Demokratska Republika Gruzija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Demokratska Republika Gruzija
საქართველოს დემოკრატიული რესპუბლიკა
Flag of the Transcaucasian Federation.svg
1918.–1921. Flag of Georgian SSR.svg
Zastava Grb
Zastava Grb
Himna
Dideba Zetsit Kurtheuls
Lokacija Demokratske Republike Armenije
Karta Gruzijske republike (1918.-1921.)
Glavni grad Tbilisi
Jezik/ci gruzijski
Vlada Republika
premijer Noe Ramišvili
Povijest
 - Proglašenje nezavisnosti 28. svibnja 1918.
 - Sovjetska invazija veljača 1921.
Stanovništvo
 - 1918. (procjena) oko 2 500 000 
Valuta gruzijski maneti

Demokratska Republika Gruzija (gruz.: საქართველოს დემოკრატიული რესპუბლიკა, Sakartvelos Demokratiuli Respublika; poznata i kao Prva gruzijska republika) bila je prva moderna gruzijska republika.

Osnovana je na području bivše Carske Rusije i dijelovima Osmanskog Carstva uz Crno more nakon Listopadske revolucije - 1917. Vođe ove države bili su menjševički članovi socijaldemokratske i drugih gruzijskih stranaka koje su se udružile u stvaranju nove države.

Geografske karakteristike[uredi VE | uredi]

U vrijeme kad je osnovana ova država graničila je s Demokratskom Republikom Armenijom na jugu, Osmanskim Carstvom na zapadu, Azerbajdžanskom Demokratskom Republikom na istoku, a sa sjevera sa Kubanskom narodnom republikom i Gorskom republikom sjevernog Kavkaza. Ta država je imala površinu od 107 600 km² (današnja Gruzija ima 69 700) i oko 2 500 000 stanovnika, glavni grad bio je Tbilisi.

Povijest[uredi VE | uredi]

Okolnosti nastanka[uredi VE | uredi]

Svečano proglašenje nezavisnosti u parlamentu 26. svibnja 1918.

Vođa gruzijskog nacionalnog preporoda bio je knez Ilija Grigorjevič Čavčavadze, vođa književnog i društvenog pokreta zvanog "Pirveli Dasi" (prva grupa), Georgi Cereteli je vodio grupu "Meore Dasi" (druga grupa) koja je bila puno liberalnija, ali je njen utjecaj bio slabašan u usporedbi sa pokretom "Mesame Dasi" (treća grupa), koja je bila pokriće za ilegalnu Socijaldemokratsku stranku osnovanu 1893. Ona je ispočetka bila marksistička stranka, tako da je od 1898. njen član bio i Staljin. Kad je menjševička frakcija Ruske socijaldemokratske radničke stranke preuzela kontrolu nad tim pokretom, Staljin je napustio Gruziju. [1] Odjeci Ruske revolucije 1905. zahvatili su i Gruziju, u kojoj se rasplamsala gerila, koju je krvavo ugušila carska vojska i kozaci. Nakon Veljačke revolucije - 1917. Zakavkazjem (Gruzija, Armenija, Azerbejdžan) upravljao je komitet iz Petrograda, poznat kao Ozakom. Kasniji događaji te iste godine, a posebno boljševička Rujanska revolucija prisilili su tadašnje političke vođe Zakavkazja, koji su manje više bili - menjševici na nevoljko otcijepljenje od Carske Rusije i osnivanje Zakavkaske Demokratske Federativne Republike. Eksplozija lokalnih nacionalizama, u kombinaciji s pritiskom koji je na tu državu vršila osmanska vojska sa zapada posljednjih mjeseci Prvog svjetskog rata, dovela je do sloma Zakavkaske federacije. [1]

Proglašenje nezavisnosti[uredi VE | uredi]

Nakon tog je Gruzija proglasila nezavisnost 26. svibnja 1918. i odmah zatražila zaštitu vođa Centralnih sila Njemačke, ali joj je pobjeda Antante donijela britansku okupaciju. Gruzijci su u Antonu Ivanoviču Denikinu i njegovim postrojbama kojima su Britanci izdašno pomagali, gledali veću opasnost za svoju slobodu od boljševika. Oni su odbili suradnju u naporima za restauraciju Carske Rusije pa su britanske snage napustile Batumi u srpnju 1920. [1]

Nezavisnost Gruzije sile Antante priznale su de facto još u siječnju 1920., a i Sovjetska Rusija potpisivanjem sovjetsko-gruzijskog sporazuma u svibnju 1920., pa su oni jedno kratko razdoblje i surađivali. [1]

Slom Demokratske Republike Gruzije[uredi VE | uredi]

Nakon odbijanja da postanu članica Lige naroda, Gruziju su i de jure priznale članice Antante u siječnju 1921. Ali joj to nije puno pomoglo, jer su je već u veljači napale jedinice Crvene armije i to bez Lenjinovog odobrenja, u akciji koju su organizirali dva gruzijska boljševika; Staljin i Grigorij Konstantinovič Ordžonikidze. [1]

Crvena armija je formalno došla pomoći konkurentskoj sovjetskoj vladi, i ustanicima, koje su sovjeti pomagali iz Azerbajdžana i Armenije, otpor je brzo slomljen pa je Gruzija organizirana kao Gruzijska Sovjetska Socijalistička Republika - 25. veljače 1921. [1] Staljin i Grigorij Ordžonikidze su je 12. ožujka 1922. uklopili u Zakavkasku Sovjetsku Federativnu Socijalističku Republiku.

Još uvijek popularni gruzijski socijaldemokrati organizirali su oružanu pobunu 1924., ali je ona brutalno ugušena po naredbi Staljina. [1]

Međunarodno priznanje[uredi VE | uredi]

Prema uvjetima iz ugovora Moskvskog mira od 7. svibnja, Gruzijska neovisnost je priznata od strane sovjetske Rusije u zamjenu za legalizaciju boljševičkih organizacija i obvezu ne puštanja stranih vojnika na gruzijsko tlo. Neovisnost Demokratske Republike Gruzije je de jure priznala Rumunjska, Argentina, Njemačka, Turska, Belgija, Velika Britanija, Francuska, Japan, Italija, Poljska, Čehoslovačka i Estonija.

Vlada Demokratske Republike Gruzije u egzilu je i dalje bila priznata od strane mnogih europskih država, kao jedina pravna vlade Gruzije koja je trajala do 1954. te se nastavljala protiviti sovjetskoj vladavinu u Gruziji.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 National revival (engleski). Encyclopædia Britannica. pristupljeno 17. travnja 2015.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]