Ilhamija Žepčak

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
šejh
Ilhamija Žepčak
Rođenje 1773.
Smrt 1821.

Šejh Ilhamija Žepčak (poznat i kao Šejh es-Sejjid Abdulvehhab Ilhami-baba el Bosnevi) (Žepče, 1773. - Travnik, 1821.), bošnjački teolog, alhamijado pjesnik i šejh nakšibendijskog tarikata.[1][2][3]

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođen u Žepču. Ilhamijin učitelj bio je sin pjesnika Abdulaha Karahodže Ahmed (rođ. 1730-ih).[4]

U Žepču se školovao u medresi džamije Ferhadije, glavne džamije u rodnom gradu. U fojničkoj tekiji učio mistiku (sufizam). Zatim ušao u nakšibendijski derviški red i hodočastio u Meku i stekao naslov hadži. Zadnjih godina života bio imam i hatib u Posljednje godine života službovao je kao imam i hatib (propovjednik i vjeroučitelj) u glavnoj žepačkoj džamiji.[3]

Piše pod snažnim utjecajem pučkog pjesništva. Po plodnosti jedan predstavnika hrvatske aljamijado književnosti s najvećim opusom. Autor zbirke pjesama Dîwân na hrvatskom, arapskom i turskom jeziku. U pjesmama politički angažiran. Nedvosmisleno iskazivao nezadovoljan sveopćim stanjem u Osmanskom Carstvu.[2] Opus mu čine pobožne i poučne pjesme (ilahije i kaside) na hrvatskom, turskom jeziku te nekoliko njih na arapskom.[3] Autor jednog katekizma islamskog vjeronauka,[2] male islamske početnice za djecu.[3]

Politički buntovan što je za cijenu imalo njegov život. Zbog stavova iskazanih u pjesmama uhićen.[2] Uhićen na prijevaru. Bosanski valija, kojeg je Ilhamija izrijekom spominjao u nekim kasidama, pozvao ga je u Travnik.[3] Bosanski valija, vezir Dželaleddin-paša (Seid Ali Dželal-paša) dao je nalog za Ilhamijino pogubljenje[2] i još nekih drugih uglednih Bosanaca.[3] Bile su to tri krvave godine Dželal-pašina vezirovanja "mnogi alajbeg, beg i kapetan nedužno je platio glavom, to je fakat", sretniji su svoj život iskupili svoj život skupim plaćanjem, ugledne kapetane opremio je u progonstvu uz uvjet da se nitko ne smije vratiti u Bosnu, neki su se spasili bijegom iz Travnika ili čak napustivši cijelu Bosnu čekajući bolja vremena.[5] Pogubljen je u Travniku[2] u varoškoj tvrđavi. Na mjestu gdje je pogubljen, na periferiji grada sahranjen je i podignuto je turbe. Srušeno 1959. kada su njegovi ostaci preneseni u starije turbe u zapadnom dijelu Travnika.[6] Nalazi se iza katoličke crkve, u Potur-mahali, unutar starog muslimanskoga greblja. I danas na glasu kao jedan od najvećih moralnih uzora u Bosni i Hercegovini.[7]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Enciklopedija.hr adžamijska književnost, pristupljeno 17. travnja 2016.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., ISBN 9539672813, str. 495
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 Hrvatski biografski leksikon Pejo Ćošković (2009): Ilhami, Abdulvehab (pristupljeno 27. ožujka 2017.)
  4. Hrvatski biografski leksikon Pejo Ćošković (2009): 'Karahodža, Abdulah (pristupljeno 27. ožujka 2017.)
  5. Safvet beg Bašagić-Redžepašić (Mirza Safvet): Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine (od g. 1463–1850), vlastita naklada, Sarajevo 1900., str. 130-131 (pristupljeno 27. ožujka 2017.)
  6. Facebook Travnicki.info, post Ilhamija je sahranjen na periferiji grada ... 23. travnja 2016. (pristupljeno 27. ožujka 2017.)
  7. Vimeo Ilhamijino turbe (pristupljeno 27. ožujka 2017.)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]