Ilinčica

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Ilinčica je brdo kod Tuzle.

Smještena je dva kilometra južno od središta Tuzle. Nalazi se na 420 metara nadmorske visine tj. 200 metara relativne visine, iznad središta grada Tuzle. Omiljeno je tuzlansko izletište. Mnogo je pješačkih staza. Floru obilježava četinarska i listopadna šuma koja ju prekriva, bogatstvo biljnih vrsta. S južne strane je kanjon. S južne i jugoistočne strane Ilinčice u dužini od dva 2 km i širini od 3 km nalazi se selo Orašje.[1] Najviši vrh visok je 452 metra. Ilinčicu sa sjeverne strane okružuju Krojčica, Crvene Njive, Mosnik, Brdo, Goli brijeg, Medenice, Vrapče i Zlokovac.

Dobila je ime po sv. Iliji proroku, zaštitniku Tuzle i cijele Bosne.[2]

Godine 1878. bila je važnom točkom bitke kod Tuzle. Kad su carske snage prvi put stigle pred Tuzlu, vođa muslimanskih koji su se opirali austro-ugarskom zaposjedanju muftija Taslidžak na Ilinčici je dao postaviti top odakle je 9. kolovoza zapovijedio paljbu po austro-ugarskim snagama.[3][4]

Na Ilinčici se nalazila i crkvica posvećena sv. Iliji proroku, zaštitniku Tuzle. Crkvicu su porušili partizanski velmože[5] 1946. godine. Zemljište na kojem je bila nalazila crkvica sv. Ilije jugokomunističke vlasti oduzele su Crkvi. Crkvica je bila između današnjeg releja i muslimanskog groblja na Ilinčici, kod izvora vode koja neprestano teče, po vjerovanju čudotvorne vode. Na izvor i k crkvici su hodočastili mnogi vjernici iz svih krajeva Bosne i Posavine da bi ozdravili.[2]

Mjesto crkvice i brdo su u drugom svjetskom ratu i poslije rata oskrnavljena mnogobrojnim strijeljanjima nevinih žrtava odlukom partizana. Većinu likvidacija bila su strijeljanja iznad rovova koji su tad bili na Ilinčici. Tragove se može naći i danas. Do danas nitko nije ekshumirao i dostojno sahranio žrtve iz rovova, koji su dobrim dijelom napunjeni tijelima.[5]

Komunističke vlasti su Katoličkoj Crkvi u Tuzli u razdoblju od 1945. do 1954. godine otele dio zemljišta i voćnjaka na Ilinčici.[2]

Spada u prirodnu baštinu ruralnog dijela općine Tuzle. Pod zaštitom je države. Zaštićena je kao zaštićeni krajobraz.[6]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. (boš.) Gdjeizaci.ba Planinarsko društvo Konjuh Tuzla (pristupljeno 24. svibnja 2017.)
  2. 2,0 2,1 2,2 Soli komunistickizlocini.net: Partizanska otimačina crkvene imovine i progon časnih sestara iz Tuzle veljače 2017. (pristupljeno 24. svibnja 2017.)
  3. Gračanički glasnik 31/16 Građa • Atif Hadžikadić: Borba protiv okupacije Bosne i Hercegovine: bojevi oko Tuzle, str. 75-77
  4. Bošnjačko oko Borba protiv okupacije Bosne i Hercegovine: bojevi oko Tuzle 1878.g. Dr Atif Hadžikadić, “Novi Behar” (br. 5, 1. VII. 1927., str. 8-9). Historijski retrovizor, 20. ožujka 2015. (pristupljeno 13. listopada 2017.)
  5. 5,0 5,1 Soli komunistickizlocini.net: Zvjerstva i zločini partizana u Tuzli 1943. godine, veljače 2017. (pristupljeno 24. svibnja 2017.) / Komunistickizlocini.net Vedran P.: Zvjerstva i zločini partizana prilikom ulaska u Tuzlu i popisi pobijenih Hrvata (H.Obodnica, Breške, Svojtina, Grabovica, Tetima, Križani – Kolovrat, Šikara, Ljepunice, Par Selo, Drijenča), 7. listopada 2016. (pristupljeno 27. svibnja 2017.)
  6. (boš.) Grad Tuzla Općina Tuzla - smjernice za upravljanje procesom ruralnog razvoja općine Tuzla. str. 28. Pripremili: Kadrija Hodžić, Midhat Jašić. Tuzla, prosinca 2008. (pristupljeno 20. studenoga 2018.). U izvorniku piše da je ruralno.