Hrvoje Ostojić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Hrvoje Ostojić (Sarajevo, 9. listopada 1909.Johannesburg, 16. srpnja 1989.), hrvatski domovinski i iseljenički književnik iz BiH [1]

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se je u Sarajevu u obitelji Hrvata podrijetlom iz Povalja na otoku Braču. Iz obitelji koja je dala četvoricu pjesnika. To su Mate, Antun, Nikola i Ivan koji su napisali desetak zbirka pjesama. Uz to su i bili skupljači narodnih umotvorina i prevoditelji s talijanskog, a Mate sa španjolskog i portugalskog. Otac mu je bio trgovac vinom i maslinovim uljem. Silvije Strahimir Kranjčević je osobito pohvalno o Hrvojevu ocu Nikoli. Obitelj se je Hrvoju zatjecala po različitim mjestima. U rodnom je gradu završio pučku školu. Još u đačkim danima pisao je pjesme. U Zagrebu je završio gimnaziju i Trgovačku akademiju. Povremeno je pisao novinske članke. Objavio je je pjesme, priče i novele u listovima i časopisima kao što su bili Mladost, Svijet, Omladina, Novo doba, Venac i još ponegdje. U Južnu Afriku je odselio 1934. godine. Bavio se ondje većim brojem zanimanja. Do prije drugoga svjetskog rata redovito se javljao javljao u zagrebačkom Svijetu u rubrici naslova Pismo iz Južne Afrike - Priče iz 'zlatnoga' grada sa svojim duhovitim pripovijestima. Bio je kozmopolitski nastrojen pa su mu se neke pjesme pojavile u srpskoj emigrantskoj reviji Naša Reč pa su ga Srbi na nekoliko mjesta proglasili srpskim pjesnikom, bez obzira na to što je Ostojić uvijek pisao hrvatski. Svakako valja naglasiti da je Dragan R. Aćimović, srpski emigrantski pjesnik i književni kritičar i nakladnik njegovih dviju zbirka pjesama i vlasnik nakladničke kuće Garamond javno isticao Hrvojevo hrvatstvo, pripadnost hrvatskoj književnosti i njegov "hrvatski književni govor'. Svojom je odlukom Hrvoje do kraja života ostao u Južnoj Africi. Osebujan je slučaj hrvatskog iseljenika: bio je dvostruki emigrant. Nije objavio niti bio prisutan ni u domovini niti u hrvatskoj emigraciji osim u uskom krugu pa spada u one vrlo malobrojne hrvatske emigrantske pjesnike o kojima ni par naših ljudi po svijetu nije zamalo ništa znalo. Oženio se je 1947. Slovenkom Sašom Ražem. Supokretač dvomjesečnika iz Johannesburga na hrvatskom Malih novina za J. Afriku i Rodeziju 1950. godine. Uređivao je list, a izlazio je dvije godine. Umro je u Johannesburgu 16. srpnja 1989. [1]

Djela[uredi VE | uredi]

Još prije drugoga svjetskog rata objavio je više desetaka pjesama, priča i novela. Poslije rata jedan je napisao primjerak pisaćim strojem bez hrvatskih slova zbirku pjesama. Druge dvije zbirke pjesama je objavio u Johannesburgu.:[1]

- Krugovi (pjesme), 1960.

- Olovni oblaci (pjesme), 1971.

Nagrade i prizanja[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Šimun Šito Ćorić: 60 hrv. emigrantskih pisaca, Šimun Šito Ćorić, (arhivirano na [1] 5. prosinca 2012.) Pristupljeno 5. svibnja 2019.