Ignacije Gavran

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Ignacije Gavran
Puno ime Ignacije Gavran
Rođenje 24. veljače 1914.
Vareš
Smrt 24. studenog 2009.
Visoko
Zanimanje svećenik
Nacionalnost Hrvat
Književne vrste putopis

Ignacije Gavran (Vareš, 24. veljače 1914. - Visoko, 24. studenog 2009.) bio je hrvatski i bosanskohercegovački [1] franjevac, prevoditelj, povjesničar, putopisac.

Životopis[uredi VE | uredi]

Osnovnu školu završio je u Varešu, gimnaziju u Visokom, novicijat na Gorici kod Livna, filozofsko-teološki studij u Sarajevu i Breslau, filozofiju u Breslau i Ljubljani, gdje je i doktorirao. Jednu godinu pohađao je i Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Univerzalno naobražen. Vrstan poznavatelj teologije, umjetnosti i humanističkih znanosti uopće. S prilozima iz oblasti teologije, filozofije, povijesti, povijesti umjetnosti, prikazima knjiga, putopisnim zabilješkama i prijevodima surađivao u mnogim glasilima, te priredio za tisak više ljetopisa čiji su autori franjevci Bosne Srebrene. Preminuo je 24. studenog 2009. u Visokom, u 96. godini života.

Bibliografija[uredi VE | uredi]

  • Filozofska antropologija Vladimira Solovjeva (studija, 1941.)
  • Bludna psovka (studija, 1962.)
  • Veliki likovi povijesti umjetnosti (1969.)
  • O. fra Lujo Zloušić (1970.)
  • Lucerna lucens (studija, 1978.)
  • Fra Bono Benić: Ljetopis sutješkog samostana (priređeni tekst sa studijom o autorovu životu i djelu, 1979.)
  • Fra Nikola Lašvanin: Ljetopis (priređeni tekst sa studijom o autorovu životu i djelu, 1981.)
  • Fra Marijan Bogdanović: Ljetopis kreševskog samostana (priređeni tekst sa studijom o autorovu životu i djelu, 1984.)
  • Putovi i prikazi (članci, 1988.)
  • Suputnici bosanske povijesti (sedam stoljeća djelovanja bosanskih franjevaca, 1990.)
  • Župna crkva u Varešu (monografija, 1998.)
  • Vrata u život/Uz 100. obljetnicu postojanja zgrade Franjevačke klasične gimnazije u Visokom (spomenica, 2000.)

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]