Indapamid

Izvor: Wikipedija

Indapamid je sulfonamid s indolskim prstenom, a farmakološki je sličan tiazidskim diureticima.

Djelovanje[uredi | uredi kôd]

On blokira reapsorpciju natrijevih iona u distalnom tubulu. Time povećava lučenje urina s povećanim izbacivanjem natrijeva klorida, a u manjoj mjeri izbacuje i kalijeve i magnezijeve ione. Osim toga indapamid ima i dodatni učinak - on djeluje vazodilatacijski i smanjuje periferni otpor. To se ostvaruje smanjenjem osjetljivosti krvnih žila na podražaje noradrenalinom. Zbog smanjenja volumena krvi i širenja krvnih žila on ima dobar antihipertenzivni učinak. Indapamid se sporo izlučuje iz organizma pa zato ima dugi učinak, a primjenjuje se u slučajevima blage hipertenzije. Vrlo je potentan i dnevna doza iznosi 2,5 mg. Dolazi u obliku dražeja, tableta te tableta s produženim djelovanjem.

Nuspojave[uredi | uredi kôd]

Indapamid se ne bi smio primjenjivati u slučajevima teškog zatajenja bubrega. U slučajevima oštećenja jetre može doći do opasne hepatičke encefalopatije. Ako do nje dođe, tada treba hitno prekinuti s uzimanjem indapamida. Također, može se javiti hipokalijemija, pogotovo u osoba koji se srčanim glikozidima. Za razliku od drugih diuretika indapamid ne utječe puno na razinu inzulina, glukoze i masnoća u krvi.

Moguće nuspojave jesu glavobolja, vrtoglavica, ortostatska hipotenzija, palpitacija, umor, opstipacija, hipokalijemija, promjena tolerancije prema glukozi, fotodermatitis, slabljenje bubrežne funkcije.

 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica uglasog portala farmakologija.com (http://farmakologija.com). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Farmakologija.com.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.