Invazija Crvene armije na Gruziju

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Sovjetska invazija Gruzije
Dio Ruskog građanskog rata i Turskog rata za nezavisnost
Nadnevak 15. veljače - 17. ožujka 1921.
Lokacija južni Kavkaz
Ishod sovjetsko-turska pobjeda
uspostava Gruzijske SSR
vlada Demokratske Republike Gruzija pobjegla u Francusku
Sukobljeni
Flag of the Russian Soviet Federative Socialist Republic.svg Ruska SFSR
Flag of the Azerbaijan Soviet Socialist Republic (1956–1991).svg Azerbajdžanska SSR
Flag of the Armenian Soviet Socialist Republic (1952–1990).svg Armenska SSR
Flag of Turkey.svg Turski revolucionari
Flag of Georgia (1918–1921).svg Demokratska Republika Gruzija
Vođe
Flag of the Russian Soviet Federative Socialist Republic.svg Anatoli Geker
Flag of the Russian Soviet Federative Socialist Republic.svg Mihail Velikanov
Flag of the Russian Soviet Federative Socialist Republic.svg Josif Staljin
Flag of the Russian Soviet Federative Socialist Republic.svg Grigorij Ordžonikidze
Flag of Turkey.svg Kazim Karabekir
Flag of Georgia (1918–1921).svg Giorgij Kvinitadze
Flag of Georgia (1918–1921).svg Giorgij Mazniashvili
Flag of Georgia (1918–1921).svg Valiko Jugheli
Vojne snage
Crvena armija
50.000 vojnika
Turska Treća armija
24.000
Nacionalna garda
15.000
Dobrovoljci
17.000
Posljedice
Crvena armija:
5.500 poginulih
Turska Treća Armija:
1.800-3.000 poginulih
3.200 poginulih vojnika
3.800-5.000 poginulih civila

Invazija Crvene armije na Gruziju (Sovjetsko-gruzijski rat ili Sovjetska invazija Gruzije) je bio vojni pohod Crvene armije Ruske SFSR 1921. čiji je cilj bio svrgnuti socijalističko-demokratsku vladu menjševika u Demokratskoj Republici Gruziji, koja je proglasila nezavisnost, te uspostaviti boljševički režim. Sovjeti su time htjeli kontrolirati isto područje koji je prije obuhvaćalo Rusko carstvo. Gruzija je od 1801. do 1918. bila dio Ruskog carstva.

Povijest[uredi VE | uredi]

Prethodni događaji[uredi VE | uredi]

Nakon Veljačke revolucije 1917. Zakavkazjem (Gruzija, Armenija, Azerbajdžan) upravljao je komitet iz Petrograda, poznat kao Ozakom. Kasniji događaji te iste godine, a naročito boljševička Listopadska revolucija prisilili su tadašnje političke vođe Zakavkazja, koji su manje više bili menjševici, na nevoljko otcjepljenje od Carske Rusije i osnivanje Zakavkaske Demokratske Federativne Republike. Eksplozija lokalnih nacionalizama, u kombinaciji s pritiskom koji je na tu državu vršila osmanska vojska sa zapada posljednjih mjeseci Prvog svjetskog rata, dovela je do sloma Zakavkaske federacije. [1]

Nakon tog je Gruzija proglasila nezavisnost 26. svibnja 1918. i odmah zatražila zaštitu vođa Centralnih sila Njemačke, ali joj je pobjeda Antante donijela britansku okupaciju. Gruzijci su u Antonu Ivanoviču Denikinu i njegovim bjelogardejcima kojima su Britanci izdašno pomagali, gledali veću opasnost za svoju slobodu od boljševika. Oni su odbili suradnju u naporima za restauraciju Carske Rusije pa su britanske snage napustile Batumi u srpnju 1920. [1]

Nezavisnost Gruzije sile Antante priznale su de facto još u siječnju 1920., a i Sovjetska Rusija potpisivanjem sovjetsko-gruzijskog sporazuma u svibnju 1920., pa su oni jedno kratko razdoblje i surađivali. [1] Nakon odbijanja da postanu članica Lige naroda, Gruziju su i de jure priznale članice Antante u siječnju 1921. Ali joj to nije puno pomoglo, jer su je već u veljači napale jedinice Crvene armije i to bez Lenjinovog odobrenja, u akciji koju su organizirali dva gruzijska boljševika; Staljin i Grigorij Konstantinovič Ordžonikidze. [1]

Oni su organizirali oružani ustanak iz Azerbajdžana i Armenije na graničnim područjima Gruzije. Na prosvjede gruzijske vlade, sovjetski ambasador je rekao da su ti incidenti "sponatni ustanci armenskih komunista". Boljševici su u naselju Shulaveri osnovali svoj Gruzijski revolucionarni sovjet, koji je postao konkurentska vlada onoj u Tbilisiju. Taj sovjet je formalno pozvao Crvenu armiju u pomoć, na što se ona odazvala.

Nakon invazije, uz pomoć armije, proglasili su Gruzijsku Sovjetsku Socijalističku Republiku. Gruzija, Armenska SSR te Azerbajdžanska SSR su 12. ožujka 1922. udruženi u Zakavkasku Sovjetsku Federativnu Socijalističku Republiku, koja se priključila SSSR-u. Njenim raspuštanjem 1936., osnovana je ponovno Gruzijska SSR u okviru SSSR-a. Invaziju nije odobrio Vladimir Lenjin, već su je Staljin i Ordžonikidze organizirali na svoju ruku, da podrže "pobunu seljaka i radnika" u borbi protiv "separatističkih gruzijskih snaga". Istodobno, Turska je pripojila dijelove južne Gruzije sebi, što je dovelo do nekoliko kompromisa između Moskve i Ankare.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 National revival (engleski). Encyclopædia Britannica pristupljeno 14. srpnja 2015.

Poveznice[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]