. je isključen iz CK SKJ, a politički izgon s položaja nastavljen je dalje te je za godinu dana je isključen iz SKJ i smijenjen sa svih dužnosti.[1] Neki izvori spominju da je Ištuk uvijek galamio protiv nacionalizma, pogotovo hrvatskog.

Travnja 1993. u Sarajevu je osnovana Hrvatska seljačka stranka BiH. Statut HSS-a BiH napisali su Hrvoje Ištuk, zatim visoki dužnosnik SDB-a BiH Jozo Jozić i pripadnik vojne sigurnosti Armije BiH Stanko Slišković.[6]

1994. se spominje Hrvoje Ištuk kao tajnik novoosnovanog Hrvatskog koordinacionog odbora (10. rujna). Sudjelovao je i na Saboru Hrvata 1994. godine.[7]

1995. je bio član Suda časti Bosanskohercegovačke paneuropske unije osnovane 27. studenoga 1995. u Sarajevu.[8]

Nakon usvajanja Odluke o uspostavi Hrvatske zajednice Herceg Bosne i Statuta, na sjednici Glavnog vijeća od 5. studenoga 1997. godine formirani su odjeli kao tijela Glavnog vijeća, a Ištuk je imenovan u Odjel za ustavna i politička pitanja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne.[9]

Umro je 22. veljače 2002. u Sarajevu. Pokopan je 24. veljače na gradskom groblju Sultanovićima u Bugojnu.[2]

Djela[uredi VE | uredi]

Napisao mnogo rasprava i članaka. Objavio ih je u časopisima i novinama (Oslobođenje[10], BH Dani,i dr.). Pisao je o jezičnoj politici, obrazovanju i izdavaštvu.[1]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., ISBN 9539672813, str. 514.
  2. 2,0 2,1 Slobodna Dalmacija Osmrtnice, 24. veljače 2002. Pristupljeno 21. kolovoza 2016.
  3. Petar Miloš/Slobodna Dalmacija, Kunemo se voljenom Maršalu, vilu ćemo pritvorit u štalu, Livno Online, 10. lipnja 2014. Pristupljeno 21. kolovoza 2016.
  4. Titomanija Postavio "administrator". Mile Lasić: Nepodnošljiva lakoća umiranja , (Iz rukopisa “Nepodnošljiva lakoća umiranja”) nastavci VI, VII, VIII, IX, vidiportal.ba, 12. veljače 2012. Pristupljeno 21. kolovoza 2016. Usporedi i [1]
  5. Trinaesti kongres kongres SKJ: referat, rezoilucije, Statut SKJ, završna riječ, sastav organa SKJ. „Oslobođenje“, Sarajevo 1986. godina.
  6. Ivo Lučić, Tko je bila BiH i tko smo bili mi? 6. dio. Ima li razlike između Hrvatske (republikanske) seljačke stranke i komunista, dragovoljac.com, 27. listopada 2010. Pristupljeno 21. kolovoza 2016.
  7. Franjo Topić, Hrvatski koordinacioni odbor i sabor Hrvata BiH 1994., HKD Napredak. Članak predsjednika HKD Napredak prof. dr. Franje Topića iz Katoličkog tjednika – br. 7 od 23. veljače 2014. godine o Hrvatskom koordinacionom odboru i Saboru Hrvata BiH 1994. godine. Pristupljeno 21. kolovoza 2016.
  8. IKA: Paneuropska unija za Bosnu i Hercegovinu, IKA V - 9532/11, 28. studenoga 1995. Pristupljeno 21. kolovoza 2016.
  9. Hrvatska zajednica Herceg-Bosna
  10. (boš.) Amera Dedović, 25.000 brojeva Oslobođenja: Oni koji su ostavili trag u Oslobođenju, Oslobođenje, 10. lipnja 2016. Pristupljeno 21. kolovoza 2016.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]