Prijeđi na sadržaj

I. Zimske olimpijske igre – Chamonix 1924.

Izvor: Wikipedija
I. Zimske olimpijske igre – Chamonix 1924.
I. Zimske olimpijske igre – Chamonix 1924.
broj država 16
broj športaša 258
broj športova 9
broj natjecanja 16
otvaranje igara 25. siječnja 1924.
zatvaranje igara 5. veljače 1924.
športaška prisega Camille Mandrillon
sudačka prisega -
olimpijska baklja -

I. Zimske olimpijske igre – Chamonix 1924. u početku su bile poznate kao "Međunarodni tjedan zimskih športova" ("Semaine des Sports d'Hiver") i održane su u sklopu Ljetnih olimpijskih igara 1924. Športska su se natjecanja održavala u blizini Mont Blanca u Chamonixu, tj. u Haute Savoieu u Francuskoj od 25. siječnja do 5. veljače 1924., a organizirao ih je Francuski olimpijski odbor, a kasnije ih je MOO (Međunarodni olimpijski odbor) nazvao prvim olimpijskim igrama.

Događanja

[uredi | uredi kôd]

Iako je umjetničko klizanje bilo prisutno na OI u Londonu i Antwerpenu, a hokej na ledu u Antwerpenu, zimski su športovi uvijek bili ograničeni godišnjim dobom. 1921., na sastanku MOO-a u Lausanneu je odlučeno da će se 1924. u Chamonixu organizirati "međunarodni tjedan zimskih športova".

2. dan

[uredi | uredi kôd]

Prvu zlatnu medalju na Zimskim olimpijskim igrama osvojio je Charles Jewtraw u utrci brzog klizanja na 500 m.

4. dan

[uredi | uredi kôd]

Sonja Henie, tada stara samo jedanaest godina, je nastupila na natjecanju umjetničkog klizanja. Iako je natjecanje završila na posljednjem mjestu, postala je vrlo popularna među obožavateljima i uzet će zlato na sljedeće tri zimske olimpijade.

6. dan

[uredi | uredi kôd]

Gilles Grafström, umjetnički klizač, je prva osoba koja je uspjela obraniti i potvrditi svoju medalju s Ljetne Olimpijade na Zimskoj Olimpijadi.

8. dan

[uredi | uredi kôd]

Kanadska hokejaška ekipa je završila kvalifikacije s četiri pobjede i ukupnim rezultatom od 104-2 protiv Švicarske, Čehoslovačke, Švedske i Velike Britanije.

10. dan

[uredi | uredi kôd]

Našavši se u istom položaju kao i Gilles Grafström, kanadska hokejaška reprezentacija je jedina ekipa koja je uspjela obraniti naslov s Ljetne Olimpijade na Zimskoj Olimpijadi. Kanada je dominirala na ranim Zimskih Olimpijskim igrama osvojivši šest od ukupno sedam medalja prvih dodijeljenih medalja.

Epilog

[uredi | uredi kôd]

Na zatvaranju igara Pierre de Coubertin je uručio nagradu alpinistu Charlesu Bruceu, vođi ekspedicije koja se 1922. pokušala popesti na Mount Everest.

1925. je MOO odlučio organizirati Zimske olimpijske igre svake četiri godine, neovisno o Ljetnim olimpijskim igrama, a Međunarodni tjedan zimskih športova je dobio naziv Zimske Olimpijske igre.

1974. je uručena posljednja medalja se OI u Chamonixu. Andersu Hagenu, za kojeg se do tada mislilo da je natjecanje u skijaškim skokovima završio na četvrtom mjestu, uručena je brončana medalja. Nakon pedeset godina je otkrivena pogreška u rezultatu Thorleifa Hauga, osvajača bronce, što je uzrokovalo zamjenu mjesta između njih dvojice.

Popis športova

[uredi | uredi kôd]

Medalje

[uredi | uredi kôd]
I. Zimske olimpijske igre Mjesto po
broju medalja
Mjesto Država Zlato Gold Srebro Silver Bronca Bronze Ukupno
1 Norveška 4 7 6 17 1
2 Finska 4 4 3 11 2
3 Austrija 2 1 0 3 4
4 Švicarska 2 0 1 3 4
5 SAD 1 2 1 4 3
6 Ujedinjeno Kraljevstvo 1 1 2 4 3
7 Švedska 1 1 0 2 5
8 Kanada 1 0 0 1 6
9 Francuska 0 0 3 3 4
10 Belgija 0 0 1 1 6

Hrvati

[uredi | uredi kôd]

Nastupila su i dva Hrvata Dušan Zinaja i Mirko Pandaković pod zastavom Kraljevine SHS u skijaškom trčanju u utrkama na 18 i 50 km. Pandaković nije završio nastup u obje utrke, a Zinaja je bio 36. u utrci na 18 km. Završio je utrku i na 50 km, ali nakon što su prestali mjeriti vrijeme.[1]

Ostalo

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Sportske novosti, 31. siječnja 2010.