Ilija Petković

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ilija Petković
Država Flag of Serbia.svg Srbija
Osobni podatci
Puno ime Ilija Petković
Nadimak Petko
Rođen 22. rujna 1945.
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)

1964.1973.
1973.1976.
1976.1983.

OFK Beograd
Troyes AC
OFK Beograd

Reprezentativna karijera

1968.1974.

Flag of Yugoslavia (1946-1992).svg Jugoslavija

0043000(6)

Trenerska karijera

1990.1993.
1993.1995.
1998.1999.
1999.2000.
2000.2001.
2001.
2002.
2003.2006.
2009.2010.
2010.

OFK Beograd
Servette FC
Avispa Fukuoka
Aris Thessaloniki
Flag of Serbia and Montenegro (2003–2006).svg SR Jugoslavija
Shanghai Shenhua
Sichuan Guancheng
Flag of Serbia and Montenegro (2003–2006).svg Srbija i Crna Gora
Incheon United
Al Ahli SC

Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
zadnji su put ažurirani 27. travnja 2013.

Portal o životopisima
Portal o športu

Ilija Petković (Knin, 22. rujna 1945.), bivši je nogometaš i sadašnji trener. Bio je jugoslavenski nogometni reprezetantivac od 1968. do 1974., dugogodišnji kapetan i jedan je od najboljih igrača OFK Beograda u povijesti toga kluba.[1] Među rijetkim je nogometašima koji je sudjelovao na svjetskim nogometnim prvenstvima i kao igrač i kao izbornik, oba puta u Njemačkoj: 1974. i 2006. godine. Poznat je i kao posljednji izbornik nogometne reprezentacije Srbije i Crne Gore.[2]

Igračka karijera[uredi VE | uredi]

Početci[uredi VE | uredi]

Petković je igračku karijeru počeo u kninskom ligašu Dinari. U 19. godini otišao je u Beograd i suočio se sa velikom životnom dilemom - nastaviti nogometnu karijeru ili se posvetiti studiju. Pobijedila je ljubav prema nogometu, postao je profesionalac, ali je nastavio i s obrazovanjemm - završio je Višu ekonomsku školu u Beogradu.

OFK Beograd[uredi VE | uredi]

Splet okolnosti Iliju Petkovića odveo je na Staru Karaburmu i postao je igrač OFK Beograda. Dres popularnih "romantičara" nosio je 16 sezona, prvo od 1964. do 1973. godine, a zatim i od 1976. do 1983. godine. U sezoni 1965/66. osvojio je pokal u Kupu Jugoslavije. Za OFK Beograd odigrao je 417 utakmica i postigao je 68 pogodaka. O karakteristikama Petkovićeve igre najbolje svjedoči i nadimak, "tajfun s Karaburme". Bio je iznimno eksplozivan i svojevrjemeno proglašen je za najbolje desno krilo na svijetu.[nedostaje izvor]

Troyes AC[uredi VE | uredi]

Igrao je i za francuski nogometni klub Troyes od 1973. do 1976. godine.[1]

Reprezentativna karijera[uredi VE | uredi]

Posebne stranice igračke karijere ispisao je u reprezentativnom dresu. Za jugoslavensku reprezentaciju igrao je od 1968. do 1974. godine. U tom je razdoblju reprezentativni dres obukao 43 puta i postigao je šest pogodaka. Prvi put nastupio je 24. travnja 1968. godine na stadionu Crvene zvezde. Jugoslavija je bila domaćin Francuskoj u uzvratnom susretu četvrzavršnice Kupa nacija. U prvoj utakmici, odigranoj 18 dana ranije u Marseilleu, bilo je 1:1. Iliji Petkoviću trebalo je tri minute za postići prvi pogodak za Jugoslaviju. Drugi put među strijelce upisao se u 33. minuti. Na kraju je Jugoslavija pobijedila Francusku s 5:1.

Ta pobjeda donijela je Jugoslaviji plasman na završni dio Kupa nacija, koji se je održao u lipnju te godine u Italiji. Bilo je to treće po redu najjače europsko reprezentativno natjecanje, koje je zatim preraslo u europsko prvenstvo.

Od reprezentacije se je oprostio na SP-u u Njemačkoj 1974. godine.

Trenerska karijera[uredi VE | uredi]

Karijeru stručnjaka Petković je počeo kao športski direktor OFK Beograda. Poslije, u razdoblju od 1990. do 1993. godine bio je i trener "romantičara" sa Stare Karaburme.

Petković je bio trener u stožeru jugoslavenske omladinske reprezentacije koja je 1987. godine u Čileu postala svjetskim prvakom, što je bio jednim od najboljih rezultata te reprezentacije u povijesti a svojevrjemeno predvodio je i sastav za Mediteranske igre te je vodio i vojni sastav, kojeg su činili nogometaši na redovitom odsluženju vojnoga roka.

Servetteu donio naslov prvaka[uredi VE | uredi]

Međunarodnu trenersku karijeru Ilija Petković počeo je 1993. godine u Švicarskom Servetteu. Sastav iz Ženeve trenirao je dvije godine. U sezoni 1993./94. osvojio je naslov prvaka Švicarske.[3] Zanimljivo je to što je Servette prije njegovoga doba bio u sjenci Grasshoppersa a u burnoj je završnici te sezone Servette pretekao Grasshoppers za jedan bod.

Trener u stožeru SR Jugoslavije[uredi VE | uredi]

Ilija Petković je tijekom 1997. i 1998. godine bio trener u stožeru izabranog srbijansko-crnogorskog sastava čijim je izbornikom tada bio Slobodan Santrač, inače njegov dugogodišnji suigrač u OFK Beogradu. Reprezentaciju su odveli na SP u Francuskoj 1998. godine. Ipak, Petković nije sudjelovao na natjecanjima u Francuskoj, jer je prihvatio poziv japanskoga prvoligaša Avispe iz Fukuoke. U Japanu je Petković ostavio izuzetan utisak, što je uslovilo kasnijim pozivima u redove susjednih kineskih prvoligaša.

Aris[uredi VE | uredi]

U međuvrjemenu Petković je, u sezoni 1999/2000., trenirao i solunski Aris. U nacionalnom Kupu izbacili su Panathinaikos, a natjecanje su završili u poluzavršnici.

Dva puta na klupi "plavih"[uredi VE | uredi]

Ilija Petković je u dva navrata bio izbornikom srbijansko-crnogorskoga nacionalnog sastava. Prvi put bio je izbornikom od srpnja 2000. do veljače 2001. godine kada se ta reprezentacija zvala Nogometna reprezentacija SR Jugoslavije. Na putu ka Svjetskom prvenstvu u Japanu i Južnoj Koreji 2002. godine ostvario je jednu pobjedu. Sastav je preuzeo tri susreta prije kraja sljedećeg ciklusa, a ostvario je skor od dvije pobjede i neodlučeno.

Poslije je 2001 godine otišao raditi u Kinu u Shanghai Shenhuu (2001.) i Sichuan Guancheng (2002.) a u Nogometni savez, na mjesto izbornika, vratio se krajem srpnja 2003. godine, samo mjesec dana nakon najtežega poraza Srbije i Crne Gore u povijesti - 11. lipnja Azerbejdžan je u Bakuu u kvalifikacijama za europsko prvenstvo 2004. pobijedio s 2:1. Povratkom je solidarizirao sastav, donio rezultate te polako vraćao kult nacionalnoga sastava. Dvije pobjede nad Walesom i neodlučeno protiv Talijana ipak nisu bili dovoljni kako bi SiCG osigurala plasman na kontinentalno prvenstvo.

U idućim je kvalifikacijama popravio stvari te čvrstom obranom, pokretljivim veznim redom i konkretnim napadom pridonio tome što je SiCG u 7. kvalifikacijskoj skupini izborila izravni plasman na SP, pri čemu izabrani sastav nije izgubio na 10 kvalifikacijskih susreta a primljen je samo jedan pogodak. Zanimljivo je i to što Ilija Petković, u funkciji izbornika, nije poražen ni na jednoj utakmici u tim kvalifikacijama. Na putu ka Njemačkoj 2006, "plavi" su pobijedili na šest od 10 utakmica, dok su preostale četiri završene neriješenim rezultatom.

Priznanja[uredi VE | uredi]

Trener[uredi VE | uredi]

Servette FC

  • Prvak Švicarske (1): 1993./94.

Obiteljski život[uredi VE | uredi]

Najveći dio života proveo je u Beogradu, gdje i danas živi. Oženjen je suprugom Biljanom i imaju sina Dušana.

Izvori[uredi VE | uredi]