Album je označio početak velike Deathove stilske promjene – tehnički je složeniji i progresivniji od prethodnih albuma sastava. Tekstovi su introspektivniji u usporedbi s tekstovima o krvoproliću na albumima Scream Bloody Gore i Leprosy te s komentarima o društvu na albumu Spiritual Healing. Taj će se stil nastaviti razvijati na svim naknadnim Deathovim albumima. Jedini je album skupine na kojem su svirali gitarist Paul Masvidal i bubnjar Sean Reinert te prvi na kojem je svirao basist Steve DiGiorgio.
DiGiorgio je napustio grupu nakon snimanja tog albuma (iako će joj se kasnije opet pridružiti tijekom snimanja albuma Individual Thought Patterns). Zamijenio ga je Scott Carino, koji je otišao na turneju sa skupinom 1991. i 1992. Carino je također snimio i bas-gitaru na prvoj polovici skladbe "Cosmic Sea", dok je ostatak skladbe (kao i basističku solističku dionicu) snimio DiGiorgio.
Godine 2011. Relapse Records i Perseverance Holdings Ltd. ponovno su objavili album kako bi obilježili dvadesetu godišnjicu izvorne objave albuma. Tu je inačicu albuma remiksao Jim Morris iz studija Morrisound Recording Studios; na njoj se nalaze dodatne skladbe[2] te ju je odobrio Schuldinerov odvjetnik intelektualnog vlasništva, Eric Greif.[3] Greif je izjavio da je remiksanje albuma bilo nužno jer je "Sony, nevjerojatno, izgubio izvorne snimke mikseva albuma te bi svaki pokušaj remasteriranja pomoću CD-a bila prevara".
Steve Huey, glazbeni kritičar sa stranice AllMusic, dodijelio je albumu četiri i pol zvjezdice od njih pet i komentirao je: "Human je predstavio Death široj publici nakon što je Chuck Schuldiner skoro raspustio sastav. Schuldinerovi su se načini sviranja i skladateljske vještine neizmjerno poboljšali od albuma Scream Bloody Gore. Sklada čudne, disonantne, harmonizirane gitarske dionice i jedan je od nekolicine death metal-skladatelja koji mijenja raspoloženja i teksture kako album teče; Humanova je druga polovica zapravo gotovo mirna prema standardima death metala".[4]