Ioan Dragalina
Ioan Dragalina | |
---|---|
Opći životopisni podatci | |
Datum rođenja | 16. prosinca 1860. |
Mjesto rođenja | Karansebeš, Rumunjska |
Datum smrti | 9. studenog 1916. |
Mjesto smrti | Bukurešt, Rumunjska |
Nacionalnost | ![]() |
Supruga | Elena Giurginca |
Opis vojnoga službovanja | |
Godine u službi | 1887. – 1916. |
Čin | Brigadni general |
Ratovi | Prvi svjetski rat |
Važnije bitke | Bitka za Transilvaniju |
Vojska | ![]() |
Rod vojske | kopnena |
Zapovijedao | 1. armija |
Ioan Dragalina (Karansebeš, 16. prosinca 1860. – Bukurešt, 9. studenog 1916.) je bio rumunjski general i vojni zapovjednik. Tijekom Prvog svjetskog rata zapovijedao je 1. divizijom, te 1. armijom.
Vojna karijera[uredi | uredi kôd]
Ioan Dragalina rođen je 16. prosinca 1860. u Karansebešu. Sin je Alexandrua Dragaline, časnika u habsbušškoj vojsci, i Marte Lazaroni. Alexandru Dragalina je 1859. godine podnio napustio vojsku, te je preselio u Rumunjsku gdje se zaposlio kao službenik na granici. Međutim, kako je majka željela da se Ioan rodi u Karansebešu obitelj se vratila u navedeni grad gdje je Ioan, prvi od njihovo četvero sinova, rođen.
Ioan je osnovnu školu pohađao u rodnom gradu, da bi potom od 1876. pohađao vojnu školu u Temišvaru. Po završetku iste, raspoređen je na službu u 43. pješačku pukovniju. Od 1883. pohađa Ratnu akademiju u Beču, a istodobno pohađa i geodetsku školu. Godine 1886. sklapa brak s Elenom Giurgincu s kojom je imao dva sina, Corneliua rođenog 1887. i Virgiliua rođenog 1890., te četiri kćeri Auroru, Elenu, Corneliu i Vioricu. U prosincu 1887. napušta austrougarsku vojsku, te se seli u Bukurešt gdje stupa u rumunjsku vojsku služeći najprije u 21. pješačkoj pukovniji. Godine 1888. promaknut je u čin poručnika, te služi u 2. pješačkoj pukovniji koja je bila smještena najprije u Bukureštu, te potom u Craiovi. U svibnju 1893. unaprijeđen je u čin satnika, dok je u svibnju 1899. dostigao čin bojnika.
U travnju 1908. imenovan je zapovjednikom Vojne škole za pješaštvo u Bukureštu, dok je mjesec dana poslije, u svibnju, promaknut u čin potpukovnika. Dužnost zapovjednika Vojne škole za pješaštvo obnaša do travnja 1911. kada je unaprijeđen u čin pukovnika, te imenovan zapovjednikom 34. pukovnije sa sjedištem u Constanti. Na navedenoj dužnosti nalazi se iduće tri godine, do ljeta 1914. kada postaje zapovjednikom 9. brigade smještene u Ploieştiju. U kolovozu 1915. imenovan je zapovjednikom III. vojnog područja gdje je bio zadužen za izgradnju fortifikacija u dolini rijeke Prahove. U studenom te iste godine promaknut je u čin brigadnog generala, dok 1. srpnja 1916. preuzima zapovjedništvo nad 1. divizijom smještenom u Turnu Severinu na kojoj dužnosti se nalazi u trenutku ulaska Rumunjske u Prvi svjetski rat.
Prvi svjetski rat[uredi | uredi kôd]
Na početku rata 1. divizija je pod Dragalinovom zapovjedništvom držala područje na zapadnoj rumunjskoj granici od izvora rijeke Arges do grada Calafata. Na početku neprijateljstava 1. divizija se bori u dolini rijeke Cerne, te nakon zauzimanja vrhova Alion, Ozoina i Dranica, zauzima grad Orsovu. Dana 10. listopada 1916. austro-njemačke snage pod zapovjedništvom Paula von Kneussla započele su veliku ofenzivu u dolini rijeke Jiu. Rumunjski Glavni stožer imenovao je Dragalinu novim zapovjednikom 1. armije umjesto Ioana Culcera, te je Dragalina pozvan u Craiovu u stožer navedene armije kako bi preuzeo dužnost.
Smrt[uredi | uredi kôd]
Ujutro 12. listopada 1916. Dragalina je zajedno s dvoje časnika pukovnikom Tomom Dumitrescuom i bojnikom Constantinom Militiadeom, napustio Craiovu, te se, protivno preporukama, uputio prema Bumbestiju u dolini Jiua kako bi se osobno upoznao sa situacijom s obzirom na to da su telefonske linije bile u prekidu. Došao je do prvih linija, te se u manastiru Lainici ispovjedio i pričestio. Na povratku prilikom prelaska mosta u blizini manastira, automobil u kojem se nalazio našao se pod neprijeteljskom paljbom. Vozač je uspio prijeći most, ali je Dragalina pogođen s dva metka i to u lijevu ruku i rame.

Dragalina je hitno dopremljen u medicinsku jedinicu u Gura Saduliui gdje mu je rana obrađena i sanirana. Ubrzo međutim, je premještan u Targu Jiu, te potom odmah isti dan u Craiovu gdje su liječnici preporučili amputaciju za koju je Dragalina dao i pristanak. Međutim, iako je sve bilo pripremljeno za operaciju, primljen je hitan telegram od Glavnog stožera koji je naredio da se Dragalinu odmah vlakom premjesti u Vojnu bolnicu u Kraljevskoj palači. Dragalina je vlakom dopremljen u Bukurešt tek uvečer 13. listopada tako da se rana putem inificirala. U Bukureštu liječnici su očistili ranu i izvadili metak koji se nalazio u lopatici, te su mu dana 16. listopada amputirali lijevu ruku. Stanje mu se počelo poboljšavati, ali se razvila sepsa zbog koje je Dragalina 9. studenog 1916. godine preminuo. Pokopan je na groblju Bellu u Bukureštu. Na misi zadušnici prisustvovao je kralj Ferdinand I., te mnogi drugi rumunjski uglednici.
Nakon završetka rata 1924. selo u okrugu Calarasi imenovano je Draglininim imenom. Također, 12. listopada 1927. na mjestu gdje je Dragalina ranjen postavljen je križ. U lipnju 1943. u parku, ispred vojarne u Karansebešu postavljena je Dragalinina brončana statua, dok je u Lugoju postavljena brončana bista koja je 1993. postavljena i ispred Mauzoleja Marasesti.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
(rum.) Ioan Dragalina na stranici Caransebes.ro
(rum.) Ioan Dragalina na stranici Romanialibera.ro Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. studenoga 2014. (Wayback Machine)
Prethodnik: | Zapovjednik 1. armije Ioan Dragalina |
Nasljednik: |
Ioan Culcer | Nicolae Petala |