Indijski piton

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Indijski piton
Pratik jain dahod python.JPG
Status zaštite
Status iucn2.3 NT hr.svg

Status zaštite: Blizu ugroženosti (nt)

Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Reptilia
Red: Squamata
Porodica: Serpentes
Rod: Pythonidae
Vrsta: P. molurus
Dvojno ime
Python molurus
Linné, 1758.
Raspon
Python molurus Area.svg

Indijski piton (lat: Python molurus) je velika neotrovna vrsta pitona koja je podrijetlom iz tropskih i suptropskih područja indijskog potkontinenta i jugoistočne Azije . Obično je svjetlije boje od burmanskih pitona i dostiže obično 3 metra dužine. [1]

Opis[uredi VE | uredi]

Ljuske indijskog pitona imaju kameni uzorak s bjelkastim ili žućkastim uzorcima koji variraju od preplanulih do tamno smeđih nijansi. To varira od terena i staništa. Jedinke iz Sahyādra i Assama tamniji su, dok su oni s visoravni Dekan i istočnih Ghatsa obično svjetliji. [2]

Indijski pizom obično raste do 3 metra što je potvrdila i studija iz 1990. koja je rađena u Nacionalnom parku Keoladeo, gdje je 25% populacije pitona bilo dugačko između 2.7–3.3 metara.[3]

Rasprostranjenost i stanište[uredi VE | uredi]

Indijski se pitom najčešće javlja u Indiji, južnom Nepalu, Pakistanu, Šri Lanki, Butanu, Bangladešu i vjerojatno na sjeveru Mjanmara . [4] Živi u širokom rasponu staništa, uključujući travnjake, močvare, stjenovita podnožja, šume i riječne doline. Treba mu stalni izvor vode. [5] Sakriva se u napuštenim grmima, u šupljim stablima, gustim vodenim trskama i mangrovoj gustini. [2]

Ponašanje[uredi VE | uredi]

Sporo se kreću, pokazuju plahost i rijetko pokušavaju napasti čak i kad su ugroženi. Obično se kreću u ravnoj liniji, tzv. "hodanjem po rebrima". Izvrsni su plivači, a po potrebi mogu u potpunosti uronuti pod vodu nekoliko minuta.

Hranjenje[uredi VE | uredi]

Kao i sve zmije, indijski pitoni su mesožderi i hrane se sisavcima, pticama i gmazovim.

Razmnožavanje[uredi VE | uredi]

Ženke polažu do 100 jajašaca, koje ona štiti i grijea. [5] U tom smislu sposobni su podići tjelesnu temperaturu iznad razine okoline pomoću mišićnih kontrakcija. [6] Grijanjem noe se rastegnu između 45–60 cm u duljini i brzo rastu. U Indiji je razvijena umjetna metoda inkubacije pomoću komora pod kontrolom klime za uspješno uzgoj izvađenih iz napuštenih ili bez nadzora jaja. [7]

Status[uredi VE | uredi]

Indijski piton klasificiran je na granici "manje rizičnog" i blizu "ugroženog" na IUCN-ovom Crvenom popisu ugroženih vrsta (v2.3, 1996). Ovaj popis ukazuje da može postati prijetnja izumiranjem i da je potrebno često preispitivanje.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Wall (1912). "A popular treatise on the common Indian snakes – The Indian Python". Journal of the Bombay Natural History Society 21: 447–476
  2. 2,0 2,1 Whitaker, R. (2006). Common Indian Snakes – A Field Guide, revised, 6–9, The Macmillan Company of India Limited.
  3. Bhupathy (1990). "Blotch structure in individual identification of the Indian Python (Python molurus molurus) and its possible usage in population estimation". Journal of the Bombay Natural History Society 87 (3): 399–404
  4. Whitaker, R. (2004). Snakes of India. The field guide, 3, 12, 78-81.
  5. 5,0 5,1 Mehrtens, J. M. (1987). Living Snakes of the World in Color..
  6. Hutchison (1966). "Thermoregulation in a Brooding Female Indian Python, Python molurus bivittatus". Science 151 (3711): 694–695
  7. Balakrishnan (2010). "Artificial incubation, hatching and release of the Indian Rock Python Python molurus (Linnaeus, 1758), in Nilambur, Kerala". Reptile Rap 10: 24–27