Washington Redskins

Izvor: Wikipedija
Washington Commanders
Grad Washington D.C.
Stadion FedExField (85.000 mjesta)
Službena stranica http://www.commanders.com/
Uprava
Vlasnik Daniel Snyder
Generalni menadžer Bruce Allen
Treneri
Glavni trener Jay Gruden
Koordinator napada Kevin O’ Connell
Koordinator obrane Jim Haslett
Koordinator specijalnih timova Ben Kotwica
Uspjesi
Osvojenih prvenstava NFL: 1937., 1942.
Super Bowl: 1982., 1987., 1991.
Konferencijski naslovi NFC: 5
Divizijski naslovi NFL istok: 6
NFC Istok: 8
Sezona u doigravanju NFL: 24

Washington Commanders su profesionalni klub američkog nogometa iz Washingtona D.C., a natječu se u istočnoj diviziji NFC konferencije. Klub je osnovan 1932. i dosad je osvojio 5 naslova prvaka. Svoje domaće utakmice od 1997. igraju na stadionu FedExField.

Povijest kluba[uredi | uredi kôd]

Od 1932. do 1970.[uredi | uredi kôd]

Sammy Baugh

Momčad je osnovana 1932. u Bostonu u Massachusettsu pod imenom Boston Braves, ali već iduće sezone mijenja ime u Boston Redskins.[1] Svoje prvo finale lige igraju 1936. godine protiv pobjednika zapadne divizije, Green Bay Packersa, ali u njemu gube 21:6. Početkom 1937. momčad seli u Washington, a u momčad dolazi quarterback Sammy Baugh. Predvođeni Baughom, Redskinsi ponovno osvajaju diviziju i u utakmici za naslov prvaka pobjeđuju Chicago Bearse s 28:21 te osvajaju svoj prvi naslov prvaka u povijesti. Tri godine kasnije, Redskinsi i Bearsi su ponovno u finalu. Ovaj put momčad iz Chicaga nadmoćno pobjeđuje, s čak 73:0, što je najveća pobjeda u povijesti lige.[2] Redskinsi su početkom 40-ih uz Bearse jedna od najjačih momčadi lige, a obje momčadi to dokazuju 1942., u svom trećem međusobnom ogledu u finalu u šest godina. Redskinsi do finala dolaze s 10 pobjeda u 11 utakmica, a pobjeđuju i u finalu, s 14:6. Četvrto i posljednje finale Bearsa i Redskinsa u četrdesetima stiže 1943., kada Bearsi pobjeđuju 41:21 i postavljaju omjer s Bearsima u utakmicama za naslov na 2:2. Posljednju priliku za osvajanje naslova Redskinsi imaju 1945. kada u finalu igraju s Los Angeles Ramsima. Međutim, Ramsi dobivaju utakmicu s 15:14, a Redskinsima je to posljenje doigravanje u idućih 25 sezona.

Kroz pedesete i šezdesete bilježe vrlo slabe rezultate, te od 1946. do 1970. bilježe samo četiri pobjedničke sezone. Najbliže doigravanju bili su 1955. kada s 8 pobjeda osvajaju drugo mjesto u svojoj diviziji, a njihov trener Joe Kuharich biva proglašen za trenera sezone. Redskinsi tek 1962. po prvi put dovode u momčad crnog igrača (running backa Ernieja Davisa, osvajača Heismanovog trofeja), posljednji od svih momčadi lige. Davis odmah biva proslijeđen u Cleveland Brownse, ali za njih nije odigrao nijednu jer mu je bila dijagnosticirana leukemija.[3]

Od 1971. do 1980.[uredi | uredi kôd]

Bolja vremena za Redskinse dolaze 1971. kada momčad preuzima dotadašnji trener Los Angeles Ramsa George Allen.[4] Allen već prve sezone dovodi momčad do doigravanja (po prvi puta od 1945.) i pritom biva proglašen trenerom sezone. Redskinsi gube u divizijskoj rundi doigravanja od San Francisco 49ersa, ali su već iduće sezone na samom vrhu. Predvođeni linebackerom Chrisom Hanburgerom, wide receiverom Charleyem Taylorom i MVP-em sezone running backom Larryem Brownom, osvajaju diviziju s 11 pobjeda u 14 utakmica. U doigravanju pobjeđuju Green Bay Packerse i Dallas Cowboyse te dolaze u svoj prvi Super Bowl. Protivnici u Super Bowlu su im te sezone nepobijeđeni Miami Dolphinsi. Dolphinsi s quarterbackom Bobbyem Grieseom i running backom Larryem Csonkom svoj niz nastavljaju i u finalnoj utakmici te pobjeđuju Redskinse 14:7. Redskinsi nastavljaju s dobrim igrama do kraja sedamdesetih, te ulaze u doigravanje još tri puta.

Darrell Green

Tri osvojena Super Bowla od 1981. do 1991.[uredi | uredi kôd]

Možda i najuspješnije doba Redskinsi imaju u osamdesetima. Momčad 1981. preuzima trener Joe Gibbs, a najveći uspjeh kluba u novije doba dolazi odmah iduće sezone. Sezona 1982. bila je skraćena zbog štrajka, te se igralo samo devet utakmica, od kojih Redskinsi pobjeđuju u osam. Redskinse do Super Bowla predvode quarterback Joe Theismann i running back John Riggins, a na tom putu pobjeđuju u doigravanju Detroit Lionse, Minnesota Vikingse i Dallas Cowboyse. U utakmici za naslov igranoj u Pasadeni u Kaliforniji pred više od 100.000 gledatelja, Redskinsi pobjeđuju Miami Dolphinse 27:17 i osvajaju svoj prvi naslov u eri Super Bowla. Trener Gibbs proglašen je za trenera sezone, a Riggins za MVP-a Super Bowla.[5]

Sljedeću sezonu Redskinsi osvajaju diviziju s 14 pobjeda i tako opravdavaju ulogu favorita za osvajanje još jednog naslova. U divizijskoj utakmici doigravanja pobjeđuju Los Angeles Ramse s čak 51:7, a u konferencijskom finalu San Francisco 49erse Joea Montane s 24:21. Ipak, u 18. po redu Super Bowlu pobjeđuju ih Oakland Raidersi koji time osvajaju svoj treći naslov u 8 godina. Predvođeni defensive endom Dexterom Manleyem, wide receiverom Artom Monkom i jednim od najboljih cornerbacka svih vremena Darrellom Greenom, Redskinsi su u konferencijskom finalu 1986. (gube od New York Giantsa), a 1987. su nakon osvojene divizije ponovno u Super Bowlu. Ovaj put su im protivnici Denver Broncosi quarterbacka Johna Elwaya. Redskinsi pobjeđuju 42:10 i osvajaju drugi Super Bowl i čevrti naslov prvaka ukupno.

Robert Griffin III

Sljedeće sezone Mark Rypien postaje prvi izbor na mjestu quarterbacka, a možda najbolju sezonu ima 1991. kada predvodi momčad do 14 pobjeda u sezoni i naslova prvaka divizije. Trener Gibbs je proglašen po treći put za trenera godine, a Redskinsi nastavljaju pobjeđivati i u playoffu (izbacuju Atlanta Falconse i Detroit Lionse) i tako dolaze do četvrtog Super Bowla u deset godina. Rypien je izabran za MVP-a Super Bowla[6] u utakmici gdje Redskinsi pobjeđuju Buffalo Billse 37:24, te Redskinsi svojim trećim naslovom od 1982. potvrđuju (uz San Francisco 49erse) status jedne od najboljih momčadi tog doba.

Era Roberta Griffina III[uredi | uredi kôd]

Treće osvojeno prvenstvo označilo je kraj ere za Redskinse. Momčad do danas ne uspijeva ponoviti te uspjehe, te do 2013. još samo pet puta dolazi u doigravanje. Na draftu 2012. Redskinsi koje vodi trener Mike Shanahan biraju quarterbacka Roberta Griffina III, osvajača Heismanovog trofeja.[7] To se pokazuje kao dobra odluka jer se Redskinsi već u prvoj njegovoj sezoni pojavljuju u doigravanju, a Griffin je proglašen najboljim rookiem sezone u napadu.[8] Međutim, Griffin se ozljeđuje krajem te sezone i ima probleme s ozljedama i tijekom sezone 2013. kada Redskinsi pobjeđuju u samo tri utakmice. Zbog toga trener Shanahan dobiva otkaz, a počekom 2014. za novog trenera je postavljen Jay Gruden.[9]

Učinak po sezonama od 2008.[uredi | uredi kôd]

Sezona Liga Konferencija Divizija Regularni dio sezone Uspjeh u doigravanju
Poz. Pob. Por. Ner.
2008. NFL NFC Istok 4. 8 8 0
2009. NFL NFC Istok 4. 4 12 0
2010. NFL NFC Istok 4. 6 10 0
2011. NFL NFC Istok 4. 5 11 0
2012. NFL NFC Istok 1. 10 6 0 poraženi u wild-card rundi
2013. NFL NFC Istok 4. 3 13 0
2014. NFL NFC Istok 4. 4 12 0
2015. NFL NFC Istok 1. 9 7 0 poraženi u wild-card rundi
2016. NFL NFC Istok 3. 8 7 1
2017. NFL NFC Istok 3. 7 9 0
2018. NFL NFC Istok 3. 7 9 0

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Boston Redskins Historical Moments. sportsecyclopedia.com. Pristupljeno 1. veljače 2014.
  2. Bears beat Redskins 73-0 in NFL Championship game. history.com. Pristupljeno 1. veljače 2014.
  3. 1962: The Year That Changed the Redskins. washingtonian.com. 10. listopada 2011. Pristupljeno 1. veljače 2014.
  4. George Allen Biography. profootballhof.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. prosinca 2013. Pristupljeno 1. veljače 2014.
  5. Super Bowl XVII. nfl.com. Pristupljeno 1. veljače 2014.
  6. Super Bowl XXVI MVP: Mark Rypien. nfl.com. Pristupljeno 1. veljače 2014.
  7. Redskins, Rams Trade: Draft Picks Deal To Bring Robert Griffin III To DC Confirmed. huffingtonpost.com. 10. ožujka 2012. Pristupljeno 1. veljače 2014.
  8. Griffin III Named PFWA NFL Rookie Of Year. redskins.com. 14. siječnja 2013. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. veljače 2014. Pristupljeno 1. veljače 2014.
  9. ay Gruden to become Redskins coach, agrees to five-year deal. washingtonpost.com. 9. siječnja 2014. Pristupljeno 1. veljače 2014.