Sufizam

Izvor: Wikipedija
Dio serije članaka vezanih uz

Islam

Islam
Islam

Povijest Islama

Vjerovanja i običaji

JedinstvoBog
Ispovijedanje vjere
MolitvaPost
DobročinstvoHodočašće

Važne ličnosti

Muhammed
Ebu BekrOmer
Osman ibn AffanAlija ibn Ebu-Talib
Ahl al-Bayt
Ashabi
Islamski proroci

Tekstovi & zakoni

Kur'anHadis
PravoTeologija
Životopisi Muhammeda
Šerijat

Grane islama

SunitiŠijitiHaridžitiIbadi

Društveni aspekti

ŠkoleTeologija
FilozofijaNauka
UmjetnostArhitekturaGradovi
KalendarPraznici
Ženeu Kuranu
VođePolitika
IslamizamLiberalizamSufizam

Vidi također

Islamski rječnikHidžraIslamski kalendar

Sufizam (arapski تصوف, tasawwuf, perzijski عرفان, Erfan), ili dervišizam pripada mističkom učenju o islamu. Osobe koje prakticiraju ovaj vid islama zovu se sufije ili derviši.

Sufijski ritual u Sudanu

Otprilike sto godina nakon Muhamedove smrti, postojali su pobožni muslimani, koji su se odricali svakog posjeda, željeli su živjeti jednostavnim životom, a u znak asketizma odijevali su se u grube vunene haljetke (suf). Neki od njih postali su lutajući propovjednici, a drugi su živjeli u duhovnim zajednicama u kojima je bilo upadljivo mnogo žena. Po nekim značajkama, njihov način života podsjeća na kasnije franjevce.

Kroz molitvu i meditaciju sufiji su željeli ponirati sve dublje u Božju ljubav. Molitva sufijske učiteljice iz osmog stoljeća Rabie al-Adawiyye bila je: "O Bože, ako te obožavam iz straha od pakla, tada daj neka u paklu izgorim, ako te obožavam radi nade u raj, onda mi ga ne daj. No ako te obožavam zarad Tebe samoga, ne ustegni od mene Svoju vječnu krasotu!"[1]

Sufije ili derviši su među običnim ljudima bili uskoro štovani kao sveci, a nailazili su na žestok otpor službenog islama. Sufijske bratovštine uključivale su derviške redove i fakirski pokret. Mnogi od njih postoje i danas, najviše na sjeveru Afrike.

Jedno od učenja koji su sufiji usmeno prenosili s koljena na koljeno bilo je učenje o Eneagramu uz pomoć kojega se pomagalo ljudima na putu prema Bogu.

Učitelji[uredi | uredi kôd]

  • Inayat Khan (1882-1927) osnivač Zapadnjačkog sufijskog reda i učitelj univerzalnog sufizma

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Annemarie Schimmel, Gärten der Erkenntnis: Das Buch der vierzig Sufi-Meister (Düsseldorf und Köln, 1982.) str. 21.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Sestrinski projekti[uredi | uredi kôd]

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi sufizam

Mrežna mjesta[uredi | uredi kôd]


Nedovršeni članak Sufizam koji govori o religiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.