Indianapolis Colts

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Indianapolis Colts
Indianapolis Colts logo.jpg
Država Indiana
Grad Indianapolis
Stadion Lucas Oil Stadium (62.421 mjesta)
Službena stranica http://www.colts.com/
Uprava
Vlasnik Jim Irsay
Predsjednik Jim Irsay
Generalni menadžer Ryan Grigson
Treneri
Glavni trener Chuck Pagano
Koordinator napada Pep Hamilton
Koordinator obrane Greg Manusky
Koordinator specijalnih timova Tom McMahon
Uspjesi
Osvojenih prvenstava NFL: 1958., 1959., 1968.
Super Bowl: 1970., 2006.
Konferencijski naslovi NFL Zapadna: 4
AFC: 3
Divizijski naslovi NFL Coastal: 1
AFC Istok: 6
AFC Jug: 9
Sezona u doigravanju NFL: 27

Indianapolis Colts je NFL momčad koja se natječe u južnoj diviziji AFC konferencije. Osnovani su 1953. u Baltimoreu u Marylandu kao Baltimore Coltsi, a 1984. se sele u Indianapolis u Indiani. Dosad su osvojili pet naslova prvaka, od toga četiri za vrijeme koje su proveli u Baltimoreu. Domaće utakmice od 2008. igraju na Lucas Oil Stadiumu.

Povijest kluba[uredi VE | uredi]

Baltimore Colts[uredi VE | uredi]

Prva momčad pod imenom Baltimore Colts bila je osnovana 1947. te je igrala u tadašnjoj AAFC ligi [1] zajedno između ostalih sa Cleveland Brownsima i San Francisco 49ersima. Coltsi, Brownsi i 49ersi 1949. iz AAFC lige prelaze u NFL ligu, ali Coltsi odustaju od natjecanja već nakon prve sezone. NFL se vraća u Baltimore 1953. godine nakon što Baltimore preuzima mjesto u ligi od ugašenih Dallas Texansa.[2] Momčad dobiva ime Colts, ali zadržava plavu i bijelu boju močadi Texansa (za razliku od prijašnjih Baltimore Coltsa koji su koristili zelenu i srebrnu).

Johnny Unitas

Tri osvojena prvenstva s Johnnyem Unitasom[uredi VE | uredi]

Coltsi nisu dugo morali čekati na uspjeh. Predvođeni quarterbackom Johnnyem Unitasom, u "najboljoj utakmici ikad odigranoj",[3] osvajaju prvenstvo 1958. godine pobjedom nad New York Giantsima 23:17 nakon produžetaka. Već sljedeće godine, ovaj put na domaćem terenu, ponovno igraju finalnu utakmicu protiv Giantsa koje nakon odlične igre u posljednjoj četvrtini pobjeđuju 31:16. Slijede četiri sezone bez doigravanja, a 1964. momčad sa 12 pobjeda i samo dva poraza u sezoni dolazi ponovno do finala gdje ih čekaju Cleveland Brownsi predvođeni Jimom Brownom. Brownsi pobjeđuju 27:0. Johnny Unitas je te sezone također bio proglašen za MVP-a lige, a trener Don Shula za najboljeg trenera lige.

Sezona 1968. donijela je ozljedu Unitasa, te njega zamjenjuje Earl Morrall. Morrall vodi momčad do najboljeg omjera u sezoni u povijesti, sa 13 pobjeda u 14 utakmica te postaje najkorisniji igrač lige (MVP). U doigravanju Coltsi pobjeđuju Minnesota Vikingse i Cleveland Brownse te dolaze do Super Bowla. Unatoč ulozi favorita, Coltsi gube od New York Jetsa quarterbacka Joea Namatha 16:7.

1970. dolazi do spajanja NFL i AFL lige i nova liga sada broji 26 momčadi. Coltsi, zajedno sa Pittsburgh Steelersima i Cleveland Brownsima, prelaze u novoosnovanu AFC konferenciju koju osim njih čine samo ekipe iz AFL-a. Bez problema osvajaju diviziju i u prvoj utakmici playoffa pobjeđuju Cincinnati Bengalse nakon toga Oakland Raiderse. Njihovo peto pojavljivanje u utakmici za prvenstvo je protiv Dallas Cowboysa koje u utakmici prepunoj raznih pogrešaka (tzv. "Blunder Bowl")[4] pobjeđuju 16:13 i osvajaju svoje treće prvenstvo u povijesti. Unitas je momčad predvodio još samo dvije sezone, te ga Coltsi 1972. razmjenjuju u San Diego.[5] U idućih desetak godina Coltsi ne uspijavaju ponoviti uspjehe iz Unitasove ere, ulaze u doigravanje tri puta (1975. do 1977.), ali i bilježe jednu sezonu bez pobjede (1982.).

Indianapolis Colts[uredi VE | uredi]

Loši rezultati, problemi s obnovom stadiona, loša posjeta navijača i loši odnosi vlasnika Coltsa Roberta Irsaya sa čelnicima grada Baltimorea doveli su do neizbježnog preseljenja momčadi. Vodeći ljudi grada Indianapolisa su također pokušavali dovesti NFL momčad, te Coltsi sele u Indianapolis,[6] mada bez odobrenja lige. Za Coltse, novo podneblje nije donijelo dobre rezultate. U prve tri sezone bilježe samo 12 pobjeda (u 48 utakmica) i prvi put u doigravanje ulaze 1987. gdje odmah gube od Cleveland Brownsa. Tek 1995. slijedi njihovo iduće pojavljivanje u doigravanju. Tada predvođeni quarterbackom Jimom Harbaughom (današnjim trenerom San Francisco 49ersa) dolaze do konferencijskog finala gdje gube od Pittsburgh Steelersa 20:16.

Peyton Manning

Era Peytona Manninga (1998. do 2011.)[uredi VE | uredi]

Nakon samo 3 pobjede u sezoni 1997. Coltsi imaju najslabiji omjer u ligi i dobivaju prvi izbor na draftu iduće godine. Njime biraju quarterbacka Peytona Manninga.[7] Manning uspijeva u svojoj prvoj sezoni zabilježiti samo 3 pobjede za Coltse, međutim već u idućoj, 1999., Coltsi sezonu završavaju s 13 pobjeda. U doigravanju Tennessee Titansi pobjeđuju Coltse u divizijskoj rundi 19:16. Od 2000. do 2002. Coltsi dvaput gube u wild-card rundi doigravanja.

Svoju prvu titulu MVP-a lige Manning osvaja 2003. nakon 12 pobjeda u sezoni. Coltsi dolaze sve do konferencijskog finala gdje ih pobjeđuju kasniji prvaci New England Patriotsi quarterbacka Toma Bradya 24:14. Sljedeće sezone Manning je ponovno MVP lige, Coltsi ponovno osvajaju diviziju i ponovno gube u doigravanju od Patriotsa, 20:3. Do rekordnih 14 pobjeda u sezoni dolaze 2005., ali ih odmah u prvoj utamici playoffa pobjeđuju budući prvaci Pittsburgh Steelersi predvođeni Benom Roethlisbergerom.

Coltsi konačno dolaze do naslova prvaka 2006. Četvrti put zaredom osvajaju diviziju i u doigravanju pobjeđuju redom Kansas City Chiefse, Baltimore Ravense i stare rivale Patriotse. U Super Bowlu ih dočekuju Chicago Bearsi koje pobjeđuju 29:17 i time osvajaju svoj prvi naslov od 1970. godine.[8] Iduće dvije sezone Coltsi gube u prvoj utakmici doigravanja, svaki put protiv San Diego Chargersa. Na kraju sezone 2008. trener Coltsa Tony Dungy odlazi u mirovinu, a mijenja ga Jim Caldwell. Već u prvoj njegovoj sezoni Coltsi dolaze do Super Bowla, ali bivaju poraženi od New Orleans Saintsa Drewa Breesa 31:17.

Sezonu 2011. Manning propušta zbog ozljede i klub završava s najslabijim omjerom u ligi i dobiva prvi izbor na idućem draftu. Coltsi biraju quarterbacka Andrewa Lucka,[9] kojem se predviđa vrhunska karijera, a Peytona Manninga otpuštaju iz momčadi. Predvođeni Luckom, Coltsi 2012. i 2013. ulaze u doigravanje.

Učinak po sezonama od 2008.[uredi VE | uredi]

Sezona Liga Konferencija Divizija Regularni dio sezone Uspjeh u doigravanju
Poz. Pob. Por. Ner.
2008. NFL AFC Jug 2. 12 4 0 poraženi u wild-card rundi
2009. NFL AFC Jug 1. 14 2 0 poraženi u Super Bowlu XLIV
2010. NFL AFC Jug 1. 10 6 0 poraženi u wild-card rundi
2011. NFL AFC Jug 4. 2 14 0
2012. NFL AFC Jug 2. 11 5 0 poraženi u wild-card rundi
2013. NFL AFC Jug 1. 11 5 0 poraženi u divizijskoj rundi
2014. NFL AFC Jug 1. 11 5 0 poraženi u konferencijskom finalu
2015. NFL AFC Jug 2. 8 8 0
2016. NFL AFC Jug 3. 8 8 0
2017. NFL AFC Jug 3. 4 12 0
2018. NFL AFC Jug 2. 10 6 0 poraženi u divizijskoj rundi

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Houston wins NFL's 32nd franchise. pro-football-reference.com pristupljeno 12. siječnja 2014.
  2. History Highlights. colts.com Arhivirano s izvorne stranice 11 Kolovoz 2012, pristupljeno 12. siječnja 2014.
  3. Greatest game ever played. profootballhof.com pristupljeno 12. siječnja 2014.
  4. Colts win "Blunder Bowl". espn.go.com (19. studenog 2003.) pristupljeno 12. siječnja 2014.
  5. Icons at the End of the Road. sportsillustrated.cnn.com pristupljeno 12. siječnja 2014.
  6. Colts leave Baltimore. baltimoresun.com pristupljeno 12. siječnja 2014.
  7. N.F.L. DRAFT DAY '98; Colts Agonize to the End, Then Pick Manning. nytimes.com (19. travnja 1998.) pristupljeno 12. siječnja 2014.
  8. Veliki trijumf hladnokrvnog štrebera. nacional.hr (6. veljače 2007.) pristupljeno 12. siječnja 2014.
  9. Završen prvi krug velike američke sportske lutrije. tportal.hr (27. travnja 2012.) pristupljeno 12. siječnja 2014.