New York Giants

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
New York Giants
New York Giants logo.svg
Država New Jersey
Grad East Rutherford
Stadion MetLife Stadium (82.500 mjesta)
Službena stranica http://www.giants.com/
Uprava
Vlasnik John Mara i Steve Tisch
Predsjednik John Mara
Generalni menadžer Jerry Reese
Treneri
Glavni trener Ben McAdoo
Koordinator obrane Steve Spagnuolo
Koordinator specijalnih timova Tom Quinn
Uspjesi
Osvojenih prvenstava NFL: 1927., 1934., 1938., 1956.
Super Bowl: 1986., 1990., 2007., 2011.
Konferencijski naslovi NFL Istočna: 6
NFC: 5
Divizijski naslovi NFL Istok: 8
NFC Istok: 8
Sezona u doigravanju NFL: 31

New York Giants su profesionalni klub američkog nogometa is East Rutherforda u New Jerseyu. Natječu se u istočnoj diviziji NFC konferencije NFL lige. Klub je osnovan 1925. godine, a dosad je osvojio 8 naslova prvaka, od toga 4 u eri Super Bowla. Giantsi domaće utakmice igraju na MetLife Stadiumu, kojeg dijele zajedno s New York Jetsima.[1] Giantsi ljetnje trening kampove održavaju u centru za treniranje Quest Diagnostics u športskom kompleksu Meadowlands, u kojem je sjedište kluba.[2]

Povijest kluba[uredi VE | uredi]

Počeci kluba i prva tri osvojena naslova[uredi VE | uredi]

Prvu sezonu Giantsi su u NFL-u odigrali 1925. godine. Bili su jedna od pet momčadi koja se udružila u NFL, a do danas jedino su Giantsi ostali postojati od te skupine. Prvi veliki uspjeh dolazi 1927. kada kao momčad s najviše pobjeda u sezoni (11 u 13 utakmica) osvajaju naslov prvaka. Steve Owen preuzima momčad kao trener 1931., a NFL liga 1933. dijeli momčadi u dvije divizije (istočnu i zapadnu) te o naslovu prvaka po prvi put odlučuje utakmica doigravanja između pobjednika dviju divizija. Giantsi ulaze u to prvo finale i u njemu igraju protiv pobjednika zapadne divizije Chicago Bearsa, ali gube 23:21. Međutim, Giantsi se već sljedeće sezone osvećuju Bearsima za poraz te ih u utakmici za naslov pobjeđuju 30:13. Po treći put zaredom osvajaju diviziju 1935., ali u finalu gube od Detroit Lionsa. Svoje treće prvenstvo Giantsi osvajaju 1938. predvođeni Melom Heinom, MVP-em lige te sezone. Hein je tada igrao i u obrani (na mjestu linebackera) i u napadu (kao centar).[3] Ovaj put u finalu pobjeđuju Green Bay Packerse te potvrđuju titulu možda i najbolje ekipe tog razdoblja.

Od 1954. do 1979.[uredi VE | uredi]

Giantsi ostaju pri vrhu i sljedećih nekoliko sezona, te do odlaska trenera Owena iz momčadi 1953. uspijevaju doći do utakmice za naslov još 4 puta. Jim Lee Howell preuzima momčad 1954., te momčad predvođenu halfbackom Frankom Giffordom, tackleom Rooseveltom Brownom, defensive backom Emlenom Tunnellom, linebackerom Samom Huffom i quarterbackom Charliem Conerlyem dovodi 1956. do osvajanja konferencije. Gifford je proglašen za MVP-a sezone, a Giantsi ulaze u utakmicu za naslov protiv starih rivala Chicago Bearsa. Tu nadmoćno pobjeđuju sa 47:7 i osvajaju svoj četvrti naslov. Već 1958. su ponovno u finalu. Giantsi igraju protiv Baltimore Coltsa te u utakmici koju mnogi nazivaju najboljom ikad odigranom[4] gube 23:17 nakon produžetaka. Do 1963. osvajaju svoju konferenciju još 4 puta, ali gube u sve četiri finalne utakmice (još jednom od Coltsa, dvaput od Green Bay Packersa i jednom od Chicago Bearsa. U tom razdoblju momčad predvode trener Allie Sherman (1961. i 1962. proglašen za trenera godine) i quarterback Y.A. Tittle (1962. i 1963. MVP sezone). Giantsi su se od svog osnivanja 1925. do 1963. našli u finalu 15 puta u kojem su izgubili 11 puta, te su uz Green Bay Packerse i Chicago Bearse najuspješnija momčad ere prije Super Bowla.

Phil Simms

Za Giantse tada nastupa razdoblje od čak 17 sezona bez doigravanja. Iako su za momčad igrali igrači kao quarterbackovi Fran Tarkenton i Norm Snead, wide receiver Homer Jones i tight end Bob Tucker, Giantsi imaju samo dvije pobjedničke sezone od 1964. do 1980. Unatoč tome, pomalo se počinje graditi pobjednička momčad dolascima quarterbacka Phila Simmsa 1979. i linebackera Harrya Carsona 1978. i Lawrencea Taylora 1981. Te 1981. Giantsi po prvi put u posljednjih 18 sezona dolaze do doigravanja, gdje u konferencijskom finalu gube od San Francisco 49ersa (38:24).

Era Billa Parcellsa i Phila Simmsa[uredi VE | uredi]

Ključni događaj za Giantse je dovođenje Billa Parcellsa za trenera 1983. Unatoč samo 3 pobjede u 16 utakmica u njegovoj prvoj sezoni, Giantsi su u doigravanju 1984. i 1985. kada dolaze do divizijske runde doigravanja. Simms, Taylor, Carson, tight end Mark Bavaro i running back Joe Morris dovode Giantse 1986. do čak 14 pobjeda u regularnom dijelu sezone, što im je najbolji rezultat u povijesti. Taylor je proglašen za MVP-a sezone, a Parcells za trenera godine. U doigravanju Giantsi nakon dominantnih pobjeda (49:3 protiv San Francisco 49ersa i 17:0 protiv Washington Redskinsa) dolaze do svog prvog Super Bowla u povijesti. Tamo ih čekaju Denver Broncosi i quarterback John Elway. U utakmici igranoj u Pasadeni u Kaliforniji, Giantsi pobjeđuju 39:20, a Simms je proglašen za MVP-a Super Bowla. Nakon dolaska do divizijske runde 1989., Giantsi su ponovno u Super Bowlu 1990. Sezonu započinju sa 10 pobjeda zaredom, a u doigravanju se u konferencijskom finalu ponovno susreću sa drugom velikom momčadi te ere, San Francisco 49ersima, prvacima prethodne dvije sezone. U tijesnoj utakmici Giantsi pobjeđuju sa 15:13 te se plasiraju u Super Bowl, po drugi puta u zadnjih pet godina. U Super Bowlu igraju protiv Buffalo Billsa, te u utakmici u kojoj dominiraju posjedom lopte, pobjeđuju 20:19 i osvajaju ukupno šesti naslov.

Eli Manning

Parcells odlazi iz kluba 1990., a u devedesetima ga nasljeđuju Ray Handley i Dan Reeves, ali bez zapaženijih rezultata. Jim Fassel preuzima momčad 1997. i u svojoj prvoj sezoni osvaja diviziju, te je proglašen trenerom godine. Predvođeni defensive endom Michaelom Strahanom, quarterbackom Kerryem Collinsom, running backom Tikijem Barberom i linebackerom Jessiejem Armsteadom, Giantsi ponovno osvajaju diviziju 2000. U doigravanju pobjeđuju Philadelphia Eaglese i Minnesota Vikingse (s čak 41:0) i dolaze do svog trećeg Super Bowla u povijesti. U utakmici igranoj u Tampi, Giantsi igraju protiv Baltimore Ravensa predvođenih Rayem Lewisom, ali gube 34:7.

MetLife Stadium

Era Toma Coughlina i Elija Manninga[uredi VE | uredi]

Nakon loše sezone 2003., momčad preuzima trener Tom Coughlin,[5] a Giantsi na draftu biraju quarterbacka Elija Manninga.[6] Nakon ispadanja u wild-card rundi doigravanja 2005. i 2006., Giantsi 2007, osvajaju konferenciju pobjedom nad Green Bay Packersima i ulaze u Super Bowl gdje ih čekaju te sezone nepobijeđeni New England Patriotsi koje predvode trener Bill Belichick i quarterback Tom Brady. Međutim, Giantsi sve šokiraju pobjedom 17:14,[7] a Manning je proglašen MVP-jem Super Bowla.

Nakon većinom neuvjerljive igre u regularnom dijelu sezone 2011. Giantsi ipak podižu tempo pred kraj sezone te sa samo 9 pobjeda osvajaju svoju diviziju. Ipak, u doigravanju redom pobjeđuju Atlanta Falconse, Green Bay Packerse i San Francisco 49erse, te ih u finalnoj utakmici čeka ponovni susret s Patriotsima. Patriotsi su ponovno favoriti i vode na poluvremenu Super Bowla igranog u Indianapolisu 10:9, ali kao i prije četiri godine, Giantsi pobjeđuju (21:17). Giantsi tako osvajaju ukupno osmi naslov u povijesti, četvrti u eri Super Bowla.[8]

Učinak po sezonama od 2002.[uredi VE | uredi]

Sezona Divizija Regularni dio sezone Uspjeh u playoffu
Pobjede Porazi Neriješeno Plasman
2002. NFC Istok 10 6 0 2. došli do wild-card runde (poraženi od San Francisco 49ersa 39:38)
2003. NFC Istok 4 12 0 4.
2004. NFC Istok 6 10 0 2.
2005. NFC Istok 11 5 0 1. došli do wild-card runde (poraženi od Carolina Panthersa 23:0)
2006. NFC Istok 8 8 0 3. došli do wild-card runde (poraženi od Philadelphia Eaglesa 23:20)
2007. NFC Istok 10 6 0 2. osvojili Super Bowl XLII (pobijedili New England Patriotse 17:14)
2008. NFC Istok 12 4 0 1. došli do divizijske runde (poraženi od Philadelphia Eaglesa 23:11)
2009. NFC Istok 8 8 0 3.
2010. NFC Istok 10 6 0 2.
2011. NFC Istok 9 7 0 1. osvojili Super Bowl XLVI (pobijedili New England Patriotse 21:17)
2012. NFC Istok 9 7 0 2.
2013. NFC Istok 7 9 0 2.
2014. NFC Istok 6 10 0 3.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Jets and Giants Agree to Share New Stadium. nytimes.com (29. rujna 2005.). pristupljeno 6. veljače 2014.
  2. Albany No More: Giants To Hold 2013 Training Camp At The Meadowlands. CBS News. pristupljeno 4. siječnja 2013.
  3. Sports of The Times; Mel Hein Transcends All Eras. nytimes.com (16. siječnja 2013.). pristupljeno 6. veljače 2014.
  4. Greatest game ever played. profootballhof.com. pristupljeno 6. veljače 2014.
  5. Giants Hire Coughlin to Revitalize Team. nytimes.com (7. siječnja 2004.). pristupljeno 6. veljače 2014.
  6. Eli's coming to Giants with quite a reputation. usatoday.com (25. travnja 2004.). pristupljeno 6. veljače 2014.
  7. Giants Stun Patriots in Super Bowl XLII. nytimes.com (4. veljače 2008.). pristupljeno 6. veljače 2014.
  8. Giants win Super Bowl thriller against Patriots. reuters.com (6. veljače 2012.). pristupljeno 6. veljače 2014.