Travnik

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Travnik. Za druga značenja, pogledajte Travnik (razdvojba).
Travnik
Grad Travnik
Grad Travnik
Zastava Travnika
Zastava
Grb Travnika
Grb
Država Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Bosna i Hercegovina
Entitet Federacija BiH
Županija Flag of Central Bosnia Canton.gif Središnja Bosna
Prvi spomen 1463.
Vlast
 - Načelnik Admir Hadžiemrić (SDA)
Površina
 - Općina 529 km²
Visina 514 m.n.v.
Stanovništvo (1991.)
 - Grad 19.041
 - Općina 70.747
 - Općina gustoća 125/km²
 - Procjena (2010.)[1] 54.878
Poštanski broj 72270
Pozivni broj (+387) 030
Gradovi prijatelji Leipzig
Službena stranica www.opcinatravnik.com.ba
Zemljovid
Položaj općine Travnik u Bosni i Hercegovini

Položaj općine Travnik u Bosni i Hercegovini

Travnik je grad i općina u Bosni i Hercegovini.

Ime[uredi VE | uredi]

Dvije su pretpostavke o podrijetlu imena Travnika. Jedna je da je označavao zatravljeni dio u dolini travnik. Druga je da je prema nazivu službenika koji je ubirao travarinu.[2]

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Travnik je grad u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine, u središnjoj Bosni, 90 km sjeverozapadno od Sarajeva, te je ujedno glavni grad Županije Središnja Bosna. Poznat je po tome što je bio prijestolnica bosanskih kraljeva u srednjem vijeku, a kasnije i osmanskih vezira od 1686. do 1850. godine, pa i velik dio njegovog kulturnog nasljeđa datira iz tog perioda.

Općina Travnik omeđena je s devet općina: na jugu Bugojnom, Novim Travnikom i Vitezom, na istoku Zenicom, na sjeveru Teslićem, Kotor Varoši, Skender Vakufom, na zapadu Jajcem i Donjim Vakufom.

Travnik se nalazi vrlo blizu zemljopisnog središta Bosne i Hercegovine. Rijeka Lašva protječe kroz grad, od zapada prema istoku, prije svoga ušća u rijeku Bosnu. Grad Travnik se nalazi u velikoj Lašvanskoj dolini, koja povezuje dolinu rijeke Bosne na istoku s dolinom rijeke Vrbas na zapadu.

Travnik leži na nadmorskoj visini od 514 metara. Njegovo najistaknutije zemljopisno obilježje su planine Vilenica i Vlašić, koja je dobila ime po Vlasima. Vlašić je jedna od najviših planina u Bosni i Hercegovini, s nadmorskom visinom od 1943 metra.

Klima[uredi VE | uredi]

Travnik ima kontinentalnu klimu. Prosječna ljetna temperatura je 18,2 °C, prosječna zimska temperatura 5°C. Snijeg u Travniku pada svake godine.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Na popisu stanovništva 1910. muslimani su u Travniku bili tijesno relativna većina s 41%, a Hrvata je bilo samo 1% manje, 40%. Na prvom poslijeratnom popisu 1948. godine većinu u gradu imaju Hrvati. Nakon velikosrpske agresije i bošnjačke agresije na Hrvate u srednjoj Bosni mnogi su Hrvati protjerani, izbjegli ili iselili te su danas u gradu većina Bošnjaci-Muslimani.[3]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: Travnik

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Travnik imala je 70.747 stanovnika, raspoređenih u 88 naselja.

Stanovništvo općine Travnik
godina popisa 2013. 1991. 1981. 1971.
Muslimani 35.648  (66,65%) 31.813 (44,96%) 27.691 (43,19%) 24.480 (43,85%)
Hrvati 15.102 (28,24%) 26.118 (36,91%) 24.411 (38,08%) 22.645 (40,56%)
Srbi 640 (1,20%) 7.777 (10,99%) 7.487 (11,68%) 7.554 (13,53%)
Jugoslaveni 3.743 (5,29%) 3.920 (6,11%) 626 (1,12%)
ostali i nepoznato 2 092 (3,91%) 1.296 (1,83%) 591 (0,92%) 517 (0,92%)
ukupno 53.482 70.747 64.100 55.822

Travnik (naseljeno mjesto), nacionalni sastav[uredi VE | uredi]

Travnik
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Muslimani 7.373 (38,72%) 5.822 (36,64%) 5.730 (44,15%)
Hrvati 6.043 (31,73%) 5.026 (31,63%) 4.538 (34,96%)
Srbi 2.131 (11,19%) 1.901 (11,96%) 1.894 (14,59%)
Jugoslaveni 2.800 (14,70%) 2.867 (18,04%) 486 (3,74%)
ostali i nepoznato 694 (3,64%) 272 (1,71%) 329 (2,53%)
ukupno 19.041 15.888 12.977

Naseljena mjesta[uredi VE | uredi]

Travnik Panorama 2.JPG

Bačvice, Bandol, Bijelo Bučje, Bilići, Brajići, Brajkovići, Brankovac, Čifluk, Čosići, Čukle, Dolac, Dolac na Lašvi, Donja Trebeuša, Donje Krčevine, Donji Korićani (dio), Dub, Đelilovac, Fazlići, Gladnik, Gluha Bukovica, Goleš, Gornja Trebeuša, Gornje Krčevine, Gornji Korićani (dio), Gradina, Grahovčići, Grahovik, Guča Gora, Guvna, Hamandžići, Han Bila, Heldovi, Jezerci, Kljaci, Kokošari, Komar, Kraljevice, Krpeljići, Kula, Kundići, Lovrići, Mala Bukovica, Maline, Miletići, Miškića Brdo, Mosor, Mudrike, Nova Bila, Orahovo, Orašac, Orlice, Ovčarevo, Paklarevo, Podkraj, Podovi, Podstinje, Pokrajčići, Poljanice, Polje Slavka Gavrančića, Prići, Pulac, Putićevo, Radića Brdo, Radojčići, Radonjići, Ričice, Runjići, Sažići, Sečevo, Seferi, Selići, Skomorje, Slimena, Suhi Dol, Šešići, Šipovik, Šišava, Travnik, Turbe, Turići, Varošluk, Velika Bukovica, Vidoševići, Vilenica, Višnjevo, Vitovlje, Vlahovići, Vranići, Zagrađe i Zaselje.

Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma, općina Travnik gotovo u cjelini ušla je u sastav Federacije Bosne i Hercegovine. U sastav Republike Srpske ušli su dijelovi naseljenih mjesta: Donji Korićani i Gornji Korićani

Uprava[uredi VE | uredi]

Travnik panorama

Na čelu izvršne vlasti je načelnik. Na posljednjim lokalnim izborima održanim 2012. za načelnika je izabran Admir Hadžiemrić iz SDA s osvojenih 37.4% glasova. Drugoplasirani je bio Ivica Harambašić iz HDZ-a BiH s osvojenih 23% glasova.[4]

Zakonodavni organ je Općinsko vijeće koje ukupno ima 31 zastupnika. Najviše zastupnika ima SDA - 11, a potom Hrvatska koalicija za Travnik - 7. Hrvatsku koaliciju čine HDZ BiH, HDZ 1990 i HSS BiH - NHI. Ostale zastupljene stranke su SDP BiH, SBB BiH, SBiH, Hrvatska lista za Travnik (HSS SR i HSP BiH) i koalicija SPU-a i LDS BiH.[5]

    stranka broj zastupnika trenutačni broj zastupnika
2000. 2004. 2008. 2012.
  SDA
14 / 31
15 / 31
11 / 31
                     
  SDP BiH
6 / 25
2 / 25
2 / 25
5 / 25
                     
  HDZ BiH
7 / 31
6 / 31
8 / 31
4 / 31
                     
  SBB BiH
4 / 31
                     
  HDZ 1990
0 / 31
2 / 31
                     
  HSS-NHI
2 / 31
1 / 31
1 / 31
1 / 31
                     
  HSS SR
1 / 31
                     
  LDS BiH
1 / 31
0 / 31
1 / 31
                     
Izvori:[6][7][8][5]

Povijest[uredi VE | uredi]

Prapovijest[uredi VE | uredi]

Doline Bile i Lašve su plodne, što je bio dobar uvjet za nastajanje naselja još prije pet tisuća godina, u mlađem kamenom dobu. Od njih su ostali brojni arheološki tragovi, po čemu vidimo važnost i značenje ovoga kraja.[9] Tragovi naselja na prostoru Travnika sežu u daleku prošlost, kada su Kelti, Iliri i Rimljani ispirali zlato iz Lašve. Razlog rana ljudskog naseljavanja je pogodan zemljopisni položaj te prirodna bogatstva Lašvanske doline.

Brojna su prapovijesna naselja nađena u porječju Lašve kod Travnika, kao neolitska naseobina na uzvisini Crkvinama u Turbetu kod Travnika, gdje su nađene i naslage iz eneolita. [10]

Stari vijek[uredi VE | uredi]

Rimljani u ove krajeve stižu u Kristovoj eri i zadržali su se sve do propasti Zapadnog Rimskog Carstva 476. godine. Cijeli je kraj bio relativno gusto naseljen. Ostatci rimskih naselja su u Malom Mošunju, Putičevu, Docu, Travniku i oko Turbeta i travnički kraj bio je premrežen lokalnim putevima naslonjenih na glavnu prometnicu Salona - Argentaria. Starorimska nekropola i kasnoantički mauzolej su na Crkvinama. Gospodarstvo u rimskom razdoblju nosilo je rudarstvo. Intenzivno se eksploatirala željezna rudača o čemu svjedoče ostatci željezne troske. U dolini Lašve bio je i jedan od bogatijih rudnika zlata, što nam potvrđuju mnogobrojne gomile pijeska koje stoje uz riječne obale.[10]

Srednji vijek[uredi VE | uredi]

U središtu ovoga prostora u srednjem vijeku nastala je župa Lašva. U drugoj polovici 11. stoljeća izgrađen je Stari grad, tvrđava koja nadvisuje današnji Travnik. Povoljni zemljopisni položaj, smještaj, strateška i prometna funkcija ovog prostora uvjetovali su da je podignuta je obrambena tvrđava (kaštel), koju možemo smatrati postankom Travnika. Zbog prije opisanih povoljnih čimbenika Travnik je to učinilo upravnim, političkim i gospodarstvenim središtem šireg područja.[9] Župa Lašva na čijem je području Travnik Tijekom srednjeg vijeka područje današnjeg Travnika nalazilo se na posjedima vojvode Hrvoje Vukčića Hrvatinića.

Pored već postojećeg većinskog katoličkog hrvatskog stanovništva, krajem 1300-ih počela su migracijska kretanja koja su pridonijela većem broju katoličkog hrvatskog stanovništva od ostalih na području travničkog kotara.[11]

Osmanska okupacija[uredi VE | uredi]

Nakon što su Osmanlije okupirali Bosnu, Travnik se zbog povoljna položaja i dalje nastavio razvijati. Razvio se kao trgovačko-obrtno središte.Zbog tih okolnosti Travnik je imao rastuću hrvatsku katoličku populaciju. Dolazak Osmanlija pridonio je pojavi pravoslavnog stanovništva. Dolazak im datira u vrijeme osmanskog osvajanja i nešto poslije osmanskog osvajanja.[11] Prvi pravoslavci bili su akindžije, a drugi su bili katolici koji su prešli na pravoslavlje koji su zbog povlaštena položaja pravoslavaca u Osmanskom Carstvu, te represalija na katolike od strane Osmanlija i pravoslavne hijerarhije. Prvi pisani spomen Travnika datira iz 1463. godine, kada kroz njega prolazi sultan Mehmed II. El-Fatih u svom pohodu na Jajce. Važnost grada narasla je 1669. kad je bosanski vezir premjestio vezirsku rezidenciju iz Sarajeva u Travnik. Ostao je rezidencijom, uz manje prekid skoro 143 godine.[9] U 17. i 18. stoljeću narastao je broj muslimana u travničkoj okolici. Brojno muslimansko stanovništvo nastalo je ubrzanim procesom islamiziranja. Brojni izgubljeni ratovi Osmanlija protiv Austrije rezultirali su dolaskom muhadžira iz krajeva koje je Osmansko Carstvo izgubilo u ratovima. U 18. stoljeću bio je gospodarski napredak vezirskog razdoblja čega je posljedica vrlo intenzivno naseljavanje grada muslimanskim obiteljima. Ipak, Travnik je postupno zaostajao u usporedbi sa susjednom Zenicom.[11] Povratkom vezirske rezidencije u Sarajevo dosta je muslimanskih obitelji odselilo u Sarajevo. Zbog toga poslije po dolasku Austro-Ugarske nije bilo značajna iseljavanja muslimana iz Travnika u Tursku i zemlje koje su još bile pod osmanskom vlašću. [11] 1806. godine, Francuska otvara svoje poslanstvo u Travniku, a 1807. godine se za tim primjerom povodi i Austro-Ugarska. Francuski je konzul bio Pierre David. Pridonio je na gospodarskom polju i međusobnoj trgovini Bosne i južnih hrvatskih krajeva pod francuskom vlašću (Ilirske pokrajine), a njegova su izvješća važan povijesni izvor.[12] 1851. je godine postao upravno središte za cijelu BiH tj. glavni grad pokrajine.

Austro-Ugarska[uredi VE | uredi]

Dolazak katoličke države Austro-Ugarske donio je posvemašnji napredak. Napokon su napravljene duboke gospodarske, socijalne, političke i dr. promjene. Učinkovita nova država u kratkom je roku organizirala novu upravu, sudstvo, vojsku, osuvremenila promet, unaprijedila prosvjetu, zdravstvo i komunalnu službu. Industrijalizacija je dolaskom Austro-Ugarske konačno došla u BiH. Sveopćem podizanju BiH iz zaostalosti pridonijelo je što je habsburška država stimulirala dolazak stručnog osoblja te priljev austro-ugarskog i drugog europskog kapitala. Iz zaostalog društva s razine ranog feudalizma, došao je razvijeni kapitalizam. Nakon austro-ugarskog zaposjedanja Bosne i Hercegovine, motiviranog prodorom na Istok ali i sređivanjem nesređenih neprilika u BiH zbog kojih su bili česti ustanci bh. raje pa se Austro-Ugarska umiješala u odnose raje i osmanske vlasti.[9] Izostanku velikog iseljavanja muslimana pridonijelo je što je Austro-Ugarska donijela sa sobom još jednu baštinu zapadne kršćanske civilizacije: slobode svim stanovnicima, zajamčena zaštita imovine i ravnopravnost svih stanovnika pred zakonom, [11] čega nije bilo u osmanskim vremenima, kad su kršćani bili obespravljeni, pogotovo katolici. Dolaskom stručnog osoblja sa zapada pridonijelo je doseljavanju Hrvata i drugih katolika iz krajeva izvan BiH. Promijenila se vjerska, narodnosna i socijalno-ekonomska struktura grada. Narastao je udio drugih nacionalnosti u odnosnu na broju katoličkih i muslimanskih Hrvata. Udio muslimanskih vjernika opao je za 21% u prvih 30 godina austro-ugarske vlasti, sa 60-ak % na 40-ak %.[11] Poslije zaposjedanja Travnik se razvija u zapadnom stilu, gradi se gimnazija, željeznica, uvodi se električna energija, a 1890. godine veoma kratko vrijeme radi i Teološki fakultet, kao prva visoka škola u novijoj prošlosti Bosne. Travnik je tad bio sjedište okruga.

Susjedna je Zenica napredovala brže od Travnika. Još 1879. Travnik je bio triput naseljeniji od Zenice. Netom nakon pripajanja BiH 1910. Zenica je imala 500 stanovnika više, a krajem austro-ugarske vlasti već tisuću više.[11]

Kraljevina Jugoslavija[uredi VE | uredi]

Za vrijeme kraljevine Jugoslavije, Travnik je promijenio uloge u lokalnoj upravi i samoupravi. Od 1922. je bio sjedištem oblasti. Od 1929. pripadao je Drinskoj banovini sa sjedištem u Sarajevu.

Nezavisna Država Hrvatska[uredi VE | uredi]

U toku Drugog svjetskog rata, bio je u sastavu Nezavisne Države Hrvatske. Bio je sjedište Lašva-Glaž od 1941. godine. Preustrojem 1944. ta je velika župa ukinuta, a Travnik je postao sjedište velike župe Lašva-Pliva (prvotno Lašva-Rama), nastale spajanjem velikih župa Lašve i Glaža i Plive i Rame.[13]

Zborna područja Domobranstva NDH

Sile Osovine napale su Kraljevinu Jugoslaviju 6. travnja 1941. i napad je prošao je gotovo nezapaženo te je dosta kasnila vijest o tome. Razlog je udaljenost Travnika od glavnih gradskih i vojnih središta i glavnih prometnica i od pravaca njemačkog napada, pa ovdje nije bilo ratnih sukoba. Tad je u Travniku bilo sjedište 27. puka Vojske Kraljevine Jugoslavije, stacioniran u Travniku, nakon mobilizacije istog je dana napada prešao Savu kod Broda te pošao dalje po Slavoniji. 10. travnja proglašena je NDH i ušao je Travnik u sastav te države. Ovuda je prošao i Đački bataljun Vojske Kraljevine Jugoslavije koji nakon 15. travnja povukao se ka Jajcu i Varcar Vakufu gdje se sukobio s njemačkim snagama, jednim od rijetkih sukoba te vojske s njemačkim snagama prije kapitulacije Jugoslavije 17. travnja. Njemačke su snage u Travnik ušle 17. travnja bez ikakva otpora. Već 22. travnja formirana je civilna i vojna vlast u Travniku. Na mjesto gradonačelnika imenovan je Namik Ibrahimpašić, dogradonačelnika dr. Ivan Jelinović, veliki župan velike župe Lašva–Glaž dr. Nikola Tusun, dožupan Muhamed Sudžuk, tajnik župe Hamid Trebinjac, kotarski poglavar Marko Matić, ustaški stožernik poručnik Johan Dovgan, kojega je poslije zamijenio Petar Paradžik, logornik Mirko Zec Baškarad, stožernik muške ustaške mladeži Ljuban Puškarić, ustaški tabornik Travnika Drago Zličarić, upravitelj župske redarstvene oblasti Muhamed Smajilbegović, zapovjednik oružničkog krila Vilim Švob, kojega je poslije zamijenio bojnik Bervaldi, predsjednik sudbenog stola Juraj Raef, kotarski predstojnik Vladislav Bernadžikovski, a predstojnik kotarskog suda Marko Matić. Crkvena je organizacija ostala ista, ostala je upravna i vojna organizacija za uspostaviti a Travnik je imao važno mjesto kao jedno od Domobranskih popunidbenih zapovjedništava u NDH. Sjedište jedne od šest pješačkih pukovnija NDH iz BiH bilo je u Travniku. Domobransko organiziranje išlo je brže od ustaške vojnice, premda je grad odmah dobio stožernika. Prva ustaška vojna postrojba osnovana je dosta kasnije i tek u veličini satnije. Razlog boljeg organiziranja domobranstva valja tražiti što je Travnik bio značajno i važno središte domobrana. Zapovjednik III. Zbornog područja bio je pukovnik Kozelj, zapovjednik mjesta pukovnik Zuch, zapovjednik 9. pješačke pukovnije bio je prvo Artur Gustović, a potom jedno vrijeme potpukovnik Šram, a poslije njega pukovnik Franjo Šmerc. Demarkiranjem utjecajnih zona Njemačke i Italije u NDH Travnik je pripao njemačkoj zoni.[14]

Grad je živio u relativnoj sigurnosti i u njemu je bilo i mnogo izbjeglica. 15. studenoga 1943. prvi su ga put napali. Napalo ga je 10 tisuća četnika i partizana srpske 6. ličke brigade i bosanskog korpusa. Grad je branilo 2,5 tisuće hrvatskih branitelja – katolika i muslimana – koji su odbili taj napad. Četnikopartizanima je zatrebala zračna potpora. Od Saveznika su zatražili pomoć i oni su u zračnom napadu 4. siječnja 1944. bombardirali Travnik bacivši 500 aviobomba, pri čemu su ubili 120 građana Travnika. Partizanska blokada Travnika potrajala je do 19. listopada 1944. kad su novim napadom jačim snagama razine divizija uspjeli osvojiti grad 22. listopada 1944. godine. U Titovoj Jugoslaviji ovaj je dan bio slavljen kao "dan oslobođenja grada". Travnik je tad bio prepun izbjeglica koje su se s pravom bojale četniko-partizana. Uslijedilo je pravo etničko čišćenje. Uslijedilo je pokolj u "čišćenju" grada koji je trajao osam dana. Samo u pokolju počinjenom 24. listopada ubili su oko 800 građana Travnika i manji broj hrvatskih vojnika. Zbog razmjera pokolja to je "čišćenje" poprimio je razmjere genocida. Grad je bio praktično popločan ljudskim kosturima. Hrvatske su snage opet oslobodile Travnik od jugopartizansko-četničke krvave okupacije 8. siječnja 1945., no već 22. veljače 1945. četniko-partizani opet su zauzeli grad. Novo jugopartizansko osvajanje donijelo je izgaranje grada do temelja. Zapalili su velebno vjersko središte, a u požaru su izgorjeli arhiv, knjižnica, umjetničke zbirke, crkveno ruho, oltari i orgulje. Tzv. partizanski “oslobodioci” 22. veljače 1945. ubili su 13 profesora i učenika Isusovačke gimnazije u Travniku, brojne civile i vojno osoblje. Travnička stratišta još nisu označena spomen-obilježjima.[15][16][17][18]

SFRJ[uredi VE | uredi]

Ratna BiH[uredi VE | uredi]

Područje Središnje Bosne obuhvaćeno je velikosrpskim teritorijalnim pretenzijama prema prema planu Krajina-92 Banjolučkog korpusa JNA. Po njemu su ciljali zauzeli Jajce, Bugojno, Travnik i Kotor Varoš te Usora i Žepče radi spajanja Teslića i uporišta na Ozrenu. Srednjobosanske hrvatske snage u toj su najosjetljivijoj fazi rata bile ključne u zaustavljanju srpskih paravojnih snaga na Komaru, Mravinjcu i Vlašiću. Tada je muslimansko vodstvo u Sarajevu mimo Hrvata radilo na aranžmanu s tzv. JNA pokušavajući ju pretvoriti u nekakvu vojsku BiH. Od travnja 1992. godine pripadnici srpskih paravojnih snaga i tzv. JNA napadaju civilno pučanstvo Općine Travnika i ostale prostore Središnje Bosne. Zborno područje HVO Vitez na proljeće 1992. godine oslobodio je bez borbe vojarnu u Travniku i drugdje po Srednjoj Bosni (Busovača, Novi Travnik, Kiseljak, Vitez). Tek su za skladište oružja u Slimenima kod Travnika poduzeli oružanu akciju, pri čemu su poginula dvojica pripadnika HVO Vitez, a JNA je za osvetu iz zrakoplova raketirala Busovaču. Hrvati su uspostavili obranu. Travnička brigada HVO-a i pripadnici postrojbi Zbornog područja HVO-a Vitez uspostavili su obrambene crte na padinama Vlašića u dužini od 60 kilometara. Odlučili su poduzeti akciju zauzimanja strateški važne kote Galice. 14. svibnja 1992. snage HVO oslobodile su strateški važnu kotu Galicu (1460 m), s koje se vidi Lašvanska dolina. Vojni i politički čelnici HVO Središnje Bosne pozvali su tadašnje muslimanske vojne čelnike da im se u toj operaciji pridruže. Nisu se pridružili i bila je to prva izdaja koje su počinile snage tzv. Armije BiH u Središnjoj Bosni. Sutradan 15. svibnja velikosrpske snage su ih zarobile i pobile i to je bio prvi je masovni zločin kojeg su srpske paravojne snage počinile nad Hrvatima u Središnjoj Bosni. Nakon ovoga zločina srpske su paravojne snage napale i okupirale devet hrvatskih sela na području općine Travnik te protjerale 5000 Hrvata stanovnika tih sela. Lipnja 1992. HVO je bez pomoći tzv. Armije BiH u susjednom Novom Travniku oslobodio tvornicu oružja Bratstvo. Tad je došlo do sukoba između HVO-a i tzv. Armije BiH jer su bošnjačko-muslimanski vojnici smatrali da im dio oružja pripada.[19]

Područje Travnika 1993. godine je bilo poprištem etničkog čišćenja koje su počinili pripadnici Armije BiH nad tamošnjim autohtonim Hrvatima. Početak lipnja 1993. ušao je u crnu knjigu povijesti travničkih Hrvata. Velikobošnjačka agresorska tzv. Armija BiH nije poštedila niti jednu od sedam travničkih župa. Nakon kratkih borbi od 6. do 10. lipnja kad su velikobošnjački napadači zauzeli grad, a do 14. lipnja kontrolirali cestu prema Zenici. Travnički Hrvati doživjeli su tad nezapamćen progon i stradanja. Tog su lipnja posebno su stradale župe Guča Gora i Brajkovići i u samo nekoliko dana velikobošnjački agresori ubili su 137 hrvatskih civila i branitelja. Pripadnici Armije BiH počinili su masovne zločine, a 8. lipnja 1993., ubili su 37 Hrvata u selu Maljinama (Bikoši), koje su prvo zarobili pa strijeljali i do lipnja 2017. 19 tijela nisu pronašli. Britanski unproforci spasili su da se ne dogodi još veća tragedija kad su muslimanske snage, koje su pucale po civilima koji su se povlačili u šumu, namjeravale napasti samostan u koji se sklonilo 180 hrvatskih civila. Vojna akcija tzv. Armije RBIH nije bila nikakva akcija "oslobađanja" niti dovođenje tog kraja pod upravu središnje bošnjačke vlasti u Sarajevu. Djela su pokazala prave namjere bošnjačkih aktera: etnički očistiti Srednju Bosnu od Hrvata, Srba i svih kršćana. Do kraja rata protjerali su s područja općine Travnik protjerano 19.600 Hrvata, ubili 124 hrvatska civila, 427 branitelja (pripadnika HVO-a), od velikobošnjačkih agresora i njihovih mudžahedinskih pomagača stradali su skoro svi katolički sakralni objekti, hrvatski domovi su porušeni, a imovina Hrvata temeljito opljačkana.[20] Srbe su gotovo iskorijenili iz Travnika, od kojih je ostalo jedva 1% prijeratnog broja.[21] U spomen na poginule Hrvate u ovoj agresiji podignuto je središnje spomen-obilježje na prijevoju Ovnaku,[22] a na Prahuljama, ratnom groblju, također je mjesto na kojem se za obljetnice polažu vijenci i pale svijeće.[23]

Poslijeratna BiH[uredi VE | uredi]

Travnička općina neposredno pred rat popisom imala je 70.747 stanovnika, od čega 31.813 Muslimana, 26.118. Hrvata 7.777 Srba te ostalih 5.039, u kojima su većinom bili pripadnici prvih triju naroda izjašnjenih kao Jugoslaveni.[21]

30. lipnja 2016. godine su nakon više od dvije godine čekanja i političkih nesuglasica, konačno objavljeni rezultati popisa iz 2013. godine. Rezultati su bili iznenađujući za Hrvate travničkog kraja, s obzirom na to da su najveće žrtve velikobošnjačke agresije, da su pretrpili etničko čišćenje (20.000 protjeranih) i sve opstrukcije povratka (ubojstva i drugi načini) otežavanjem i sprječavanjem, kako sa strane bošnjačkih partnera, tako i sa strane međunarodne zajednice. U Srednjobosanskoj županiji je popisom utvrđeno da najviše stanovnika živi u općini Travniku te da u ovom gradu i najviše i Bošnjaka, i Hrvata, i Srba. Popisni ishod bio je očekivan za Bošnjake i Srbe, no iznenađujući za Hrvate, jer se očekivalo da više Hrvata živi u Vitezu, Jajcu i Kiseljaku nego u Travniku, što se može smatrati pozitivnim.[21] Razmjere etničkog čišćenja i preseljavanja pokazale su brojke: Bošnjaci, koji su većina predratnih Muslimana, porasli su za 3.835 ili 12,05%, na 35.648. Broj Hrvata je 15.105, manje za 11.016 ili 57,82%. Srbi su gotovo iskorijenjeni, ostalo ih je tek 604, odnosno 7.173 ili 99,92% manje.[21]

Radi zaštite interesa hrvatskog naroda, predstavnici stranaka s hrvatskim predznakom (predstavnici HDZ-a BiH, HDZ-a1990, HKDU-a BiH, HSP-a i HSS-a[24]), brojni hrvatski dužnosnici te predstavnici udruga potpisali su 8. travnja 2016. dokument Promemoriju travničkih Hrvata.[25] Popis potpisnika povećan je potpisivanjem u Hrvatskom domu na Dolcu. Potporu su dale sve hrvatske stranke s prostora općine Travnik, kao i sve hrvatske udruge proistekle iz Domovinskog rata, svoju potporu ovom dokumentu dale su MZ: Korićani, Potkraj, Paklarevo, Kraljevice, Kalibunar, Pirota, Dolac na Lašvi, Nova Bila, Pokrajčići, Guča Gora i Grahovčići.[26] Promemorija teži ispravljanju nepravde i promjenama u ustroju Travnika, od sustava odlučivanja do izbora. Izjednačavanjem prava Hrvata i jednako uređenje Travnika i Mostara, kao što su amandmani na ustave Federacije BiH (Amandman XXV[24]) i Srednjobosanske županije (Amandman IX[24]) predviđali, dovelo bi da Hrvatima ne bi bilo straha od bošnjačkih političkih elita, jer se godinama ponavljalo stanje da su hrvatske stranke opterećene strahom od majorizacije u izbornu kampanju išle u koaliciji.[27] Na Promemoriju su Hrvati bili prisiljeni jer nakon potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH uslijedila su nepravdena rješenja, neprincipijelna i nedosljedna politika predstavnika dijela Međunarodne zajednice prema Hrvatima općine Travnik. Promemorijom je Travnik bio zamišljen kao grad jednaka ustroja poput Mostara, što proistječe iz činjenice da je sjedište županije s posebnim režimom. Unatoč obvezama koje su preuzete, a koje nisu nikada izvršene i realizirane, pravilno uređenje statusa i djelovanja vlasti grada Travnika nije ostvareno zbog intervencije visokog predstavnika (OHR) koji nije postupio jednako i očekivano, nego umjesto arbitrarno postupio je pristrano. [24]

Ni godinu dana poslije Promemorije, Hrvati nisu imali razloga biti zadovoljno zbog izostanka adekvatne reakcije kod bošnjačkih partnera. Nije bilo pomaka u pokušajima novog uređenja Travnika. Za razliku od Mostara, za Travnik nije bilo političke volje kako u redovima međunarodne zajednice tako i kod bošnjačkih partnera. Na javnoj tribini održanoj povodom godišnjice Promemorije, zaključeno je da je jasno bilo od početka da se status Travnika mora vezati uz status Mostara budući da se u oba slučaja radi o sjedištima dviju županija koje se često smatra i kralježnicom Federacije BiH.[24]

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Gospodarstvo travničke regije, koja nikada nije bila jako razvijena, devastirano je tijekom rata, u ranim 1990-tim. Danas, većina stanovništva regije bavi se tipično ruralnim poslovima, kao što su poljoprivreda i stočarstvo. Što se tiče urbane industrije, Travnik ima nekoliko tvornica, koje proizvode sve, od žigica do namještaja. Proizvodnja zdrave hrane je, također, aktualna u regiji, posebno proizvodnja mesa i mlijeka.

Turizam[uredi VE | uredi]

Kao i u mnogim drugim bosanskim gradovima, turizam Travnika je uveliko zasnovan na povijesti i geografiji. Obližnja planina Vlašić jedna je od najvećih u Bosni i Hercegovini, što je čini odličnim mjestom za skijanje, pješačenje i sanjkanje. Zbog toga što turizam nije jak u gradu, Vlašić je glavna turistička atrakcija.

Grad Travnik je također vrlo interesantan. Mnoge građevine, koje potječu iz osmanskog perioda, dobro su očuvane, kao na primjer brojne džamije, orijentalne kuće, sahat kula, te česme. Stari dio grada datira iz ranog 15. stoljeća.

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

Spomenici i znamenitosti[uredi VE | uredi]

Obrazovanje[uredi VE | uredi]

Od 2007. g. u Travniku djeluje privatno sveučilište koje je u početku obuhvaćalo četiri fakulteta (Fakultet za menadžment i Kineziološki fakultet, u Travniku, te Pravni i Grafički fakultet u Kiseljaku). Poslije su u sastav sveučilišta ušla još 4 fakulteta. U Travniku se nalazi Katolički školski centar Petar Barbarić, koji ima osnovnu školu i opću gimnaziju koju pohađaju "interni" učenici (učenici iz udaljenijih općina-internisti i svećenički kandidati-sjemeništarci) i "eksterni" učenici (iz Travnika i susjednih općina).

Kultura[uredi VE | uredi]

Travnik ima snažnu kulturu, koja datira još iz perioda, kada je ovaj grad bio sjedište vezira Osmaskog Carstva, odgovornih za Bosanski ejalet. Stari dio Travnika postoji još od vremena bosanske nezavisnosti, od prve polovice 15. stoljeća.

U gradu se nalaze brojne džamije i crkve, kao i grobovi važnih povijesnih ličnosti, te odlični primjeri osmanske arhitekture. Gradski muzej, izgrađen 1950. godine, je jedna od najimpresivnijih kulturnih institucija u regiji.

Hrvatsko amatersko kazalište Travnik od 1995. godine.

Travnički karneval, kojeg organizira Hrvatsko kulturno društvo Napredak, podružnica Travnik. Pred završetak Karnevala u Travniku je "Maskenbal" ili "Velike mačkare" u HAK Travnik u Jankovićima.[33]

Travnički ćevap je lokalni brend tradicionalne kuhinje BiH.[34]

Gradovi prijatelji[uredi VE | uredi]

Šport[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Procjena Federalnog zavoda za statistiku http://www.fzs.ba/Podaci/06.pdf
  2. Općina Travnik Tvrđava Stari grad (pristupljeno 15. srpnja 2019.)
  3. HOP Portal Piše: D.I., Genocid nad Hrvatima BiH-e u završnoj fazi, 11. svibnja 2015. (pristupljeno 21. travnja 2017.)
  4. Lokalni izbori 2012.: potvrđeni rezultati. Izbori za načelnika: Općina Travnik. Izbori.ba, 6. studenog 2012. Pristupljeno 22. ožujka 2014.
  5. 5,0 5,1 Lokalni izbori 2012.: potvrđeni rezultati. Izbori za općinsko vijeće: Općina Travnik. Izbori.ba, 6. studenog 2012. Pristupljeno 22. ožujka 2014.
  6. Općinski izbori 2000: izvor glasova. Izbori za općinsko vijeće: Općina Travnik. Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine pristupljeno 22. ožujka 2014.
  7. Izbori 2004. godine: glasovi za kandidate. Izbori za općinsko vijeće: Općina Travnik. Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine pristupljeno 22. ožujka 2014.
  8. Potvrđeni izborni rezultati: lokalni izbori 2008. Izbori za općinsko vijeće: Općina Travnik. Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine pristupljeno 22. ožujka 2014.
  9. 9,0 9,1 9,2 9,3 Documentslide Boris Lovrinović, Lidija Sabelja: Travnik u političkoj povijesti BiH od 1878. do 1918., Mostar, siječanj 2015., str. 3 (pristupljeno 23. listopada 2018.)
  10. 10,0 10,1 Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika Odluka o proglašenju Arheološkog područja – Batalova grobnica u Turbetu kod Travnika nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, 25. siječnja 2005. (pristupljeno 15. srpnja 2019.)
  11. 11,0 11,1 11,2 11,3 11,4 11,5 11,6 Documentslide Boris Lovrinović, Lidija Sabelja: Travnik u političkoj povijesti BiH od 1878. do 1918., Mostar, siječanj 2015., str. 5. (pristupljeno 23. listopada 2018.)
  12. Hrvatski leksikon A-K (ur. Antun Vujić) , Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., ISBN 9539672813, str. 235.
  13. Rajka Bućin: Prilog poznavanju institucija: zakonski okvir rada velikih župa NDH, Arh. vjesn., god. 44 (2001.), str. 213.-214.
  14. Safaric Stipo Pilić: Korićani u Drugom svjetskom ratu, str. 4-5, 24. travnja 2014. (pristupljeno 15. srpnja 2019.)
  15. Hrvatska udruga Benedikt Travnički holokaust , postavljeno 28. siječnja 2013. Za Hrvatski program Radio Vatikana pripremio Željko Tomašević, član Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva. (pristupljeno 1. studenoga 2018.)
  16. Nadbiskupsko sjemenište 'Petar Barbarić' - Travnik Travnički holokaust postavljeno 12. siječnja 2015. (pristupljeno 1. studenoga 2018.)
  17. Vatikanski radio Za Hrvatski program Radio Vatikana pripremio Željko Tomašević, član Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva. Travnički holokaust, 27. siječnja 2013. (pristupljeno 1. studenoga 2018.)
  18. YouTube - Božja ljubav Zvučni zapis vijesti s Vatikanskog radija. Za Hrvatski program Radio Vatikana pripremio Željko Tomašević, član Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva. Travnički holokaust, Datum objavljivanja: 22. pro 2015. (pristupljeno 1. studenoga 2018.)
  19. Dnevnik.ba Gloria Lujanović: FOTO: Obilježena 26. godišnjica masakra srpskih paravojnih snaga nad hrvatskim braniteljima na Vlašiću, 15. svibnja 2018. (pristupljeno 19. ožujka 2019.)
  20. Hrvatski fokus Vitez.info Iz Travnika protjerano 19.600 Hrvata. Za progon 19.600 Hrvata, ubojstva hrvatskih civila, zatočenika i pripadnika HVO-a nitko nije odgovarao., 23. lipnja 2017. (pristupljeno 19. ožujka 2019.)
  21. 21,0 21,1 21,2 21,3 Travnički vjesnik travnicki.ba: U ŽSB u Travniku živi najviše Hrvata! , 30. lipnja 2016. (pristupljeno 19. ožujka 2019.)
  22. Braniteljski portal ZLOČINI BEZ KAZNE: Hrvati Travnika i nakon 25. godina tragaju za istinom o stradanju hrvatskog naroda 9. lipnja 2018. (pristupljeno 19. ožujka 2019.)
  23. Dnevnik.ba Gloria Lujanović: Uskoro obilježavanje 25. obljetnice progona Hrvata Travnika: Na Ovnaku misu zadušnicu predvodi vojni biskup Tomo Vukšić , 29. svibnja 2018. (pristupljeno 19. ožujka 2019.)
  24. 24,0 24,1 24,2 24,3 24,4 Ramski vjesnik Uredništvo: Travnički Hrvati i dalje čekaju novo uređenje grada, 12. travnja 2017. (pristupljeno 19. ožujka 2019.)
  25. Ekskluzivno: Tekst Promemorije travničkih Hrvata, Travnički vjesnik, 8. travnja 2016.
  26. Travnički vjesnik /V.L./: 11 MZ s općine Travnik potpisalo Promemoriju travničkih Hrvata , 25. travnja 2016. (pristupljeno 25. travnja 2017.)
  27. Vecernji.ba FENA: Promemorija travničkih Hrvata teži ispravljanju nepravde i promjenama u ustroju Travnika, 11. travnja 2017. (pristupljeno 25. travnja 2017.)
  28. Novabila.info INTERVIEW – David Kolenda, najuspješniji sportaš općine Travnik, 4. siječnja 2016. (pristupljeno 19. ožujka 2019.)
  29. Novabila.info [FOTO] Proglašeni najbolji sportaši općine Travnik 16. prosinca 2015. (pristupljeno 19. ožujka 2019.)
  30. Vladimir Lončarević: Katolički oblikovatelji kulture. Rudolf Eckert - blistav um u simbolu križa, Glas Koncila, 9. listopada 2011., str. 21
  31. Scribd fra Nikola Pejčin: fra Krunoslav Kosta Bralić, Bilten Franjevačke teologije Sarajevo br. 1-2/2012.-2013., str. 243
  32. Družba Kćeri Božje ljubavi Naše zajednice (pristupljeno 6. lipnja 2017.)
  33. (boš.) Travnik-grad.info travnik-grad: Počeo “Travnički karneval” , 11. veljače 2018. (pristupljeno 23. listopada 2018.)
  34. Travnički vjesnik FENA/Fokus.ba U Travniku će biti napravljena najveća porcija ćevapa u BiH 19. ožujka 2019. (pristupljeno 31. ožujka 2019.)
  • Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.

Unutarnje poveznice[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]